Pravo predstavljanja u nasljeđivanju: Ko nasljeđuje kada potomak umre prije ostavioca?
Pravo predstavljanja je zakonski mehanizam kojim se omogućava potomcima preminulog nasljednika da zauzmu njegovo mjesto u nasljeđivanju. Ova pravna konstrukcija propisana je članom 11. Zakona o nasljeđivanju Federacije BiH i predstavlja jedan od ključnih instituta za očuvanje prava unutar porodice.
Šta kaže zakon?
Član 11. Zakona o nasljeđivanju jasno propisuje da:
„Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake dijelove. Ako je neko od unučadi takođe umro prije ostavioca, tada njegov dio nasljeđuju njegova djeca (praunučad ostavioca), i tako redom dok god ima potomaka.“
Dakle, zakon osigurava kontinuitet nasljednog prava unutar linije potomaka, omogućujući da ostavina ostane unutar porodičnog stabla.
Česta zabluda u praksi
Jedna od najčešćih zabluda u praksi jeste pogrešno tumačenje prava predstavljanja, naročito od strane supružnika preminulog potomka. Naime, nerijetko se dešava da, kada npr. umre kćerka ostavioca, njen suprug (zet ostavioca) smatra da ima pravo na nasljeđe po osnovu predstavljanja. Međutim, to nije tačno.
Pravo predstavljanja pripada isključivo potomcima umrlog nasljednika, dakle djeci, unucima i dalje niz liniju, a ne bračnim partnerima. Ako umrli potomak nema djece ni daljih potomaka, tada njegov „dio“ propada i dijeli se između ostalih zakonskih nasljednika istog nasljednog reda.
Primjer iz prakse
Zamislimo da je ostavilac imao troje djece: sina A, kćerku B i sina C. Kćerka B je preminula prije ostavioca, ali je imala dvoje djece. U trenutku ostaviočeve smrti, njegova ostavina će se dijeliti na tri dijela:
- Sin A dobija 1/3,
- Sin C dobija 1/3,
- Djeca preminule kćerke B (unučad ostavioca) dijele preostalu 1/3 međusobno.
Suprug preminule kćerke B nema pravo na nasljeđe po osnovu predstavljanja, osim ako je i sam zakonski nasljednik po drugoj osnovi (npr. bračni drug ostavioca).
Na kraju se može zaključiti da pravo predstavljanja ima za cilj očuvanje nasljedstva u krvnoj liniji i sprječavanje da potomci budu zakinuti zbog smrti njihovih roditelja. Sudska praksa pokazuje da ovaj institut često izaziva dileme, čak i među pravnicima. Zbog toga je važno da pravni savjet bude zasnovan na preciznom tumačenju zakona, a ne na uobičajenim pretpostavkama.
