Pravna analiza nedostataka u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici u kontekstu slučaja iz Sanskog Mosta
Uvod
Slučaj trostrukog ubistva u Sanskom Mostu iz avgusta 2024. godine šokirao je javnost i ponovno ukazao na ozbiljne nedostatke u zakonskoj zaštiti žrtava nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini. Počinitelj zločina, Mehmed Vukalić, školski domar, ubio je direktora škole, sekretaricu i profesoricu, osobe koje su bile uključene u disciplinski postupak protiv njega (Klix.ba) (Naslovi.net) (N1). Ovaj tragičan događaj pokazuje hitnu potrebu za izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici kako bi se žrtvama osigurala bolja pravna zaštita.
Zakonski okvir
Zakonska regulativa u vezi s nasiljem u porodici u Federaciji Bosne i Hercegovine uređena je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici (Službene novine FBiH, br. 20/13 i 75/21). Ovaj zakon definiše nasilje u porodici u širokom spektru oblika, uključujući fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje. Međutim, unatoč sveobuhvatnoj definiciji, praksa primjene zakona pokazuje značajne slabosti, posebno kada je riječ o pravima žrtava na žalbu i zaštitnim mjerama.
Problematične odredbe
Jedan od ključnih problema u ovom zakonu odnosi se na član 20, koji reguliše zaštitne mjere. Iako član 20 omogućava sudu da izrekne zaštitne mjere kao što su zabrana prilaska žrtvi ili udaljenje nasilnika iz domaćinstva, on ne daje pravo žrtvi da se žali na odluku suda u slučaju odbijanja zahtjeva za zaštitne mjere. Ovaj nedostatak predstavlja ozbiljan problem jer ostavlja žrtve bez mogućnosti da pravno ospore odluku koja bi mogla imati direktne posljedice na njihovu sigurnost.
Također, član 23 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koji reguliše postupak izdavanja zaštitnih mjera, treba dodatne izmjene. Trenutna formulacija ovog člana ne obavezuje sud da obrazloži odbijanje zaštitnih mjera, što žrtvama onemogućava da razmotre opcije za podnošenje žalbe ili traženje ponovnog razmatranja. Uvođenjem obaveze suda da pruži obrazloženje svojih odluka, poboljšala bi se transparentnost postupka i povećale šanse da žrtve dobiju odgovarajuću zaštitu.
Primjer iz prakse: Slučaj iz Sanskog Mosta
Slučaj Mehmeda Vukalića ukazuje na sve ove nedostatke. Uprkos prijavama i očiglednoj prijetnji, mjere zaštite nisu adekvatno primijenjene, što je rezultiralo smrću troje ljudi. Da su postojale efikasnije zakonske odredbe koje bi omogućile žrtvama da se žale na odluke suda i da traže dodatne zaštitne mjere, ovaj zločin možda bi bio spriječen.
U Sanskom Mostu, nedostatak koordinacije između nadležnih institucija, kao i neadekvatna primjena zakonskih mjera, dodatno su doprinijeli tragičnom ishodu. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je važno hitno izmijeniti zakon kako bi se osigurala bolja pravna zaštita za žrtve nasilja.
Preporuke za izmjene zakona
Da bi se ovi problemi riješili, potrebno je izmijeniti član 20 i član 23 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici:
- Član 20 treba izmijeniti kako bi se žrtvama omogućilo pravo na žalbu u slučajevima kada sud odbije izdavanje zaštitnih mjera. Ova izmjena bi osigurala da žrtve nasilja imaju pravni put da traže dodatnu zaštitu, čak i ako sud donese odluku koja nije u njihovu korist.
- Član 23 treba obavezati sudove da pruže detaljno obrazloženje svake odluke o zaštitnim mjerama, posebno u slučajevima odbijanja. Ova izmjena bi povećala transparentnost i osigurala da žrtve imaju osnovu za podnošenje žalbe.
- Poboljšanje koordinacije između policijskih i pravosudnih organa: Neophodno je uspostaviti bolju saradnju između policije i sudova kako bi se osiguralo da svi slučajevi nasilja budu temeljito istraženi, a zaštitne mjere izdane na vrijeme.
Zaključak
Tragedija u Sanskom Mostu ističe hitnu potrebu za promjenama u zakonskoj zaštiti žrtava nasilja u porodici. Trenutni zakonski okvir, posebno članovi 20 i 23 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, pokazuje ozbiljne slabosti koje ostavljaju žrtve nezaštićenima. Hitne izmjene ovih odredbi su ključne za osiguranje pravde i sigurnosti za žrtve nasilja u Bosni i Hercegovini. Samo kroz sveobuhvatnu reformu zakona možemo spriječiti slične tragedije i osigurati da se žrtve osjećaju zaštićeno i sigurno u svom okruženju.
