Šta građani FBiH trebaju znati o oporezivanju dohotka
Porez na dohodak spada među one obaveze koje se tiču skoro svakog građanina, jer obuhvata većinu prihoda koje fizičke osobe ostvaruju u svakodnevnom životu. Upravo zato, nužno je da javnost ima tačne, razumljive i dostupne informacije o tome šta se sve smatra dohotkom, a šta ne, kako bi mogli pravilno planirati svoje prihode, izbjeći probleme s Poreznom upravom i ostvariti svoja prava u slučaju nepravilnog obračuna.
Dohodak koji podliježe oporezivanju uključuje primanja iz različitih izvora: od rada kod poslodavca, preko vlastite djelatnosti, izdavanja imovine i zarade od kapitala, pa sve do učešća u nagradnim igrama. Građanin koji ostvari prihod iz bilo kojeg od tih izvora mora biti svjestan da isti može predstavljati osnov za oporezivanje. Ne postoji univerzalno pravilo „ako mi je neko nešto uplatio, to nije porezivo“ – poreska osnovica se utvrđuje na osnovu prirode tog prihoda, a ne samo njegove forme.
Međutim, zakon pravi jasnu razliku između onoga što se smatra oporezivim dohotkom i onoga što se izričito izuzima iz tog okvira. Naprimjer, prihodi poput penzija, dječijih dodataka, stipendija (do određenog iznosa), naknada za štete, osiguranja, ili pomoći zbog bolesti i liječenja – ne ulaze u osnovicu za obračun poreza. Isto važi i za dividende iz raspodjele dobiti privrednih društava, kao i dobitke ostvarene znanjem – recimo, nagrade iz kvizova. Dakle, ne oporezuje se sve što je novčani ili nenovčani prihod – već samo ono što zakon prepoznaje kao oporezivi dohodak.
Ono što građani često zaborave jeste da Porezna uprava ima vrlo široka ovlaštenja kada je u pitanju kontrola i naknadni obračun poreza. Ako neko ostvari prihod koji po svojoj prirodi jeste oporeziv, a ne prijavi ga, Porezna uprava može u bilo kojem trenutku – bez vremenskog ograničenja – izvršiti tzv. razrez poreza. To znači da se mogu naknadno pribaviti podaci, analizirati prometi po bankovnim računima i na osnovu toga utvrditi obaveza koja u početku nije bila prijavljena. Građani tada dobijaju porezno rješenje kojim se utvrđuje dug, a rok zastare u praksi može se višestruko prekidati, što dovodi do toga da mnogi obveznici deset godina kasnije dobiju zatezne kamate i dug koji nisu ni znali da postoji.
Zato je ključno da građanin koji dobije porezno rješenje najprije pažljivo analizira da li su prihodi koje je ostvario zaista obuhvaćeni kategorijama oporezivih prihoda. Ako se uvidi da su u pitanju primanja koja zakon izuzima – poput poklona za liječenje, dobitaka u nagradama znanja, pomoći invalidima, ili sredstava koja su već jednom oporezovana – tada je moguće uložiti prigovor i osporiti osnovu oporezivanja. U tome je izuzetno važno poznavanje poreznih pravila, ali i razumijevanje razlike između poslovne zarade i ličnih, neoporezivih uplata.
Značajno je i to što se često miješaju novčani prilivi sa stvarnim dohotkom. Samo zato što vam je neko uplatio sredstva na račun – ne znači da su ona automatski dohodak. Da bi određena uplata bila predmet poreza, mora postojati jasna veza između vaše aktivnosti i ostvarenog prihoda, odnosno – da se radi o zaradi iz djelatnosti, imovine, kapitala ili slično. Nije isto ako neko proda rabljeni telefon i primi uplatu, ili ako svakodnevno prodaje proizvode preko društvenih mreža bez registracije djelatnosti. U prvom slučaju ne radi se o oporezivom prihodu, dok u drugom postoji osnov za pokretanje postupka i obračun poreza.
U kontekstu propisane stope poreza na dohodak, koja iznosi 10%, mnogi građani olako prihvataju rizik „neprijavljivanja“, smatrajući da je to mala obaveza. Međutim, kada se uračunaju zatezne kamate, troškovi postupka i eventualne kazne, iznos može višestruko porasti. Uz to, neprijavljivanje prihoda ostavlja trajne posljedice po poreski status pojedinca i otežava kasnije dokazivanje zakonitosti poslovanja ili imovinskog stanja.
Zato je savjet jednostavan: ako ostvarujete bilo kakav prihod – bilo kroz posao, najam, dobit, nagradu ili jednokratnu pomoć – provjerite da li spada u oporezivu osnovicu. Ako niste sigurni, konsultujte knjigovođu, advokata ili Poreznu upravu. Svako izbjegavanje ili pogrešno tumačenje obaveza može vas dugoročno koštati mnogo više nego što vrijedi trenutna korist.
Porezni zakon je složen, ali vas ne štiti neznanje. Upravo su zbog toga edukacija i dostupnost informacija presudni. Samo dobro informiran građanin može zaštititi svoja prava, ali i ispuniti svoje obaveze na zakonit i pravilan način.
