PRAVDA VIŠE NE SMIJE ČEKATI GODINAMA: Građani sada mogu tražiti naknadu ako sud ili tužilaštvo neopravdano odugovlače postupak

Jedan od najvećih problema pravosuđa u Bosni i Hercegovini godinama je bio taj što građani, iako formalno imaju pravo na pravično suđenje, u praksi često čekaju godinama da njihov predmet bude riješen. Parnični, krivični, porodični, radni i drugi postupci znali su trajati toliko dugo da sama presuda, kada konačno dođe, za mnoge izgubi svoj stvarni smisao.

Međutim, važno je da građani znaju da se zaštita prava na pravično suđenje u razumnom roku više ne mora tražiti isključivo kroz komplikovane i dugotrajne postupke pred višim instancama. Zakon o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku u Federaciji Bosne i Hercegovine jasno propisuje poseban mehanizam zaštite za stranke čiji postupci neopravdano dugo traju.

To znači da, ukoliko sud ili tužilaštvo ne postupaju u razumnom roku, stranka ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava na pravično suđenje u razumnom roku i tražiti primjerenu novčanu naknadu zbog povrede tog prava.

Zahtjev se podnosi sudu ili tužilaštvu pred kojim se postupak već vodi

Posebno je važno naglasiti da se ovaj zahtjev podnosi nadležnom sudu ili tužilaštvu pred kojim se postupak vodi, odnosno predsjedniku suda ili glavnom tužiocu. Dakle, građanin ne mora čekati da predmet godinama stoji, niti mora odmah pokretati složene postupke pred drugim institucijama.

O zahtjevu odlučuje predsjednik suda, odnosno glavni tužilac, a zakon izričito propisuje da o zahtjevu ne može odlučivati sudija ili tužilac koji je postupao ili trenutno postupa u predmetu zbog kojeg je zahtjev podnesen. Time se nastoji osigurati veći stepen objektivnosti i nepristrasnosti u odlučivanju.

Zakon također propisuje da se o zahtjevu mora odlučiti u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

Kada postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku?

Nije svako trajanje postupka automatski povreda prava. Zakon propisuje više kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene da li je postupak trajao nerazumno dugo.

Prilikom odlučivanja naročito se cijeni složenost predmeta, ponašanje suda, tužilaštva i drugih organa, ponašanje same stranke, značaj predmeta za podnosioca zahtjeva, eventualna hitnost postupka i ukupna dužina trajanja postupka.

Drugim riječima, ako predmet godinama stoji bez opravdanog razloga, ako se ročišta ne zakazuju, ako se odluke ne donose u razumnom roku ili ako organi ne pokazuju dovoljnu aktivnost, stranka ima pravo tražiti zaštitu.

Šta zahtjev mora sadržavati?

Da bi se po zahtjevu moglo postupati, on mora sadržavati osnovne podatke o stranci, odnosno njenom zastupniku ili punomoćniku, naziv suda ili tužilaštva pred kojim se postupak vodi, poslovni broj predmeta, vrijeme trajanja postupka, podatke koji ukazuju na nepotrebno kašnjenje, obrazloženje zbog čega se smatra da je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zahtjev za isplatu primjerene naknade i svojeručni potpis.

Ovo je posebno bitno jer neuredan zahtjev može biti odbačen. Zato je važno da građani prilikom podnošenja zahtjeva jasno navedu koliko postupak traje, šta se u postupku dešavalo, koliko dugo nije bilo radnji suda ili tužilaštva i zbog čega smatraju da se predmet neopravdano odugovlači.

Naknada može iznositi od 300 do 3.000 KM

Ako se utvrdi da je došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, stranci se može dosuditi primjerena novčana naknada. Prema zakonu, ta naknada iznosi od 300 KM do 3.000 KM po predmetu.

U posebnim slučajevima, kada je u istom postupku oštećeno više osoba, naknada može iznositi i do 10.000 KM po predmetu.

Ovo je izuzetno značajno jer zakon ne predviđa samo formalno utvrđenje da je pravo povrijeđeno, nego i konkretnu finansijsku naknadu za stranku koja je trpjela posljedice dugotrajnog postupka.

Sud može dobiti rok da riješi predmet

Ako predsjednik suda ili glavni tužilac utvrdi da je zahtjev osnovan, rješenjem se može odrediti rok u kojem sudija ili tužilac mora riješiti predmet. Taj rok, u pravilu, ne može biti duži od šest mjeseci.

To znači da zakon ne služi samo za naknadu štete, nego i za ubrzavanje postupka. Njegova svrha je da se predmet konačno pokrene i riješi, a ne samo da se konstatuje da je građanin predugo čekao.

Šta ako zahtjev bude odbijen ili se ne odluči u roku?

Ukoliko predsjednik suda ili glavni tužilac odbije zahtjev kao neosnovan, stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Isto pravo postoji i ako predsjednik suda ili glavni tužilac ne odluči o zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Žalba se podnosi predsjedniku neposredno višeg suda, odnosno glavnom federalnom tužiocu, putem organa koji je odlučivao o zahtjevu.

O žalbi se također mora odlučiti u roku od 30 dana, bez održavanja usmene rasprave.

Građani moraju znati svoja prava

Ovaj zakon je važan jer građanima daje konkretan alat protiv pasivnosti pravosuđa. Pravo na pravično suđenje ne znači samo pravo da sud jednog dana donese odluku. Ono znači i pravo da se ta odluka donese u razumnom roku.

Postupak koji traje godinama bez opravdanog razloga nije samo administrativni problem. To je povreda osnovnog ljudskog prava.

Zato je važno da građani, ali i pravni zastupnici, znaju da u slučaju neopravdanog odugovlačenja postupka imaju pravo podnijeti zahtjev, tražiti da se predmet ubrza i zahtijevati primjerenu novčanu naknadu.

Pravda koja dolazi prekasno često više nije pravda. Upravo zato zakon daje mogućnost da se reaguje dok postupak još traje — prije nego što čekanje potpuno obesmisli pravo koje građanin pokušava zaštititi.