Punovažnost svojeručnog testamenta
Vjerovatno ste se bar jednom u životu bilo vi ili vaša porodica susreli sa potrebom da sačinite testament. Testament kao pravni institut je uređen Zakonom o nasljeđivanju. Kada dođete u situaciju da se zapitate kako da na najbolji način zaštite zakonske nasljednike obično vam prvo naum padne testament. Međutim, ukoliko želite da zaštitite samo jedno lice bilo zakonski nasljednik ili neko treći do koga vam je stalo, to sigurno neće biti testament. Odmah sljedi pitanje: Zašto? Testamenom se ne mogu isključiti zakonski nasljednici sa nužnim dijelom. Koliki je nužni nasljedni dio? Na nužni nasljeni dio imaju pravo zakonski nasljednici prvog nasljednog reda (djeca ostavioca), ali i drugog nasljedng reda samo ukoliko dokažu da im je imovina nužno potrebna za izdržavanje. Nasljedni dio iznosi polovinu od onoga što bi mu po zakonu pripao. (napr. ako bi zakonskom nasljeniku pripalo 1/2 imovine, njegov nužni dio iznosi 1/4). Znači testamentom se ne može isključiti pravo na nužni dio. Koji je to pravni posao na temelju kojeg određeno lice može biti zaštićeno i od zakonski nasljednika? To je Ugovor o doživotnom izdržavanje. Ugovor se zaključuje između davaoca izdržavanja i primaoca izdržavanja. Ugovor je strogo pravno formalan i on se zaključuje u pisanoj formi kod notara. Znači on zahtjeva notarsku obradu. Nakon toga se isti nadovjerava pred nadležnim sudom. Nakon što primaoc izdržavanja preseli (umre) davaoc izdržavanja je dužan da isti dostavi poreskoj upravi radi izmirenje poreskih obaveza, a nakon toga dostavi i gruntovnici na provođenje. U tom slučaju zakonski nasljednici bivaju isključeni iz nasljeđa u potpunosti. Da li se Ugovor o doživotnom izdržavanju može pobijati? Sve do smrti primaoc ali i davaoc izdržavanja može raskinuti zaključeni ugovor. Ugovor se raskida tužbom pred nadležnim sudom. Ukoliko se postupak raskida ne okonča za vrijeme života primaoca izdržavanja, postupak nastavljaju njegovi zakonski nasljednici.
Ono što želim da objasnim je jedna vrsta testamenta koji je u potpunosti ispravan i zakonit a veoma malo se u praksi koristi. Kazali smo da je Zakonom o nasljeđivanju odeđeno da postoje testameni i to: svojeručni testament, sudski testament, testament pred svjedocima i usmeni testament. Obično iz nekog straha da nebi šta pogriješili ostavioci se odlučuju da testamente sačinjavaju kod notara u formi notarski obrađene isprave misleći da je to posebni testament koji je jedino priznat. Međutim to mišljenje nije tačno. Svaki od nabrojanih testamenata je punovažan, stim da usmeni testament zahtjeva posebnu formu. Nešto manje primjenljiv je testament koji sačinjavaju adovkati. Testament koji se sačinjava od strane advokata je u biti testament pred svedocima, gdje se u pisanoj formi sačinjava testament, isti se čita pred svjedocima koji se potpisuju i time se testament čini punovažan.
Najprihvatljiviji testament koji se u prošlosti veoma mnogo primjenjivao je svojeručni testament. Svojeručni testament je testament koje lice svojom rukom napiše i potpiše. Ovaj testament ima istu važnost kao i drugi testamenti, stim da ima jednu drugu prednost a to je da on čuva privatnost ostavioca, i ne iziskuje bilo kakve troškove. Ja smatram da se ovaj testament što više treba primjenjivati,u praksi jer opet ponavljam da je ovaj testament ima istu pravnu snagu kao i svi drugi testamenti.
doc.dr. Esad Hrvačić