Raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i općina – primjena člana 363. Zakona o stvarnim pravima
U javnosti se veoma često postavlja pitanje da li je moguće otuđiti imovinu u vlasništvu kantona, Federacije i općina, te pod kojim uvjetima. Čak šta više, javnost je upoznata i o krivičnim postupcima protiv pojedinih načelnika općina koji su prometovali imovinom u vlasništvu općina.
Odredba člana 363. Zakona o stvarnim pravima je upravo ona odredba koja rješava sve pravne dileme u vezi s prometovanjem ovih nekretnina. Temeljno pravilo je jasno – za prometovanje tim nekretninama obavezno se objavljuje javni konkurs, i to je neosporno.
Javni konkurs podrazumijeva da je prodaja slobodna i da se provodi javna licitacija, gdje cijene zemljišta dostižu nekada i nerealne vrijednosti. Međutim, zakon jasno propisuje da sudsko vještačenje daje samo početnu cijenu, dok se konačna prodajna cijena formira kroz licitaciju.
Postavlja se pitanje: da li postoje slučajevi kada nije potrebno raspisivati konkurs i licitaciju?
Odgovor je – da. Zakon predviđa izuzetke. Ukoliko se radi o:
- vojnim objektima,
- objektima za potrebe ambasada i stranih predstavništava,
- objektima vjerskih zajednica,
moguća je prodaja neposrednom pogodbom.
Kada su u pitanju građani, također je moguća prodaja neposrednom pogodbom, ali samo u slučaju oblikovanja građevinske parcele.
Oblikovanje građevinske parcele znači da graditelj posjeduje parcelu veće površine na kojoj je dozvoljena gradnja. Obično je samo jedan dio te parcele predviđen za izgradnju planiranog objekta, pa je nužno izvršiti oblikovanje parcele. U praksi to znači da se najprije, shodno regulacionom planu, vrši cijepanje parcele, a zatim se podnosi zahtjev upisanom vlasniku (Federacija, kanton ili općina), koji u propisanoj proceduri donosi odluku o prodaji. Nakon odobrene prodaje zaključuje se ugovor.
Postoji još jedna mogućnost prometovanja mimo javne prodaje – a to je zamjena nekretnina. U tom slučaju nekretnine moraju biti približno iste vrijednosti, ali se često dešava da nekretnine u vlasništvu državnih organa budu veće vrijednosti.
Ovaj članak je neophodan da se razjasne određena pravna pitanja. Upravo primjenom ove odredbe i u krivičnim postupcima protiv načelnika došlo je do oslobađajućih odluka, jer se pokazalo da je postupano u skladu sa zakonom.
