Da li državni fakulteti gube bitku s privatnim fakultetima?
Ako sagledamo broj upisanih studenata u posljednje tri godine, vrlo vjerovatno ćemo doći do podatka da se, uprkos evidentnom odlasku mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, sve više studenata odlučuje za privatne, a sve manje za državne fakultete.
Neki će reći da je razlog tome činjenica da se privatni fakulteti lakše završavaju. Djelimično se mogu složiti s tom tvrdnjom, ali ne na način kako to često predstavljaju državni fakulteti. Razlozi ove pojave su mnogo dublji.
Prvi razlog jeste taj što je profesorski kadar na mnogim državnim fakultetima zastario u smislu silabusa, nastavnih metoda i tema koje se obrađuju. Studentima se često nude udžbenici pisani prije 50 i više godina, nerijetko od autora koji nemaju neposrednu vezu s pravnim, ekonomskim i društvenim sistemom Bosne i Hercegovine.
Drugi razlog jeste velika autonomija profesora na državnim fakultetima. U praksi, pojedini profesori gotovo nikome ne odgovaraju za svoj rad. Mogu godinama obarati studente bez jasne odgovornosti, a istovremeno ostvarivati veoma visoka primanja od kojih lagodno žive. Tu spadaju i dodatni angažmani kroz projekte, seminare, predavanja i slične aktivnosti. Dakle, odgovornost je mala, a privilegije su velike.
Treći razlog jeste nedostatak praktične nastave. Državni fakulteti veoma malo pažnje posvećuju praktičnom dijelu obrazovanja, dok privatni fakulteti, upravo suprotno, sve više insistiraju na praktičnim znanjima i vještinama koje studentu mogu koristiti nakon završetka studija.
Na privatnim fakultetima student je u centru nastavnog procesa. Profesor mora biti dostupan studentu, mora pratiti njegov napredak i mora imati određeni nivo odgovornosti prema osnivaču i vlasniku ustanove. Ako student više puta ne položi ispit, postavlja se i pitanje odgovornosti profesora: da li je student zaista naučen onome što treba da zna?
Na ispitima se ne bi trebalo tražiti ono što student ne zna, nego ono što student treba da zna. Upravo je to razlika u pristupu. Privatni fakulteti nastoje biti fleksibilniji, operativniji i brži u rješavanju problema studenata. Administrativni problemi se rješavaju u hitnim rokovima, bez tromih procedura i dugih čekanja na odluke različitih tijela.
Za razliku od toga, na državnim fakultetima često postoje spore procedure, zatvoreni sistemi i nedovoljna odgovornost prema studentima. Na privatnim fakultetima osnivač i vlasnik imaju neposredan interes da sistem funkcioniše, a svi zaposleni moraju brzo reagovati i rješavati probleme.
Na kraju, moramo reći da je porazan podatak da su u ovoj školskoj godini pojedini pravni fakulteti ukinuli prijemne ispite, dok se pojedini odsjeci gase jer nema dovoljno studenata.
Sve navedeno pokazuje da privatni fakulteti sve više preuzimaju primat, ne samo zbog lakšeg prolaska kroz studij, nego i zbog savremenijeg pristupa, veće fleksibilnosti, praktične nastave i odgovornijeg odnosa prema studentu.
