Registracija poslovnih subjekata
Svakodnevno kada se priča o usvojenim agendama, kao i kada se kritizira pravni sustav Bosne i Hercegovine neizostavno se kritizra tromost administracije kako organa uprave tako i sudova. Kada govorimo o stranim ulaganjima, ono što prvo pada u oči jesu kritike koje se odnose na dužinu registracije jednog pravnog subjekta u BiH . Obično se kaže da se u nekim drugim pravnim sistemima registracija pravnog subjekta završi za dan dva ili tri, a u BiH da bi se registrovao jedan pravni subjekt neophodan je vremenski period od 15 do 30 dana. Stiče se dojam da ukoliko bi se na jednostavan način registrovala firma u BiH, da bi tada strane investicije procvale u BiH, BiH postala teritorija u kojoj cvjeta strani kapital.
To je tako kada se gleda sa stanovišta laika i običnog svijeta, ali ukoliko ovu problematiku posmatramo i analiziramo sa aspekta funkcionisanja jednog pravnog sistema i primjene postojećih zakonskih propisa jasno je da ćemo zaključiti da takav pristup nema ni zakonsko ni neko drugo opravdanje. Mi danas imamo eksteriorijalne države u svijetu koje imaju liberalne poreske sisteme. Također imamo i neke državice u kojim raznorazni sumnjivi biznismeni osnivaju kompanije sa abnormalno velikim kapitalima i koje kompanije se pojavljuju u raznim privrednim tokovima drugih pravnih sistema. Kada ovo kažem mislim na tkz. egzotične države gdje svakodnevno imamo poplave kompanija koje nude raznorazne usluge i nude se za izuzeteno velika ulaganja. Da li to znači da bi država morala u takvoj mjeri liberalizovati poreski i svaki drugi sistem da bi stvorila pogodnu klimu za strane ulagače. Smatram da je takvo stanovište i da je takav način pristupa ovoj problematici veoma opasan za državni sistem BiH.Sad se vraćam na zakonsku regulativu kojom se utvrđuje način registracije poslovnih subjekata u BiH. KKao i mnogi drugi zakonski tokovi i procesi i ovaj zakon je usvojen na nivou entiteta. Tako imamo Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH i imamo Zakon o registraciji poslovnih subjekata u RS. U ovom tekstu se bavimo registracijom poslovnih subjekata u Federaciji BiH.
Da bi se osnovao određeni pravni subjekt neophodno je da shodno važećim zakonskim propisima na jasan način budu uređeni odnosi kako u pogledu same procedure tako i u pogledu nadležnosti organa koji vrše organizaciju pravnog subjekta. U praksi se veoma često postavlja pitanje koji je organ nadležan za registraciju pojedinih pravnih subjekata? Naravno tu se mora poznavati zakonska regulativa koja uređuje određene pravne subjekte koji mogu biti osnovani. Osnovna podjela pravnih subjekata jeste na privredna društva koja su regulisana posebnim zakonskim propisom, a to je Zakon o privrednim društvima.
Druga skupina pravnih subjekata su nevladine organizacije koje su mogu osnivati u oblicima fondacija i udruženja građana. Ta oblast je regulisana posebnim zakonskim propisom, a to je Zakon o udruženjima građana i fondacijama. U jednom periodu nakon 1996 godine primjenjivao se i egzistirao Zakon o nedepozitnim organizacijima čiji je nadzor vodilo Ministarstvo finansija FBiH. Ovaj zakon je bio izuzetno zanimljiv i prema ovom zakonu su se osnivali fondovi koji nisu bili u rangu fondacija. I ovaj zakon smatram da je trebao ostati na pravnoj snazi, jer fondovi su specifične organizacije koje imaju veoma veliki značaj u jednom pravnom poretku. Fond je finansijska organizacija koja se u svijetu bavi isključivio investicijama. To su obično organizacije sa izuzetno velikim kapitalom koja vrše značajna ulaganja. Svi ti fondovi su dirigovani od strane državnog aparata i obično ili se država javlja kao osnivač ili neke izuzetno bogate kompanije i druga ustanova. Zbog toga država i donosi odluku o osnivanju takvih fondova i zbog toga je i donesen Zakon o nedepozitnim organizacijama koji je imao svoju izuzetno veliku važnost. Stavljanjem van snage ovog zakona izgubila se mogućnost osnivanja fondova kao posebnih specijaliziranih ustanova, i nakon toga se fondovi poistovjećuju sa fondacijama, što je u svakom slučaju pogrešno. Mi danas imamo jedan ozbiljan problem jer imamo određene fondove koji su registrovani na temelju ovog zakona. Znači da se treba razmisliti da se fondovima vrati njihov pravni status i uredi zakonska regulativa na koji način će biti registrirani.
