Zakonodavstvo koje se primjenjuje u slučaju nasilja u porodici
Ovih dana kao i u svim drugim slučajevima javnost u saradnji sa novinarima utiče na mijenjanje i kritikuje postojeće zakonodavstvo BIH. Da stvar bude još gora zvaničnici zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima se utrkuju da se čim prije zakoni usklade sa nekim novim potrebama i naravno po svaki cjenu kazne počinioci.
Da li je to dobro za bilo koji pravni sistem?
Naravno da nije jer zakoni se ne donose shodno akutnim potrebama vec prolaze stroge analize društvenih pojava i kao takvi moraju biti dugotrajni i štititi društveni poredak. Prije promjene zakona treba sagledati postojeće zakonodavstvo i stvarnu potrebu za njihovi promjenu.
Slučaj u Gradačcu je u javnosti izazvao velike rasprave po pitanju „da li je sistem zakazao u slučaju rahm. Nizame?“ Kolege pravnici svako na svoj način tumače zakone i ono što je zanimljivo sva odgovornost se polako prebacuje na sudiju koji je odlučivao o prijedlogu za izdavanje zaštitne mjere.
Tu želim da objasnim javnosti da imamo 2 paralelna zakona koje regulišu nasilje u porodici. Prvi zakon je Krivični zakon FBIH koji je u članu 222 utvrdio:
„(1) Tko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili duševno zdravlje člana svoje obitelji, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prema članu obitelji s kojime živi u zajedničkom kućanstvu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz st. 1. i 2. ovoga članka uporabljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno teško ozlijediti tijelo ili narušiti zdravlje, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(4) Ako je kaznenim djelom iz st. 1. do 3. ovoga članka član obitelji teško tjelesno ozlijeđen ili mu je zdravlje teško narušeno, ili ako je kazneno djelo iz st. 1. do 3. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili maloljetniku, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(5) Ako je kaznenim djelom iz st. 1. do 4. ovoga članka prouzročena smrt člana obitelji, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od dvije do petnaest godina.
(6) Tko usmrti člana obitelji kojeg je prethodno zlostavljao, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.“
Znači prema ovom Zakonu nasilje u porodici je krivično dijelo. Zbog čega onda kolege pravnici tumače da se prilikom utvrđivanja krivičnog dijela nasilja u porodici provodi neka posebna ograničena pravna procedura? Ako neko prijavi nasilje u porodici i to argumentuje ozbiljnim dokazima nasilja za sebe i prododicu, on ili nadležna policiska uprava može protiv tog lica podnijeti krivičnu prijavu. U tom krivičnom postupku uređujući tužioc može tražiti određivanje pritvora za to lice posebno ako postoji realna opasnost po život za žrtvu nasilja, u kom slučaju će sud bez dileme odrediti pritvor. Policiska uprava može odmah nakon što se prijavi dijelo zadržati to lice 24 sata i predati ga u nadležnost tužioca.
Ovo postupanje je po odredbama ZKP-FBIH i nema nikakvih razlika od bilo kojeg drugog krivičnog dijela.
Drgi zakona je ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI FBiH, koji opet na svoj način određuje zaštitu od nasilja u porodici. Ovaj zakon ne podrazumjeva vođenje krivičnog postupka već djelovanje suda po prijedlogu Policiske uprave premma odredbama Zakona o prekršajima. Ovim zakonom je određeno :
„Član 9
Vrste zaštitnih mjera Učiniocima nasilja u porodici izriču se sljedeće zaštitne mjere: 1) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, 2) zabrana približavanja žrtvi nasilja, 3) zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, 4) obavezan psihosocijalni tretman, 5) obavezno liječenje od ovisnosti, 6) privremeno lišenje slobode i zadržavanje
Član 16
Lišenje slobode i zadržavanje Policijska uprava dužna je za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici izaći na lice mjesta odmah po zaprimljenoj prijavi. Policijska uprava dužna je svaku osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila nasilje u porodici, lišiti slobode i zadržati je ako su ispunjeni uvjeti iz člana 153. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10).
Član 17
Podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera
Zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu podnosi policijska uprava. Izuzetno, zahtjev iz stava 1. ovog člana može podnijeti i tužilaštvo kada za to postoje opravdani razlozi.
