Zakonske pretpostavke za pokretanje tužbe zbog otkaza ugovora o radu
U praksi i teoriji radno-pravnog zakonodavstva FBIH se dugi niz godina vodi pravna debata u smislu da li se radnik može ograničiti u pokretanju tužbe zbog otkaza ugovora o radu ili se to pravo radnika ne smije ograničavati. U ranijem Zakonu o radu radnik nije bio ograničen vezano za pokretanje tužbe sem rokom od godinu dana koji je tekao od momenat kada mu je otkaz uručen. Lično smatram da je to bilo ispravno zakonsko riješenje, jer postoje niz faktora koji radnika dovode i podređen položaj. Novim zakonom o radu odredbom člana 114. Zakona je predviđeno da radnik može pokrenuti ZAHTJEV ZA ZAŠTITU PRAVA IZ RADNOG ODNOSA, ali istom odredbom je rečeno da radnik ukoliko ne podnese zahtjev u roku od 30 dana on gubi pravo da pokrene tužbu sem tužbi koji se odnose na štetu. Radnik ukoliko podnese zahtjev pa zahtjev bude odbijen on u roku od 90 dana može pokrenuti tužbu pred nadležnim sudom. Odmah 2018.g. je ova odredba izmjenjena na način da riječ „može“ se zamjenjuje riječju „dužan je“ a umjesto izuzeka za ograničenje na tužbe za naknadu štete izuzete su tužbe koje se odnose na prekid radnog odnosa. To je po mom ličnom mišljenju bilo korektnije riješenje. Međutim u 2022.g. opet se mijenja ista odredba gdje se riječ „može“ vraća, ali se i vraća izuzetak kao i prvobitnom zakonu. Sada odredba člana 114. Zakoan o radu glasi:
„1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
(2) Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz člana 116. stav 1. ovog zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom.
(3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.”
Znači da nakon što se radniku da otkaz ugovora o radu radnik mora podnijeti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a nakon iseka roka od 90 dana može podnijeti tužbu. Ako ne podnese zahtjev onda gupi pravo na pokretanje tužbe.
Radnici su obično pravno neuka lica i oni u jako mnogo slučajeva nemaju finansijskih mogućnosti da se obrate advokatu. Osim toga u 90% slučajeva poslodavac ne reaguje na podneseni zahtjev, jer zakon mu nije dao imperativnu obavezu da mora dati odgovor. Radnik htio ili ne htio ako želi da osporava otkaz mora preduzeti tu pravnu radnju. Sobzirom da radnik ne može pokrenuti tužbu u roku od 30 dana od dana otkaza a da zahtjev ne odlaže izvršenje odluke o otkazu, radnik u tom periodu ostaje bez bilo kakvih primanja. Tek nakon pokretanja tužbe radnik može tražiti mjeru osiguranja, ali u zadnje vrijeme se mjere osiguranja vraćanja na posao radnika do okončanja postupka mahom odbijaju, što radnike dovede na rub egzistencije.
Na kraju želim da ponovim da nakon otkaza ugovora o radu zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa je OBAVEZAN!!!!