Osim naprijed navedenih pravnih subjekata mi imamo i pravne subjekte ograničene poslovne sposobnosti. To su pravni subjekti koji se osnivaju shodno Zakonu o obrtu gdje je njihov pravni subjektivitet neodvojivo povezan sa pravnim suvbjektivitetom osnivača. Ovaj pravni subjekt ima značaj iz razloga što je njegovo osnivanje dosta jednostavno, ali ima i značaj i zanimljiv je što ovaj pravni subjekt prilikom registracije prvo mora biti označen sa imenom osnivača, a nakon toga sa imenom obrta čime punu odgovornost u poslovnom smislu preuzima osnivač obrta. Stvarno nadležan organ za osnivanje ovog pravnog subjekta je odjel za privredu mjesno nadležne općine.
Radi ograničenosti pisanja na ovom portalu, u veoma kratkim crtama ću pokušati obrazložiti kako i na koji način i u kojem roku i periodu se registruje privredno društvo. Mi ćemo se ovdje baviti i kao primjer navesti društvo sa ograničenom odgovornošću, jer osnivanje svih drugih društava je u proceduri identično, s tim da osnivački akti imaju značajne razlike.
Kako je društvo sa ograničenom odgovornošću najzastupljenije u okvirima svih privrednih društava mi ćemo kroz ovo privredno društvo pokušati čitaocima približiti i pojednostaviti način registracije. Društvo sa ograničenom odgovornišću je društvo koje može osnovati jedna ili više osnivača. Osnivački ulog društva sa ograničenom odgovornošću je minmalno 2.000,00 KM. Upravo se vode rasprave i debate da li bi osnivački ulog jednog pravnog suzbjekta trebao biti umanjen u tolikoj mjeri da bude zanemariv. U praksi često čujemo primjere nekih zemalja u kojim za osnivanje ovakvog društva treba jedan euro. Mi to navodimo kao afirmativno i navodimo kao pomoć budućim investitorima da na što je lakši način osnuju pravni subjekt. Ja sam mišljenja da je to pogrešan stav i da je to pogrešno stajalište. Ako jedan mladi ulagač želi da pokrene biznis ,a za to nema novca, prvo treba postaviti pitanje koji oblik privrednog subjekta on treba osnovati. Za osnivanje obrta ne treba kapital jer je tu potrebna samo procedura sa određenim materijalnim dokazima kao što su uvjerenja o nekažnjavanju, potvrda o radnopravnom statusu i slično. Međutim ako određeno lice želi da se bavi biznisom u okvirima društva sa ograničenom odgovornošći jasno je da osim procedure osnivanja društvo mora imati određenu količinu kapitala koje će nužno zadovoljiti zakonske obaveze tog pravnog subjekta. Kao primjer navodim činjenicu da osnivanjem društva društvo mora imati direktora. Društvo mora također imati istaknutu firmu, društvo mora platiti komunalne takse i neophodne sudske takse i naravno za bilo koji biznis društvo mora imati obezbjeđena minimalna sredstva. Da bi osnovano društvo moglo isfinansirati nabrojane obaveze ono shodno Zakonu o finansijskom poslovanju mora plaćanja vršiti sa računa. Kako društvo može doći do neophodnih sredstava u postupku osnivanja? Može doći na dva načina, prvi način je iz sredstava osnovnog kapitala koji smo naprijed naveli kao sporan i drugi način je pozajmicom od osnivača ili nekih drugih lica koje će morati vratiti u dogledno vrijeme. Sredstva iz osnovnog kapitala se mogu trošiti za sve potrebe drušva i zbog toga kada me neko upita „ Bogati želim osnovati firmu i koji je to minimalni kapital“, ja odgovorim da dobro razmisli da li će osnovati sa minimalnim kapitalom ili će taj kapital biti u njemu raspoloživom iznosu jer će veoma brzo ukoliko se bude ozbiljno bavio biznisom doći u finasijski problem. Iz naprijed navedenog se vidi da nije opravdano tražiti od sistema da se osnivački kapital smanji na 1 KM jer osnivački kapitak od 1 KM ta firma ne može funkcionisati i to bi bile fiktivne firme koje imaju negativne posljedice za privredni ambijent u BiH.
