Sporovi male vrijednosti u ZPP-u FBiH: svrha, pravila i (ne)sporni domet žalbe
Sporovi male vrijednosti zamišljeni su kao “brza traka” parničnog postupka: sporovi su jednostavniji, ulozi manji, a cilj je efikasno, ekonomično i predvidivo rješenje bez nepotrebnog formalizma. Glava XXIX Zakona o parničnom postupku (ZPP) postavlja posebna pravila, a gdje ona izostanu, primjenjuju se opće odredbe ZPP-a (čl. 428).
Šta je “spor male vrijednosti”?
Prema članu 429, to su sporovi u kojima tužbeni zahtjev u novcu ne prelazi 5.000 KM. Istim režimom obuhvaćeni su i: (a) nenovčani zahtjevi kod kojih tužilac izričito pristaje da umjesto činjenja primi određeni novčani iznos do 5.000 KM, te (b) zahtjevi za predaju pokretne stvari čiju vrijednost tužilac u tužbi procijeni do 5.000 KM. Zakon istovremeno isključuje čitave materije: sporovi o nekretninama, radni sporovi i smetanje posjeda nisu sporovi male vrijednosti (čl. 430).
Procesne osobitosti
U ovoj proceduri žalbeni režim je sužen kako bi se ubrzalo okončanje spora. Posebna žalba dopuštena je samo protiv rješenja kojim se završava postupak (čl. 431 st. 1), dok se ostala rješenja (protiv kojih je inače dopuštena žalba) mogu osporiti tek žalbom protiv konačne odluke (st. 2) i ne dostavljaju se strankama, nego se objavljuju na ročištu (st. 3). Rokovi su skraćeni: u sporovima male vrijednosti žalbeni rok je 15 dana, kao i rokovi iz čl. 179(2) i 192(1) ZPP-a (čl. 433 st. 3 i 4). Time se odstupa od uobičajenih 30 dana u redovnim parnicama (uz izuzetke poput radnih sporova).
Promjena vrijednosti tokom postupka
Ako tužilac poveća zahtjev iznad 5.000 KM, dalji tok ide po pravilima redovnog postupka (čl. 432 st. 1). Ako ga potom, sve do zaključenja glavne rasprave po pravilima redovnog postupka, smanji ispod 5.000 KM, postupak se vraća u režim male vrijednosti (st. 2). Ova “šina” sprečava procesna taktiziranja i čuva svrhu instituta.
Žalbeni razlozi – ključna razlika
Član 433 uvodi najvažnije ograničenje: prvostepena presuda/rješenje u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog:
- bitne povrede odredaba parničnog postupka, i
- pogrešne primjene materijalnog prava.
Drugim riječima, “pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje” nije dopušten žalbeni razlog u ovoj vrsti sporova. Sud je dužan u odluci naznačiti razloge koji se mogu isticati žalbom (čl. 433 st. 2), čime stranke dobijaju jasno usmjerenje za eventualni pravni lijek.
Da li je ovakvo ograničenje u skladu s pravom na pravično suđenje (član 6 EKLJP)?
Pravo na pravično suđenje ne garantuje automatski dvostepenost u parnicama, niti propisuje opseg faktičnog preispitivanja u žalbi. Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi prihvata da države mogu racionalizirati pravne lijekove i suziti žalbene razloge u sporovima manjeg značaja – pod uslovom da postupak u cjelini ostane pravičan: da stranke imaju pristup sudu, da odlučuje nezavisan i nepristrasan sud, da dobiju razumno obrazloženu odluku, te da ograničenja budu proporcionalna cilju efikasnosti i pravne sigurnosti.
Upravo to radi naš ZPP: ubrzava postupak i sprječava “drugu rundu” dokazne ocjene, ali ostavlja mogućnost da se isprave procesne povrede i pravne greške. Materijalno pravo nikada ne “pluta” iznad činjenica, no zakonodavac smije odlučiti da je utvrđivanje činjenica u malim sporovima prvenstveno domen prvog stepena, dok je drugi stepen “čuvar zakonitosti”. Takvo rješenje, samo po sebi, nije protivno članu 6 EKLJP, sve dok prvostepeni sud uredno vodi postupak, pruži jednaku mogućnost izjašnjenja i izvođenja dokaza, te odluku valjano obrazloži. Pitanje eventualne povrede člana 6 nastaje u konkretnom slučaju – npr. ako sud proizvoljno odbije relevantan dokaz ili donese odluku bez stvarne mogućnosti kontradiktornosti.
Praktične implikacije za stranke i punomoćnike
Ograničenje žalbenih razloga pomjera “težište spora” na prvi stepen. To znači da svu dokaznu građu morate iznijeti odmah i potpuno, jasno strukturirati činjeničnu priču i inicirati procesno vođenje koje sprječava kasnije prigovore (npr. tražiti izričito izjašnjenje suda o relevantnim prijedlozima i prigovorima). U žalbi fokus premjestite sa “drugačije ocjene dokaza” na precizne navode kvalifikacije činjenica pod materijalnopravnu normu (pogrešna primjena prava) i na jasno označene procesne propuste koji utiču na zakonitost odluke (bitne povrede ZPP-a). Ne zaboravite i na rok od 15 dana – on teče brže nego u redovnim parnicama.
Zaključak
Sporovi male vrijednosti su namjenski dizajniran, ubrzani kolosijek parničenja kad je ulog do 5.000 KM ili se traži pokretna stvar te vrijednosti. Njihova posebnost je suzena žalba: nema preispitivanja činjeničnog stanja u drugom stepenu, ali ostaju na raspolaganju kontrola zakonitosti postupka i materijalnog prava. Takav balans efikasnosti i pravičnosti, posmatran u cjelini postupka i uz adekvatno obrazlaganje odluka, u pravilu je kompatibilan s članom 6 EKLJP. Za stranke to znači – sve što je važno, iznesite pravovremeno i precizno u prvom stepenu; u žalbi pogađajte pravno i procesno u srž.
