Razlike između menadžerskog ugovora i ugovora o radu direktora
Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine omogućava poslodavcima da direktora angažuju na jedan od dva načina:
- putem ugovora o radu, sa zasnivanjem radnog odnosa na određeno ili neodređeno vrijeme, ili
- putem menadžerskog ugovora, bez zasnivanja radnog odnos
Međutim, u praksi – pa čak i u sudskoj – ove dvije vrste ugovora se nerijetko pogrešno poistovjećuju, što može dovesti do ozbiljnih posljedica po prava, obaveze i odgovornosti direktora.
Direktor u radnom odnosu – ugovor o radu
Kada direktor zasnuje radni odnos s poslodavcem, bilo na određeno ili neodređeno vrijeme, zaključuje se ugovor o radu, čime direktor stiče status zaposlenika.
U tom slučaju poslodavac je dužan urediti način zasnivanja i prestanka radnog odnosa kroz pravilnik o radu.
Na direktora se primjenjuju sve odredbe Zakona o radu, osim onih iz glava IV–VII i XI, koje se odnose na: radno vrijeme, odmore i odsustva, plaće i naknade, zabranu konkurencije, izume i sl.
Drugim riječima, direktor u radnom odnosu uživa većinu prava kao i ostali radnici, osim specifičnih izuzetaka koje zakon jasno definiše.
Direktor bez radnog odnosa – menadžerski ugovor
Druga opcija predviđena zakonom jeste da direktor funkciju obavlja bez zasnivanja radnog odnosa, putem posebnog ugovora, poznatog kao menadžerski ugovor.
U tom slučaju prava i obaveze se uređuju isključivo sadržajem ugovora i opštim aktima poslodavca (statut, pravilnik o radu itd.).
Na ovaj ugovor se ne primjenjuje Zakon o radu, već Zakon o obligacionim odnosima.
Ugovor ima pravnu prirodu ugovora o djelu, što omogućava veću fleksibilnost u ugovaranju, ali i manju pravnu zaštitu za direktora.
Takođe, prihodi ostvareni po osnovu menadžerskog ugovora podliježu oporezivanju kao: honorar, ugovor o djelu, ili drugi dohodak, što znači da se ne obračunavaju porezi i doprinosi kao kod standardnog radnog odnosa.
Ovakav model se najčešće primjenjuje kada je direktor angažovan na nekom projektu, već ima radni odnos kod drugog poslodavca, ima status penzionera ili kada je potrebna veća fleksibilnost ugovaranja.
Jedno od praktičnih pitanja koje se često postavlja jeste “ da li direktor, koji je bio u radnom odnosu i koji je nezakonito razriješen i premješten na drugo radno mjesto, ima pravo na razliku manje isplaćene plaće?
Ukoliko je direktor bio angažovan putem ugovora o radu, i ako je premješten na slabije plaćeno radno mjesto bez pravnog osnova, ima pravo da potražuje štetu u vidu razlike u plaći, jednako kao i bilo koji drugi radnik.
Taj stav je zauzeo i Općinski sud u Konjicu, u predmetu broj 56 0 Rs 081049 24, gdje je potvrđeno da direktor u radnom odnosu uživa zaštitu u pogledu plaće, bez obzira na specifičnosti njegove funkcije.
Jasna razlika između ugovora o radu i menadžerskog ugovora od suštinske je važnosti, kako za direktora tako i za poslodavca zbog čega je prilikom zaključivanja ugovora sa direktorom, nužno jasno odrediti pravni osnov i uskladiti sadržaj ugovora sa zakonskim propisima i internim aktima poslodavca, kako bi se izbjegle eventualne pravne posljedice.