Osim kapitala od minimalno 2.000,00 KM zakon je dao mogućnost da jedno lice osnuje doo ali ga može osnovati i više lica. Ako ima više lica u osnivanju doo tada osnivači ostvaruju pravo „ na udjele“. Potenciram na udjelima jer je to običnim građanima nerazumljivo. Znači u doo-u gdje nema dionica osnivači su vlasnici udjela i to u procentualnom iznosu u kojem iznosu uplaćuju kapital prilikom osnivanja privrednog subjekta. Kada se osnivači dogovore da osnuju jedan pravni subjekt doo tada moraju da iznađu sjedište firme koje ne može biti fiktivno kao što je to nekad bilo, jer će Poreska uprava prilikom poreskog evidentiranja tražiti dokaz o poslovnom prostoru. Nakon toga osnivači se opredjeljuju za djelatnosti koje su propisane Standardnom klasifikacijom djelatnosti u FBiH. Osnivači mogu imati 20 i više djelatnosti ali moraju znati da privrednu djelatnost mogu obavljati samo u okvirima jedne osnovne djelatnosti kojom će se baviti. Drugim djelatnostima se mogu baviti samo ukoliko oni koriste za obavljanje osnovne djelatnosti. Ukoliko taj pravni subjekt želi da se bavi i drugim djelatnostima kao osnovnim on će morati osnovati poslovnu jedinicu sa ograničenim pravnim subjektivitetom, a ona se osniva kod nadležnog suda. Nakon što odredi djelatnosti osnivači moraju se dogovoriti oko naziva-imena firme. Prije nego sačine osnivački akt moraju se obratii sudu da provjere da li je njihovo ime već registrirano i kada utvrde da nije izvrše rezervaciju tog imena i nastave sa postupkom osnivanja. Kada se dogovore o naprijed navedenim okolnostima, tada se pristupa sačinjavanju odluke o osnivanju ako je jedan osnivač, ugovor o osnivanju ako je više osnivača. Nakon stupanja na snagu Zakona o notarima odluka o osnivanju se morala sačinjavati kod notara. Međutim izmjenama Zakona o privrednim društvima je ta obaveza brisana te je utvrđeno da odluku donose odnosno ugovore potpisuju osnivači. To znači da osnivači ne moraju ići kod notara da plaćaju notqarsko sačinjavanje odluke ili ugovora već to mogu učiniti sami s tim da će kod notara ili ppćina samo ovjeriti potpise. Osim odluke ili ugovora o osnivanju osnivači moraju kod nadležne banke koju izaberu na prelazni račun uplatiti osnivački ulog ali banci moraju prezentirati jedan primjerak akta o osnivanju. Kada i tu obavezu završe tada popunjavaju obrasce koji mogu naći na internet stranicama. Također je neophodno da se i imenuje i direktor koji će potpisati izjavu da se prihvata funkcije direktora. Smatram da ova procedura izdavanja poreskih uvjerenja i potpisivanja izjava su bespotrebne s obzirom da poreska uprava ima podatke o svim poreskim obaveznama i poreska uprava može vršiti potrebne kontrole bez da se osnivači opterećuju sa bespotrebnom administracijom. Nakon toga se zahtjev za registraciju predaje u sud koji nakon što urtvrdi da je dokumentacija uredna dostavlja Poreskoj upravi za evidentiranje poreskog obveznika.
Naprijed navedeno se odnosi na proceduru registracije jednog društva sa ograničenom odgovornošću sva ta procedura traje od 10 do 15 dana, a koja bi mogla biti skraćena i za kraći period , ali ne smijemo zaboraviti da postoje veliki broj grešaka osnivača pričikom registracije jer nisu upoznati sa Zakonom o privrednim društvima.
Nadam se da sam u što jednostavnijoj formi objasnio proceduru registracije jednog pravnog subjekta, a naravno očekujem da korisnici ovog portala vođeni ovim tekstovima od portala traže eventualna objašnjenja ili upute, što će portal sasvim sigurno sa zadovoljstvom i učiniti.
Autor: doc.dr. Esad Hrvačić
