Opasnosti i pravne posljedice otvaranja obrta u Federaciji BIH – šta poduzetnici moraju znati prije registracije
Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima Federacije Bosne i Hercegovine često se promovira kao jednostavan put za ulazak u svijet biznisa. Niski troškovi registracije, brza procedura osnivanja i manji obim administracije na prvi pogled čine obrt atraktivnim oblikom poslovanja – posebno za početnike, freelancere i mikropreduzetnike. Međutim, upravo ta prividna jednostavnost krije ozbiljne pravne i finansijske zamke koje, ako nisu na vrijeme shvaćene, mogu dovesti do potpune finansijske propasti osnivača.
- Suštinska priroda obrta: Pravna neodvojivost obrta i osnivača
Ključno je razumjeti da obrt u FBiH nije pravno lice. On posjeduje tzv. ograničeni pravni subjektivitet – što u praksi znači da obrt ne postoji kao zaseban entitet u očima zakona. Osnivač i obrt su jedno te isto fizičko lice. Nema razlike između “vlasnika” i “pravnog subjekta”, što dovodi do toga da su sve obaveze obrta ujedno i lične obaveze osnivača.
Kada treće lice želi tužiti obrt, ono ne može tužiti samo naziv obrta – već je obavezno u tužbi navesti i puno ime i prezime vlasnika, jer on lično stoji iza svih pravnih i finansijskih radnji koje obrt čini. U tom smislu, obrt ne uživa nikakav oblik zaštite koji u pravnim društvima postoji kroz koncept “ograničene odgovornosti”.
- Neograničena odgovornost vlasnika: Dužnička klopka bez izlaza
Vlasnik obrta odgovara ličnom imovinom za sve obaveze koje proisteknu iz poslovanja. Ako obrt ne plati dugove prema dobavljačima, ne izmiruje poreze, doprinose ili ostale zakonske obaveze – teret naplate pada direktno na imovinu osnivača: stan, automobil, računi, pa čak i porodična imovina ako se ne vodi precizna evidencija o vlasništvu.
Kod privrednih društava (poput d.o.o.), osnivač odgovara isključivo do visine svog uloga. Drugim riječima, iako vlasnik d.o.o. može izgubiti kapital koji je uložio u firmu, njegova privatna imovina je zakonom zaštićena. U slučaju obrta – takva zaštita ne postoji. Nema “tampon zone” između privatnog i poslovnog.
- Gašenje obrta ne znači gašenje dugova
Jedan od najopasnijih aspekata obrta jeste zabluda da zatvaranjem obrta prestaju i njegove obaveze. Ne postoji postupak likvidacije. Ne postoji stečajni sud za obrt. Kada obrt prestane s radom, sve njegove neizmirene obaveze automatski prelaze na vlasnika kao fizičko lice, bez ikakve mogućnosti da se vlasnik “izvuče” pravno-tehničkim putem.
Porezna uprava, dobavljači, banke – svi oni zadržavaju pravo da dugove potražuju godinama nakon zatvaranja obrta, jer ti dugovi nisu nestali – samo su prešli s jednog naziva na ličnu odgovornost osnivača.
- Nedostatak pravne strukture i kontrole
Obrt nema skupštinu, nema nadzorni odbor, nema direktora. Ne postoji sistem odlučivanja niti sistem interne kontrole. Sve ovlasti – ali i sva odgovornost – koncentrisane su u rukama jedne osobe. Vlasnik obrta je istovremeno menadžer, blagajnik, knjigovođa, rizničar i direktor. U poslovnoj praksi, takva koncentracija moći u neobučenim rukama često vodi do niza pravnih propusta, propusta u vođenju knjiga, nenamjernih poreskih prekršaja i nerealnog planiranja.
- Računovodstveni i poreski rizici: Nepreglednost i nepostojanje sistema izvještavanja
Za razliku od d.o.o.-a koji je obavezan predavati finansijske izvještaje i ima jasno propisane knjigovodstvene standarde, obrt može voditi pojednostavljeno knjigovodstvo, što mnoge vlasnike navodi da potpuno zapuste kontrolu nad dugovanjima, potraživanjima i obavezama. Obrtnik često nije ni svjestan visine svojih dugova dok već nije kasno.
- Općinska registracija = lokalna nadležnost bez sistemske zaštite
Obrt se osniva i gasi u općini – bez bilo kakvog uključivanja viših institucija. Time se faktički ostavlja pravna praznina u pogledu sistemske zaštite vlasnika. Kad jednom upadnete u finansijske ili pravne probleme, ne postoji pravni “mehanizam” koji vas štiti ili omogućava sistemski izlaz (kao što je npr. stečaj kod d.o.o.).
Obrt se često bira iz neznanja, iz želje za “manje komplikovanim rješenjem” ili zbog savjeta drugih koji nisu svjesni dugoročnih posljedica. Istina je, međutim, da je obrt rizična i pravno neizvjesna forma poslovanja, gdje sav rizik i svi problemi padaju direktno na pleća vlasnika – bez obzira na to da li je on u tom trenutku aktivno poslovao ili ne.
Zato je nužno da svaki budući preduzetnik – prije nego što krene u registraciju obrta – ozbiljno razmotri alternativu u vidu osnivanja privrednog društva (d.o.o.), koje iako je administrativno nešto zahtjevnije, pruža neuporedivo veću pravnu i finansijsku sigurnost.
