U praksi i teroriji se puno piše i govori o konačnosti i pravomoćnosti-pravosnažnosti upravnih akata. Od pravomoćnosti upravnog akta zavisi i izvršenje odnosno okončanje upravnog postupka. Upravni postupci se pokreću ili na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti. Napr. po zahtjevu stranke se pokreće upravni postupak za izdavanje urbanističke saglasnosti. Nakon što se donese riješenje o urbanističkoj saglasnosti stranka dalje pokreće postupak izdavanje građevinske dozvole. Da li se postupak može pokrenuti odmah nakon što se stranci uruči rješenje? Ne može iz razloga što je na tako izdato riješenje moguće izjaviti žalbu. Kada se žalba ne izjavi u zakonu propisanom roku onda stranka ostvaruje pravo da pokrene zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Ako se na rješenje izjavi žalba i žalba bude odbijena žalitelj ima pravo da pokrene upravni spor. Imamo slučajeva kada je na rješenja dozvoljena žalba ali žalba ne odlaže izvršenje riješenja. Takav je slučaj sa riješenjima koja su donesena u postupku inspekcijskog nadzora.
Iz navedenih primjera se jasno definište sta se smatra pod pravomoćnosti a šta se smatra pod konačnosti upravnog akta. Nakon to se ne izjavi žalba ili žalba bude odbijena takava upravni akt postaje konačan. Upravni akt protiv kojeg nije dozvoljeno pokretanje upravnog spora ili nakon što se tužba odbije kao neosnovana, takav upravni akt postaje pravomoćan. Također upravni akt postaje pravomoćan kada je žalba dozvoljena ali ona ne odlaže izvršenje.
Pravomoćnost je bitna iz razloga što samo pravomoćan upravni akt može proizvoditi pravne posledice, dok konačnan to ne može. Takođersamo pravomoćan upravni akt može biti izvšna isprava i imati za posledicu izvršenje određenje radnje.
Na prvi pogled je ovo jasna pravna situacij, ali u praksi se ove dvije stvari poistovjećuju ili nepravilno tumače, te sam zbog toga posvetio posebnu pažju ovim pravnim institutima.
