Pravo na nesmetano doživotno korištenje stana koje korisniku služi kao “dom”
Stambena problematika u BiH
Stambena problematika u BiH je bila posebno značajna nakon okončanja rata u BiH. 1998. i kasnije je donesen set zakona iz stambene oblasti, i to Zakona o iznajmljivanju, zakona o stambenim odnosima, Zakona o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Kako su se okolnosti mijenjale, tako su se i ovi zakoni dopunjavali i mijenjali.
Otkup stanova i posljedice
Danas oko 90% stanova na kojima se ostvarivalo stanarsko pravo je konačno riješeno na način da su stanovi otkupljeni i prešli u privatno vlasništvo. Međutim moram napomenuti da je Federacija BiH učinila ogromnu pogrešku kada je dozvolila otkup stanova 100% u certifikatima. U prevodu, mnogi su postali vlasnici bez jednog dinara nadoknade državi. Možda bi to i bilo opravdano da su građani stanove otkupili koji u biti predstavljaju njihov dom. Međutim, to se nije desilo jer je preko 80% stanova u vlasništvu Srba nakon otkupa prodato za velike novčane iznose i novac uložen u kupovine stanova van BiH. Smatram da je na taj način FBiH oštećena za milionske novčane iznose. S druge strane, mnogi stvarni žitelji naših gradova, posebno Sarajeva, su ostali bez stanova jer su u postupcima povrata deložirani. Da je kojim slučajem u postupku otkupa predviđeno da 20% bude u gotovom novcu, mnogi stanovi bi ostali u državnom vlasništvu, a time i u posjedu građana BiH koji stvarno tu i žive. Međutim, to je politika koja se desila i za koju nema pravo povratka.
Rješavanje stambenog pitanja građana BiH
Predmet ovog rada je rješavanje stambenog pitanja građana BiH koji nisu stekli stanarsko pravo na stanovima koji nisu opterećeni stanarskim pravima, a u stanovima žive dugi niz godina.
Tužbe radi utvrđivanja prava
Prve tužbe koje su pokretane su tužbe radi utvrđivanja prava po osnovu nosioca stanarskih prava. Ono što je sporno u tim tužbama je to što je većina korisnika uselila u stanove nakon 1995. godine. Naime, prema odredbama člana 30. Zakona o stambenim odnosima može se steći stanarsko pravo nakon 8 godina korištenja bez pravnog osnova. No, odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, sticanje stanarskog prava je ograničeno do 6.12.2000. godine, što znači da se stanarsko pravo moglo steći samo onda ako se u stan uselilo do 1991. godine. Samo mali broj tužbi po ovom osnovu je riješen pozitivno.
Prava trajnog korištenja na stanu koji se smatra domom korisnika
Ali su svi korisnici koji koriste takve stanove ostali bez bilo kakvih prava?
Odgovor je da nisu.
Naime, korisnici koji su uselili u stan, koji koriste duži vremenski period, a stanovi su u vlasništvu državnih organa kojima stan nije neophodan za obavljanje njihovih funkcija, mogu steći pravo trajnog nesmetanog korištenja do kraja života. O tom pitanju je pravni stav zauzela i sudska praksa. Pravni osnov u domaćem zakonodavstvu ne postoji, ali pravo na dom se crpi iz odredbe člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo na „dom“ je faktičko stanje koje ne zahtijeva postojanje pravnog osnova te se u svakom pojedinačnom slučaju procjenjuje trajnost stanovanja i obavljanja uobičajenih svakodnevnih aktivnosti u nekoj nekretnini. Bitno je utvrditi da li postoji miješanje javne vlasti u pravo na poštovanje doma. To znači da treba utvrditi da li vlasnik stana preduzima pravne radnje na usporavanju korisniku prava na dom na predmetnoj nekretnini. Kada se utvrdi pravo na dom, predmetna nekretnina vlasniku ne predstavlja pretjeran teret jer se radi o organu javne vlasti, i ako stan nije opterećen pravima treće osobe, onda je pravo na dom po osnovi citirane odredbe Evropske konvencije osnovano, i u tom slučaju se donosi presuda u korist korisnika.
Pravni stav po ovom pitanju je zauzeo Ustavni sud BIH u Odlukama br. AP-3207/10, AP-1164/08, AP-964/04.
Također je po istom pravnom pitanju i Općinski sud u Sarajevu donio presudu u predmetu br. P-712914/20 koja presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda.
Zaključak
Stambena problematika u Bosni i Hercegovini, posebno nakon rata, bila je kompleksna i osjetljiva tema. Donošenje niza zakona, kao i njihovo stalno prilagođavanje promjenjivim okolnostima, pokazuje koliko je ovo pitanje bilo važno. Iako je veliki broj stanova prešao u privatno vlasništvo, proces nije bio bez grešaka, što se posebno vidi u primjeru Federacije BiH koja je dozvolila otkup stanova u potpunosti u certifikatima. To je dovelo do situacije u kojoj su mnogi stvarni žitelji BiH ostali bez svojih domova, dok su drugi ostvarili značajne financijske koristi.
Međutim, za one koji nisu stekli stanarsko pravo, a koji već dugi niz godina žive u tim stanovima, sudska praksa je pružila određenu zaštitu. Pravo na dom, koje je priznato i prema Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, omogućava trajno korištenje stana u određenim situacijama, čak i bez formalnog pravnog osnova. Time se osigurava minimalna pravda za korisnike koji su zbog specifičnih okolnosti ostali bez drugih opcija.
