Pravni status izlučnih povjerioca u stečajnom ostupku i njihova prava
- Pojam izlučnog povjerioca
U praksi se veoma malo piše općento o stečaju a samim time i o izlučnim povjeriocima. Izlučni povjerioc sama riječ govori da se nešto izlučuje – izdvaja. Ako to dovedemo u vezu sa stečajnim postupkom onda dolazimo i do definicije izlučnog povjerioca. Izlučni povjerioci su lica koja imaju pravo, na osnovu svog stvarnog ili obligacionog prava, tražiti da se neki predmet (stvar ili pravo) izdvoji (izluči) iz stečajne mase zato što ne pripada stečajnom dužniku. Ako analiziramo definiciju izlučnog povjerioca zapažamo da izlučni povjerioc može biti vlasnik stvarnih ili obligacionih prava. Stvarna prava su prava vlasništva ili posjeda na određenim nepokretnim ili pokretnim srvarima. Stvarno pravo može biti i pravo građena kao i pravo stvarnih služnosti. Kada su pitanju obligaciona prava tu zakonodavac misli na sve dozvoljene obligacije koje izlučni povjerioc zaključi sa stečajnim dužnikom. Kao primjer možemo navesti pravo zakupa, pravo na korištenje licence, skladišna prava i dr. Osnovna pretpostavka izlučnog prava je da stvar ili pravo pripada izlučnom povjeriocu i da stečajni dužnik nije vlasnik tog prava ili stvari.
- Pravni status izlučnog povjerioca
Pitanje koje se posavlja je “da li izlučni povjerioc ima status povjerioca u stečajnom postupku? Ako smo u definiciji izlučnog povjerioca naveli da stečajni dužnik nije vlasnik imovine i prava izlučnog povjerioca, onda dolazimo i do zaključka o pravnom statusu izlučnog povjerioca. Izlučni povjerioc nema niti može imati status stečajnog povjerioca. Izlučni povjerioc ima pravo i obavezu da zaštiti svoja prava kroz izlučivanje – izdvajanje svoje imovine iz stečajne mase stečajnog dužnika, jer njegaova imovine ne ulazi niti može ulaziti u stečajnu masu stečajnog dužnika.
Zakon o stečajnom postupku FBiH predviđa 2 faze stečajnog postupka i to prvu fazu predstečajni postupak i sam stečajni postupak. Da li izlučni povjerioc ima pravo da izlučenje svoje imovine traži u predstačajnom postupku? Zakon imperativno kaže da ne može. Ako se upustimo u analizu takve imperativne norme na prvi pogled se čini da je to nepravično. Ako smo rekli da su imovina i prava izlučnog povjerioca njegova i da ona ne spadaju u stečajnu masu, pa zbog čega ne bi imao pravo tražiti izlučenje svoje imovine i prava. Predstečajni postupak ne znači da će se nad stečajnim dužnikom otvoriti stečaj, i zbog toga zakonodavac to pravo izlučnom povjeriocu uskraćuje. Međutim ovdje se moram postaviti i pitanje koja prava ima izlučni povjerioc otvaranjem predstečajnog postupka? Za period do izvještajnog ročišta izlučnom povjeriocu pripadaju samo prava potraživanja zbog prekomjerne istrošenosti stvari koja je predmet izlučivanja. Po mom mišljenju ovo je nepravedno jer izlučni povjerioc ne može snositi posljedice nerada stečajnog dužnika. Zakonodavac je propisao da nakon izvještajnog ročišta, izlučnom povjeriocu pripadaju prava na naknadu zbog korištenja stvari koja je predmet izlučivanja.Znači tek nakon što se otvori stečaj i okonča izvještajno ročište izlučnom povjeriocu pripadaju ta prava.
- Pava izlučnog povjerioca da traži izlučenje imovine i prava
Izlučni povjerioc pravo na izlučivanje prava i imovine može najranije ostvariti do okončanja izvještajnog ročišta. Da li stečajni upravnik može izlučnom povjeriocu uskratiti pravo na izlučenje imovine i prava? Stečajni upravnik ukoliko imovina ili pravo izlučnog povjerioca je neophodno za funkcionisanje stečajnog dužnika, može odgoditi izdvajanje imovine i prava za 90 dana. Ukoliko je stečajnom upravniku stvar koja je predmet izlučivanja potrebna za nastavak poslovanja i nakon isteka roka od 90 dana za sljedećih 90 dana, potrebna je saglasnost stečajnog sudije. Rješenje se dostavlja stečajnom upravniku i izlučnom povjeriocu, a učesnici postupka mogu protiv ovog rješenja uložiti žalbu. Izlučni povjerilac ima pravo da bude u potpunosti namiren za sve gubitke vrijednosti stvari na koju se odnosi izlučno pravo nakon izvještajnog ročišta.
- Prava izlučnog povjerioca kada stvar ili pravo propadnu ili budu otuđeni
Ako stečajni upravnik nije u mogućnosti da zaštiti vrijednost stvari kroz isplate izlučnom povjeriocu, izlučni povjerilac ima pravo da izluči stvar nakon što stečajnom upravniku da rok od osam dana.Ako je stvar čije se izlučivanje moglo zahtijevati prije otvaranja stečajnog postupka neovlašteno prodata od stečajnog dužnika, privremenog upravnika ili nakon otvaranja postupka od stečajnog upravnika, izlučni povjerilac može zahtijevati ustupanje prava na protivčinidbu, ako ona nije izvršena.Izlučni povjerilac može zahtijevati protivčinidbu iz stečajne mase, ako ona postoji u masi i ako se iz mase može izdvojiti.Ako nisu ispunjeni uslovi, izlučni povjerilac može: kao stečajni povjerilac, tražiti naknadu štete ako je dužnik prodao stvar i
tražiti da stvar bude obaveza koja ulazi u dugove stečajne mase, ako je privremeni stečajni upravnik ili stečajni upravnik prodao stvar na nelegalan način. Bez obzira što je izlučni povjerioc vlasnik imovine i što njegova imovina ne spada u stečajnu masu, i bez obzira što je imovina nelegalno otuđena zakon mu nedaje punu pravnu zaštitu koja bi mu garantovala da svoja prava pravično nadonkadi.
Zaključak:
Izlučni povjerioc nema prava stečajnog povjerioca, ali posljedicama stečajnog postupka pravedno ili ne je itekako izložen. Osnovna dilema pravičnosti je ta da li je izlučnom povjeriocu trebalo dati pravo da izlučenje traži i u predstečajnom postupku i to bezuvjetno. Da li je izlučni povjerioc trebao biti izložen bilo kakvim posljedicama u interesu stečajnig dužnika? Po mišljenju autora ovog teksta izlučni povjerioc nje smio biti ograničen u ostvaruivanju izlučnih prava, jer je to njegova imovina i prava koja su zastićena odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Doc.dr.Esad Hrvačić