Postavljanje privremenog zastupnika u parničnom postupku
U parničnim postupcima često se javlja potreba za postavljanjem privremenog zastupnika strankama, posebno u sporovima koji se odnose na utvrđivanje stvarnih prava. Ovakvi slučajevi su učestali kada se na strani tuženog pojavljuje više suvlasnika sa različitim udjelima, a neki od njih nisu dostupni sudu zbog nepoznatog prebivališta ili boravišta. Kako bi se omogućilo nesmetano vođenje i efikasno okončanje postupka, zakon omogućava sudu da u određenim situacijama imenuje privremenog zastupnika.
Sud donosi odluku o postavljanju privremenog zastupnika kada se utvrdi da bi redovan postupak imenovanja zakonskog zastupnika trajao predugo i da bi to moglo dovesti do štetnih posljedica za stranke. (Vidi odredbe čl. 296, 297 i 298 ZPP FBiH). To je posebno značajno u slučajevima kada tuženi nije evidentiran u dostupnim registrima, nema punomoćnika ili se nalazi u inostranstvu, a dostava mu nije mogla biti obavljena. U takvim situacijama sud može, u interesu pravičnog i efikasnog vođenja postupka, imenovati privremenog zastupnika koji će u toku suđenja preuzeti ulogu zakonskog zastupnika.
Privremeni zastupnik ima ista prava i obaveze kao i zakonski zastupnik, a njegova funkcija traje sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok nadležni organ ne obavijesti sud da je postavio staratelja. Na ovaj način se osigurava da postupak može teći bez nepotrebnih odlaganja i da se zaštite interesi svih učesnika u sporu.
Kada se privremeni zastupnik postavlja zbog nepoznatog prebivališta ili nemogućnosti dostave tuženom, sud je obavezan u roku od osam dana izdati oglas u “Službenim novinama Federacije BiH”, službenom glasilu kantona i na oglasnoj ploči suda. Oglas sadrži informacije o sudu koji je donio odluku, predmetu spora, imenu i zanimanju zastupnika, te obavještenje da će on zastupati tuženog dok se ne steknu uslovi za njegovu ličnu participaciju u postupku.
Postavljanje privremenog zastupnika predstavlja važan pravni mehanizam kojim se omogućava nesmetano vođenje parničnog postupka, čak i kada jedna od strana nije dostupna. Ovaj institut osigurava balans između proceduralne efikasnosti i zaštite prava stranaka, omogućavajući da se sudski procesi ne odlažu unedogled zbog administrativnih prepreka.