Otkaz ugovora o radu od strane radnika bez obaveze poštivanja otkaznog roka
Članom 99. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine propisano je:
„Radnik može otkazati ugovor o radu bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od radnika da nastavi radni odnos.“
U slučaju ovakvog otkazivanja ugovora o radu, radnik ima sva prava utvrđena zakonom, kao da mu je poslodavac nezakonito otkazao ugovor o radu.
Navedena zakonska odredba omogućava radniku da jednostranom izjavom otkaže ugovor o radu, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, ako je poslodavac učinio takvu povredu obaveza iz radnog odnosa zbog koje se od radnika ne može osnovano očekivati da nastavi raditi kod tog poslodavca.
Kao razlozi za ovakav otkaz mogu se, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, pojaviti mobing, psihičko ili fizičko zlostavljanje, diskriminacija, neisplaćivanje plaće, ozbiljno ugrožavanje sigurnosti i zdravlja radnika, nezakonito vođenje disciplinskih postupaka ili druge teške i kontinuirane povrede prava radnika.
Da li poslodavac mora prihvatiti otkaz?
Otkaz ugovora o radu predstavlja jednostranu pravnu izjavu. Zbog toga njegova pravna valjanost nije uslovljena saglasnošću niti „prihvatanjem“ poslodavca.
Prema članu 104. Zakona o radu, otkaz se daje u pisanoj formi i dostavlja drugoj ugovornoj strani. Prema tome, radnik ne treba poslodavcu podnositi „zahtjev za sporazumni raskid“, nego jasnu pisanu izjavu da, na osnovu člana 99. Zakona o radu, otkazuje ugovor bez obaveze poštivanja otkaznog roka. Važeći tekst Zakona o radu FBiH
Ako bi se radnik obratio zahtjevom da poslodavac odobri ili prihvati prestanak radnog odnosa, takvo obraćanje moglo bi biti pogrešno protumačeno kao prijedlog za sporazumni prestanak ugovora. Zato je neophodno jasno naznačiti da se radi o jednostranom otkazu ugovora o radu na osnovu člana 99. Zakona.
Poslodavac može osporavati postojanje i opravdanost razloga navedenih u otkazu, ali ne može spriječiti radnika da dâ otkaz. Prijem otkaza ne znači da je poslodavac priznao da je izvršio mobing, zlostavljanje ili drugu povredu prava radnika. Poslodavac potvrđuje samo da je primio izjavu radnika, dok se osnovanost razloga i odgovornost poslodavca, u slučaju spora, utvrđuju pred nadležnim sudom.
Kako poslodavac treba postupiti?
Nakon prijema otkaza poslodavac bi trebao:
- evidentirati datum prijema pisane izjave;
- donijeti deklaratorni akt kojim konstatira da je radni odnos prestao otkazom radnika;
- u aktu navesti da prijem i evidentiranje otkaza ne predstavljaju priznanje navoda o odgovornosti poslodavca;
- izvršiti odjavu radnika i obračunati sva prava ostvarena do dana prestanka radnog odnosa;
- sačuvati dokumentaciju i dokaze potrebne za eventualni sudski postupak.
Poslodavac, prema tome, nije ovlašten donijeti odluku kojom „odbija“ ili „ne prihvata“ jednostrani otkaz. Može samo osporiti da su bili ispunjeni posebni uslovi iz člana 99. Zakona.
Sudska zaštita
Ako poslodavac osporava svoju odgovornost, radnik mora u eventualnom sudskom postupku dokazati činjenice na kojima zasniva otkaz. Nije dovoljno samo navesti da je bio izložen mobingu, psihičkom zlostavljanju ili neopravdanim disciplinskim postupcima. Potrebno je dokazati konkretne radnje poslodavca, njihovu težinu i činjenicu da se zbog njih od radnika nije moglo osnovano očekivati da nastavi radni odnos.
Ako sud utvrdi da su bili ispunjeni uslovi iz člana 99, radnik ostvaruje prava kao da mu je poslodavac nezakonito otkazao ugovor o radu, uključujući odgovarajuću naknadu štete, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i dokazane štete.
Ako radnik ne dokaže postojanje opravdanih razloga iz člana 99, neće ostvariti posebna prava koja ta odredba predviđa. To, međutim, ne znači automatski da radni odnos naknadno prestaje zbog neopravdanog izostanka s posla. Otkaz radnika je već jednostrana izjava o prestanku ugovora; spor se prvenstveno vodi o tome da li je radnik imao pravo otkazati ugovor bez otkaznog roka i da li mu pripadaju prava iz člana 99. stav 2.
Posebno treba voditi računa o članu 100. Zakona: otkaz po članu 99. može se dati u roku od 60 dana od saznanja za činjenicu zbog koje se otkaz daje, a najkasnije u roku od jedne godine od učinjene povrede.
Zaključak
Poslodavac ne mora priznati da je odgovoran za povrede koje mu radnik stavlja na teret, ali ne može odbiti prijem niti uslovljavati djelovanje jednostranog otkaza svojom saglasnošću. Njegovo prihvatanje otkaza ne predstavlja priznanje krivice.
U slučaju spora, sud će utvrditi da li su postojale povrede poslodavca, da li su bile dovoljno teške da opravdaju trenutni prestanak rada te da li radniku pripadaju prava iz člana 99. stav 2. Zakona o radu FBiH.
