Dali solidarni sudužnik može preuzeti dug od drugog solidarnog sudužnika subrogacijom?
U praksi se veome rijetko susrećemo sa institutom subrogacije. Šta je to subrogracija? Subrogacija je definisina u odredbi člana 299 ZOO FBIH i predstavlja
radnju ispunjenja tuđe obaveze gdje svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe
na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima. Šta zapažamo u ovoj definiciji? Prvo što zapažamo je da obaveza mora biti “tuđa”. Drugo što je bitno
je da se preuzimanje duga mora izvršiti pravnim poslom između povjerioca i preuzimaoca. Odredbom člana 300 ZOO je definisano da “kad obavezu ispuni lice
koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi, po samom zakonu, u času ispunjenja, povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim stvarima.” To dalje
znači da to pravno lice mora iskazati postojanja pravnog interesa. Ne može se ispuniti tuđa obaveza a da se ne dokaže postojanje pravnog interesa. U odredbi
člana 302. ZOO je odeđeno da “povjerilac je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje”. Znači kada se ispuni tuđa
obaveza poverioc mora ispuniocu predati sve instrumente obezbjeđenja potraživanja. U praksi se postavljaju i određene dileme. Ako se radi recimo o uspostavi
hipoteke na nakretninama, dilema je kako prenijeti hipoteku ako dužnik ne pristane na to. Ovdje se kose pravo na subrogaciju i pravo na preuzimanje hipoteke.
Za subrogaciju nije potrebna saglasnost dužnika a za prenos hipoteke jeste. Šta ako se ispuni obaveza a dužnik osporava prenos hipoteke? Jedina mogućnost koja
ispuniocu preostaje je utuženje.
Da li sudužnik može ispuniti obavezu drugog sudužniia putem subrogacije? Ako tražimo pravni interes on zasigurno postoji. Također i po pitanju legitimiteta
stvar nije sporna. Međutim sporan je dio odredbe čl. 299 koja se odnosi na propisanu obavezu da se ispunjava tuđa obaveza. Ako recimo dva sudžnika kod
banke uzmu kredit oni se solidarno obavezuju da vrate cijeli kredite ne jedan njegov dio. Povjerioc bez obzira ko ne ispuni obavezu ima pravo izbora od kojeg
sudužnika će tražiti povrat duga. To znači da je obaveza solidarna i ako bi se dozvolila subrogacija onda bi on u biti vraćao svoj dug. Međutim u praksi postoje
situacije kada povjerioci i sudužnik imaju manjpulativni pravni interes da vraćanjem solidarne obaveze drugog sudužnika isto prikažu kao subrogaciju, te tom
sudužniku ustupe sve isntrumente obezbjeđenja uključujući i bjanko mjenice. Ako na pravilan način tumačimo odredbe ZOO onda je zasigurno da solidarni
sudužnik ne može vraćati dug drugog solidarnog sudužnika putem subrogacije. Solidarno sudužništvo je regulisano odredbama čl.414 do 424 ZOO FBIH.
Odredbom člana 414. ZOO je regulsano da “svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje
od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju”. Ova odredba na jasan način
riješava dileme da li se radi o tuđoj ili slidarnoj obavezi. Jasno je da je solidarni dug lični dug svakog solidarnog dužnika I da on imao pravo I obavezu da ispuni
cijeli dug, a povjerioc može da ispunjenje obaveze traži od bilo kojeg solidarnog dužnika. Nesporno je da se ovdje povjerioc ne može ponašati kao u subrogaciji.
On nije obavezan ex lege da drugom sudužniku predaje istrumente obezbjeđenja.
Da li sudužnik koji u cjelosti ispuni svoju obavezu ima pravo regresa od drugog sudužnika? Preda osdredbi člana 423. ZOO “dužnik koji je ispunio obavezu, ima
pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega”. Znači sudužnik ima pravo regresa od drugog solidarnog dužnika ali ne
isntrumentima subrogacije nego u parničnom postupku.
ZAKLJUČAK je da solidarni dužnik ne može preuzimati dug drugog solidarnog sudužnika po osnovu subrogacije.
