UTICAJ INTELIGENCIJE NA ADVOKATSKU DJELATNOST U SAVREMENOM SVIJETU I REGIONU
Sažetak: U savremenom društvu, obilježenom tehnološkim razvojem i širokom dostupnošću informacija, advokatska djelatnost se suočava s brojnim promjenama i izazovima. Ovaj stručni članak analizira ulogu i uticaj različitih oblika inteligencije na advokatsku praksu, uključujući klasičnu (IQ), emocionalnu (EQ) i vještačku inteligenciju (AI). Korištenjem deskriptivne metode i ankete među advokatima iz regiona, razmatra se promjena u percepciji znanja i iskustva, kao i realna opasnost od marginalizacije tradicionalnih oblika pravne prakse.
Uvod
Advokatska profesija se oduvijek smatrala simbolom znanja, autoriteta i povjerenja. U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja i digitalizacije društva, priroda pravne prakse doživljava značajne promjene. Posebno dolazi do izražaja uloga različitih vrsta inteligencije – klasične (IQ), emocionalne (EQ), ali i vještačke (AI) – u oblikovanju savremenog advokata. Cilj ovog članka je analizirati kako ove forme inteligencije utiču na advokatski rad, te kakve promjene i izazove donose u regionu Zapadnog Balkana. Takođe se razmatra realna opasnost koju ovi trendovi predstavljaju za budućnost advokatske djelatnosti.
Metodologija istraživanja
U istraživanju su korištene dvije metode: deskriptivna metoda, kojom je analizirana postojeća literatura, pravni propisi i trendovi u advokaturi, te metoda ankete, putem koje su prikupljeni stavovi 27 advokata i pripravnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Upitnik je bio anoniman i sadržavao pitanja vezana za percepciju uloge inteligencije u svakodnevnoj praksi.
Klasična inteligencija i njen uticaj u praksi
Klasična inteligencija, odnosno kognitivne sposobnosti poput analitičkog razmišljanja, pamćenja i sposobnosti logičkog povezivanja informacija, i dalje zauzimaju centralno mjesto u obrazovanju i formiranju advokata. Prema rezultatima ankete, 85% ispitanika smatra da im visoka sposobnost zaključivanja i brzog snalaženja u zakonskim tekstovima daje značajnu prednost u radu. Posebno je to izraženo u složenim pravnim oblastima kao što su porezno pravo, privredni sporovi i krivični postupci. Međutim, obrazovni sistem u regionu još uvijek favorizuje isključivo ovu vrstu inteligencije, zanemarujući druge, sve važnije aspekte.
Emocionalna inteligencija u radu sa klijentima i kolegama
Emocionalna inteligencija, koja uključuje sposobnost samosvijesti, samokontrole, empatije i kvalitetne komunikacije, postaje presudna u radu sa klijentima i kolegama. Oko 70% ispitanika je istaklo da najveći izazovi ne proizilaze iz tumačenja prava, već iz međuljudskih odnosa. Klijenti sve više traže advokate koji znaju slušati, koji imaju razumijevanja za njihove probleme i koji ulijevaju osjećaj sigurnosti. U postupcima medijacije i porodičnog prava, emocionalna inteligencija često odlučuje o ishodu više nego poznavanje zakona. U tom kontekstu, EQ postaje alat uspješnog rješavanja konflikata i izgradnje profesionalne reputacije.
Ulazak vještačke inteligencije u advokatsku praksu
Treći oblik inteligencije koji je u naglom usponu jeste vještačka inteligencija. Tehnološki alati koji koriste AI algoritme danas omogućavaju automatizaciju pravne pretrage, generisanje ugovora, pa čak i predikciju sudskih odluka na osnovu prethodnih presuda. Iako 60% ispitanika još ne koristi ove alate redovno, više od 80% njih smatra da će u narednih pet godina oni postati sastavni dio advokatske prakse. U zemljama regiona, upotreba AI u pravu je još ograničena, ali se među mlađim pravnicima primjećuje rastuće interesovanje za digitalne tehnologije, što pokazuje promjenu paradigme u poimanju pravne profesije.
Realna opasnost: Da li inteligencija postaje prijetnja advokatskoj profesiji?
Međutim, uz sve prednosti koje inteligencija donosi, sve jasnije se nazire i realna opasnost za opstanak tradicionalne advokatske djelatnosti. Pristup informacijama više nije privilegija advokata – danas gotovo svaki građanin putem interneta i AI alata može pronaći zakon, skinuti obrazac ugovora ili dobiti objašnjenje presude. Advokat više nije ekskluzivni izvor znanja, što direktno utiče na smanjenje potrebe za pravnim savjetima u jednostavnijim predmetima.
Posebno su ugroženi advokati starije generacije koji nisu usvojili digitalne vještine. Anketirani su istakli da se mlađi kolege, koje se bolje snalaze sa tehnologijom, često percipiraju kao efikasniji i savremeniji, bez obzira na razliku u iskustvu. Klijenti u sve većoj mjeri traže pravne usluge koje su brze, digitalno dostupne i komunikacijski jednostavne, pa čak i po cijenu manjeg iskustva ili pravne dubine. Time se dovodi u pitanje dosadašnja prednost koju je iskustvo tradicionalno nosilo u pravnoj struci.
Nadalje, sve češće se koristi model samostalnog pravnog djelovanja bez angažmana advokata, posebno u oblastima kao što su imovinsko-pravni odnosi, jednostavni ugovori i prigovori. Internet nudi obrasce i upute, a AI alati dodatno pomažu korisnicima da dođu do zadovoljavajućih rješenja bez potrebe za stručnom pomoći. Ovakav trend vodi ka realnom smanjenju obima poslova za advokate, naročito u manje razvijenim sredinama.
Zaključak
Može se reći da advokatska profesija ulazi u novu eru u kojoj će opstanak zavisiti od sposobnosti prilagođavanja. Inteligencija, u svim svojim oblicima, više nije samo sredstvo uspjeha – ona je preduslov opstanka. Kombinacija pravne stručnosti, emocionalne zrelosti i digitalne kompetencije predstavlja profil advokata budućnosti. Oni koji ignorišu tehnološke promjene, rizikuju da postanu marginalizovani bez obzira na svoje iskustvo ili dosadašnje uspjehe. S druge strane, oni koji prihvate promjene i spoje znanje sa novim vještinama, imaće ne samo profesionalnu budućnost, već i ključnu ulogu u redefinisanju same advokature u 21. stoljeću.