Član 18
Rokovi za podnošenje zahtjeva i obavezni elementi zahtjeva za izricanje zaštitne mjere Policijska uprava je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja iz člana 7. ovog zakona. Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana prilažu se prikupljeni dokazi i obavezno izvod iz službene evidencije ukoliko je ta osoba bila prijavljivana za slučajeve nasilja u porodici. Zahtjev za izricanje zaštitnih mjera podnosi se nadležnom sudu prema mjestu na čijem području žrtva nasilja ima prebivalište ili boravište. Obavezni elementi zahtjeva za izricanje zaštitne mjere su: puni naziv organa koji podnosi zahtjev; broj protokola; mjesto i datum; naziv suda kojem se podnosi zahtjev; zakonski osnov na osnovu kojeg se podnosi zahtjev; osnovni podaci o nasilnoj osobi za koju se zahtijeva izricanje zaštitne mjere; naziv zaštitne/ih mjere/a koja/e se zahtijeva/ju od suda da je/ih izrekne; radnje nasilja iz člana 7. za koje postoje osnove sumnje da ih je nasilna osoba počinila; ime i prezime žrtve/ava i srodstvo sa nasilnom osobom; obrazloženje; potpis ovlaštene službene osobe i prilozi uz zahtjev.
Član 19
Rokovi za izricanje zaštitne mjere, način izricanja i pravni lijekovi Nadležni sud dužan je u roku od 12 sati od prijema zahtjeva za izricanje zaštitne mjere iz člana 9. tač. 1), 2) i 3) ovog zakona postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje. Nadležni sud dužan je u roku od sedam dana od prijema zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera iz člana 9. tač. 4) i 5) ovog zakona osigurati mišljenje vještaka, ukoliko je neophodno, te postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje. Ukoliko nadležni sud zahtijeva da se nasilna osoba izvede pred sud, može tu osobu pozvati putem nadležne policijske uprave. Prilikom izricanja zaštitne mjere nadležni sud nije ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima radi utvrđivanja činjenica o izvršenju radnji nasilja iz člana 7. ovog zakona, kao i posljedicama koje su nastupile. Rješenjem o izricanju zaštitne mjere utvrđuje se trajanje zaštitne mjere izrečene nasilnoj osobi koja počinje teći od dana donošenja rješenja.
Član 20
Izricanje zaštitne mjere i zamjena drugom zaštitnom mjerom Nadležni sud može učiniocu izreći više zaštitnih mjera ako to smatra opravdanim.
Nadležni sud nakon izvještaja o izvršenju zaštitne mjere dostavljenog od organa nadležnih za izvršenje izrečene zaštitne mjere, može izrečenu mjeru zamijeniti drugom zaštitnom mjerom, rješenje o izricanju zaštitne mjere ukinuti ili izreći novčanu kaznu za nepostupanje po izrečenoj zaštitnoj mjeri iz člana 45. ovog zakona.“
U članu 9 kao što se može viditi su propisane mijere koje sud može izdati. Zadnja mjera koja glasi je „lišavanje slobode i zadržavanje“. Da bi se izdala bilo koja mjera prijedlog MUP-a mora biti obrazložen i potkrijepljen valjanim materijalnim dokazima.
Da li sud može u ovoj vrsti postupka predlagati dokaze?
Kako se ovdje radi o prekršajnmom postupku sud nije ovlašten da predlaže dokaze već isključivo odlučuje po dostavljenim dokazima predlagača.
Zanimljiva je odredba člana 16 Zakona u kojem se imerativno nalaže policiskoj upravi da liši slobde počinitelja ako je zahtjev oštećenog opravdan. Znači jedna od najznačajnih uloga prema ovom zakonu padaju na teret Policiske uprave koja istovremeno i priprema prijedlog sudu.
Kako je nesporno da dva odvojena zakona regulišu nasilje u porodici, onda treba kazati da postupanja po ovim zakonima su različite. Kada je u pitanju Krivični zakon sud postupa prema pdredbi Zakona o krivičnom postupku, a tu tužioc ima vema značajnu ulogu.
Kada je u pitanju Zakon o zaštiti od nasilja tu se postupa prema Zakonu u o prekršajima i veoma zanačajnu ulogu ima Polcijska uprava.
Ako se pravilno izuči ova zakonska reguativa onda su upitne izjave kolega pravnika koji ovih dana svakodnevno daju nesmotrene izjave te upućuju otvorene kritike pema pojedinim službenicima. U svakom društvu pa i u BIH se dešavaju ove patološke pojave , ali kao društvo i kao građani nebi trebali od toga praviti mediske spektakle, već pokušati da svako u okviru svojih nadležnsti i mogućnsti pomogne u sprečavanju nastanka neželjenih posljedica porodičnog nasilja.
Naravno ovo nikako nesmije otići u drugu krajnost a to je da se ovaj institut počne zloupotrebljavati i da bude instrument ucjena u clju ostvarivanja ličnih interesa, kao što je tiu slučaj u večini zemalja EU.
