Pravo na viđanje maloljetne djece od strane nene i djeda nakon smrti jednog roditelja u vanparničnom postupku
Uvod
Pravo na održavanje ličnih odnosa i kontakata između maloljetne djece i njenih nene i djeda jedno je od ključnih pitanja u porodičnopravnim odnosima. Ova situacija postaje još složenija u slučaju smrti jednog roditelja, kada preostali roditelj može ograničiti ili ukinuti kontakte između djece i njenih baka i djedova. U takvim okolnostima, nene i djedovi imaju mogućnost da pokrenu vanparnični postupak za regulisanje kontakata sa svojim unucima. Ovaj rad će detaljno objasniti pravni okvir, ulogu Centra za socijalni rad i najbolji interes djeteta u ovom postupku.
Pravni okvir
Pravo nene i djeda na održavanje kontakata s maloljetnim djetetom nakon smrti jednog roditelja uređeno je Zakonom o porodičnim odnosima. Prema članu 148, stav 1, nene i djedovi mogu podnijeti prijedlog sudu za regulisanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata s unucima. Ovaj prijedlog se podnosi u vanparničnom postupku, koji omogućava efikasnije i manje formalizovano rješavanje ovakvih pitanja, u poređenju sa klasičnim parničnim postupkom.
Pravo na viđanje se ne priznaje automatski, već je podloženo sudskoj procjeni, pri čemu je najvažniji kriterij najbolji interes djeteta. Ovo pravo postoji samo ako je sud uvjeren da će kontakt s nenom i djedom biti u interesu djeteta, i sud ima diskreciono pravo da odredi način i dinamiku tih susreta.
Vanparnični postupak
Za razliku od parničnog postupka, vanparnični postupak je jednostavniji i fleksibilniji, prilagođen rješavanju porodičnopravnih pitanja. Pokreće se prijedlogom nene i djeda, a sud odlučuje na osnovu dostavljenih dokaza i mišljenja stručnih institucija, poput Centra za socijalni rad. Prijedlog se može podnijeti i u ime djeteta, kao i od strane organa starateljstva ako se procijeni da je to u interesu djeteta.
Sud nije dužan organizovati klasično suđenje, već se oslanja na dokaze i mišljenja stručnjaka, što ubrzava donošenje odluke. Vanparnični postupak je također manje konfliktan jer se fokusira na postizanje najboljeg rješenja za dijete, a ne na sukob interesa između stranaka.
Uloga Centra za socijalni rad
Centar za socijalni rad ima ključnu ulogu u ovakvim postupcima. Prilikom pokretanja vanparničnog postupka, sud uključuje Centar kako bi obavio procjenu situacije i dao svoje stručno mišljenje. Njihova uloga je da procijene emocionalno i socijalno stanje djeteta, njegovu vezu s nenom i djedom, te trenutno stanje kod roditelja s kojim dijete živi.
Centar za socijalni rad obavlja razgovore sa svim uključenim stranama, uključujući dijete, roditelja, nenu i djeda, a po potrebi i druge relevantne osobe. Također, Centar ima obavezu da predloži optimalno rješenje za dijete, što sud u velikoj mjeri uzima u obzir prilikom donošenja konačne odluke.
Najbolji interes djeteta
Najvažniji kriterij u svakom postupku koji se tiče maloljetne djece je najbolji interes djeteta. Sud, zajedno sa Centrom za socijalni rad, mora utvrditi da li je kontakt između nene i djeda i djeteta u skladu s najboljim interesom djeteta. Faktori koje sud razmatra uključuju emocionalnu vezu djeteta s nenom i djedom, potrebu djeteta za stabilnošću i kontinuitetom porodičnih veza, te uticaj takvih kontakata na psihičko zdravlje djeteta.
U slučaju smrti jednog roditelja, djetetova emocionalna stabilnost može biti ugrožena, i kontakt s nenom i djedom može pomoći u očuvanju porodične povezanosti. Međutim, ako sud procijeni da bi kontakt mogao imati negativan uticaj na dijete, on može ograničiti ili zabraniti viđanja, sve u skladu s načelom zaštite interesa djeteta.
Dodatak: Hipotetički primjer prava na viđanje maloljetne djece nakon smrti jednog roditelja
Nakon što je preminula majka desetogodišnje djevojčice A, njen otac, koji je sada jedini živi roditelj, odlučio je ograničiti kontakt između djevojčice i njenih nene i djeda s majčine strane. Djed i nena, koji su imali blisku vezu s djevojčicom, osjećaju da je u njenom najboljem interesu da nastave održavati redovne kontakte s njom.
Kako bi ostvarili to pravo, djed i nena podnose prijedlog sudu za regulisanje prava na viđanje sa djevojčicom A u skladu s članom 148. Zakona o porodičnim odnosima. Postupak se vodi vanparničnim putem, što znači da nije klasičan spor između dvije strane, već se traži rješenje koje je u najboljem interesu djeteta.
Sud zatim uključuje Centar za socijalni rad, koji preduzima potrebne mjere i obavlja procjenu emocionalnog stanja djeteta, njenog odnosa s nenom i djedom, kao i njenog trenutnog života sa ocem. Centar daje preporuku sudu na osnovu stručne procjene, preporučujući da bi nastavak kontakta s nenom i djedom bio koristan za djevojčicu, posebno s obzirom na činjenicu da je nedavno izgubila majku i da su nena i djed bili važan izvor podrške u njenom životu.
Sud, nakon što razmotri preporuku Centra za socijalni rad i uzme u obzir sve relevantne okolnosti, odlučuje u korist nene i djeda, omogućavajući im redovno viđanje sa djevojčicom svakog drugog vikenda, kao i tokom školskih praznika. Ova odluka je donijeta s obzirom na najbolji interes djeteta, i uzimajući u obzir da bi održavanje odnosa s porodicom preminule majke doprinijelo njenom emocionalnom i psihološkom oporavku nakon gubitka.
Ovaj primjer ilustrira kako vanparnični postupak funkcioniše u praksi i kako Centar za socijalni rad pomaže u osiguravanju da odluke budu usmjerene na najbolji interes djeteta, što je osnovni princip svih porodičnopravnih odnosa.
Zaključak
Pravo nene i djeda na viđanje s maloljetnim unucima nakon smrti jednog roditelja predstavlja važno pitanje u očuvanju porodičnih veza. Postupak se vodi vanparničnim putem, čime se osigurava brže i efikasnije rješavanje ovakvih pitanja, uz minimalizaciju konflikata između strana. Centar za socijalni rad ima ključnu ulogu u pružanju stručnog mišljenja i zaštiti interesa djeteta, dok sud donosi konačnu odluku na osnovu procjene najboljeg interesa djeteta. Ovaj pravni okvir osigurava da su interesi djeteta uvijek na prvom mjestu, čime se štiti njegova emocionalna i socijalna dobrobit.
Doc.dr.Esad Hrvačić
