Naknada štete po osnovu izmakle koristi
- Pojam štete
Šteta kao institut obligacionog prava je posljedica nezakonitih radnji koje strane u jednoj obligaciji jedna prema drugoj učine. Temelj obligacionog prava je obligacija. Obligacija znači ugovorni odnos – sporazum zaključen pravni posao između povjerioca i dužnika (strane u obligacionom odnosu). Povjerioc i dužnik su u biti strane u ugovorenoj obligaciji. Zakon o obligacionim odosima (u daljem tekstu: ZOO) je jedan od najkopleksnijih zakonskih propisa koji radi svoje važnosti bez obzira na promjenu društveno-političkih sistema nije bitno mijenjao svoj sadržaj. Ovaj zakon neće ni u buduće doživjeti neke bitnije promjene obzirom da načela obligacionog prava su temelji na kojim počivaju svi privredni postupci i ovi pravni instituti ostaju kao univerzalni.
Osnovno načelo jedne obligacije je načelo poštenja i morala kojeg se trebaju i moraju pridržavati strane u jednoj obligaciji. Povreda ova dva osnovna načela znači poništenje te obligacije. Međutim jedno još važnije načelo koje se mora poštovati je načelo poštivanja ustavnog poredka društvenog sistema. Kada se god jednom obligaciom povrijedi ustavni poredak ta obligacija je ništvna po službenoj dužnosti, a poništenje iste mogu tražiti osim samih strana i sve druge zainteresovane strane.
- Šteta – izmakla dobit
Ono što je tema ovog rada jestu posljedice koje nastupaju nakon što dođe do sporenja prilikom zaključenja – zasnivanja jedne obligacije. Šteta je posljedica i pravo ošteće strane koja trpi nezakonito ponašanja druge strane koja čini štetu da na naknadu štete. Šteta po svojoj definiciji je umanjenje vrijednosti nečije imovine izazvane radnjom jednog subjekta koja je usmjerena ka uništavanju ili umanjenja vrijednosti određene imovine. ZOO je ovakvu štteu definisao kao običnu štetu. Osim obične štete ZOO je u odredbi člana 189. predvidio i naknadu izmakle koristi. Prema ovoj zakonskoj odredbi izmakla korist se definiše na način da strana koja je pretrpljela štetu ima osnovano pravo i na očekivanu dobit koju bi ostvarila u redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima. Znači izgubljena dobit mora bti očekivana u odnosu na okolnostu usljed kojih je šteta nastala. Svaka okolnost zahtjeva posebno – zasebno dokazivanje izgubljene dobiti. Tako napr. izgubljena dobit zbog nemogućnosti obavljanja taxi prevoza ima različit oblik i obim od izgubljene dobiti od pravnog lica kojem mu određeni subjekt a nezakonit način onemogućavanjem da izgradi građevinsku na nekom lokalitetu.
Ono što je u sudskoj praksi upitno i zašto postoje oprečni stavovi jeste odgovor na pitanje šta se podrazumljeva pod očekivanom dobiti. Jedni stavovi koji su u međuvremenu prevaziđeni tvrde da štetnik očekivanu dobit mora dokazati na način da dokaže da se bavi određeno djelatnošću i da bi ono bavljenjem tom djelatnšću ostvarilo dobit. Naravno kao nužno mora se dokazati da je ono radnjama povjerioca onemogućeno da se bavi tom djetnošću. Ovaj stav je u praksi izazvao mnoge dileme i nesporazum.
“Ako imamo pravnu situaciju tkz. exproprijacije nektretnina – poslovnih prostora, jedna od bitnih stavki je izgubljena dobiti koju je vlasnik prostora pretrpio radi izuzimanja nekretnine. Ova situacije se upravo desila u Sarajevu gdje se u cilju izgradnje kružnog toka izuzeti poslovni prostori u ul. Safeta Zajke (Boljakov potok). Vještakinja ekonomske struke je odbila vještačiti izgubljenu dobiti za većinu poslovnih prostora jer po njenom mišljenju ugovori o zakupu koji su dostavljeni nisu ovjereni u poreskoj upravi. Ja smatram da se ovako mišljenje ne može prihvatiti. To što ugovori o zakupu nisu ovjereni u poreskoj upravi ne može biti razlog da se ne izračuna izgubljena dobiti, već jedino može biti razlog da se vlasnici sankckonišu zbog neprijavljenog poreza. Šteta ili je pretrpljena ili nije. Međutim u ovoj situaciji je jako bitno i to da da se radi o poslovnom prostoru i da vlasnik gubi pravo da se u istom bavi poslovnom djelatnošću. Šteta je očekivana dobit i nju treba posmatrai sa više aspekata. Smatram da se u tom slučaju treba utvrđivati to da li se poslovni prostor u redovnim okolnostima može izdavati, a ne da li je vlasnik izdavao. To da li je vlasnik izdavao je nebitna činjenica, a bitno je da li vlasnik može izdavati i po kojoj tržišnoj cijeni. Upravo ta procjena je visina izgubljene dobiti. Nalaz vještaka mora biti korigovan, jer bi u suprotnom vlasnici bilo ozbiljno oštećeni u stvarivanju svojih vlasničkih prava. “
Mnogi tužbeni zahtjev po primjenjujući ovaj stav su odbijeni. Smatram da su vlasnici tih nekretnina neopravdeno oštećeni u naknadi štete, a istovremeno amnestirani oni koji su štetu nanijeli. Drugi prihvatljiviji stav je da lice ima pravo na naknadu štete zbog izmakle dobiti a da pri tome ne mora dokazivati postojanje konkretne djelatnosti i namjere. Prema tom stavu je potrebno dokazati vlasništvo nad nekretninom i da je to lice spriječeno da istu koristi. Visinu pretrpljene štete štetnik sam opredjeljuje da li u visini eventualne zakupnine ili po nekom drugom osnovu u zavisosti od vrste stvari štetnik sam opredjeljuje. Ako analiziramo ovaj pravni institut možemo zaključiti da je izmakla korist šteta koja je veoma prisutna u svim obligaciono-pravnim sporovima kako u BiH tako i van tertitorije BiH. Pravo na ovu štetu na briljantan način štiti vlasnike koji su na bilo koji način onemogućeni da se bave određenom djelatnošću ili da na bilo koji drugi način bude onemgućen da koristi svoju stvar. Kada se bavljene djelatnošću ospori određenom licu nije dovoljno da mu se povrati njegova stvar već istom licu se mora nadoknaditi šteta u visini očekivane dobiti koje ovo lice moglo ostaviri da se bavilo tom djelatnošću. Također se to odnosi i na onemogućavanje pukog korištenja određene stvari. U praksi kada je upitanju poslovanje pravnih lica i obavljanje određenom dsjelatnošću postavlja se pitanje koja je to očekivana dobit. Ako se u obzir uzme knjigovodstvena dobit ona je varijabilnog karaktera i ista ne može odraziti stvarnu štetu štetnika. Smatram da se prilikom odmjeravanje visine izmakle dobiti za pravna lica mora u obzir uzeti stvarna i očekivana dobit sa jasno iskazanim finansijskim pokazateljima koji će biti određivani za svaki pojedinačan slučaj posebno.
Na kraju mogu zaključiti da je izmakla korist bitan pravni institut obligacionog prava koji se odbro mora poznavati, analizirati i u praksi primjenjivati.
Doc. dr. Esad Hrvačić