Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) predstavlja jedan od temeljnih međunarodnih dokumenata u oblasti zaštite ljudskih prava. Njegova svrha je da državama nametne obavezu osiguranja dostojanstvenog života svakog čovjeka, uključujući pravo na rad, socijalnu sigurnost, obrazovanje i zaštitu zdravlja.
Bosna i Hercegovina je potpisnica ovog Pakta, što znači da je preuzela međunarodnu obavezu da garantuje i štiti prava koja su njime propisana.
1. Šta Pakt podrazumijeva pod pravom na rad?
Prema članu 6. Pakta, pravo na rad obuhvata pravo svakog lica da ima mogućnost da zarađuje za život putem slobodno izabranog ili prihvaćenog rada. Ovo pravo nije samo formalno pravo da „imate posao“, već obaveza države da stvara uslove u kojima je zapošljavanje realno dostupno.
Država mora:
razvijati politike zapošljavanja,
osigurati stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju,
promovisati ekonomski razvoj koji omogućava nova radna mjesta.
2. Pravični i povoljni uslovi rada
Član 7. Pakta dodatno precizira da pravo na rad podrazumijeva:
pravičnu i jednaku zaradu za rad iste vrijednosti,
jednaku platu za muškarce i žene,
dostojanstven život radnika i njihove porodice,
sigurne i zdrave uslove rada,
mogućnost napredovanja,
pravo na odmor, ograničeno radno vrijeme i plaćeni godišnji odmor.
Dakle, Pakt štiti ne samo zapošljavanje, nego i kvalitet rada.
3. Sindikalna prava i pravo na štrajk
Član 8. Pakta garantuje:
pravo osnivanja i učlanjivanja u sindikate,
pravo sindikata da djeluju slobodno,
pravo na štrajk u skladu sa zakonom.
Ovo je posebno važno jer sindikalna organizovanost predstavlja ključni mehanizam zaštite radnika od zloupotreba.
4. Šta znači da je BiH potpisnica?
Time što je Bosna i Hercegovina ratifikovala Pakt:
njegove odredbe su dio pravnog sistema BiH,
država je dužna usklađivati domaće zakonodavstvo sa njegovim standardima,
institucije su obavezne postupati u skladu sa međunarodnim obavezama.
Prema Ustavu BiH, međunarodni sporazumi o ljudskim pravima imaju prioritet nad domaćim zakonodavstvom. To znači da sudovi i upravni organi moraju tumačiti domaće zakone u skladu sa Paktom.
5. Može li se pravo na rad ograničiti?
Pakt dozvoljava ograničenja, ali samo:
ako su propisana zakonom,
ako su u skladu sa prirodom prava,
ako su nužna radi opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
Država ne može proizvoljno umanjivati radnička prava niti uvoditi diskriminaciju.
6. Zašto je ovo važno za građane?
Građani Bosne i Hercegovine mogu se pozivati na ovaj Pakt:
u postupcima pred domaćim sudovima,
u ustavnim apelacijama,
prilikom ocjene usklađenosti zakona sa međunarodnim obavezama.
Pakt ne garantuje svakom pojedincu konkretno radno mjesto, ali obavezuje državu da aktivno radi na stvaranju uslova za zapošljavanje i zaštitu radnika.