Ugovor o nasljeđivanju i ugovor o budućem nasljedstvu ili legatu
Pravni okvir ugovora o nasljeđivanju u Bosni i Hercegovini regulisan je odredbama Zakona o nasljeđivanju, i to u članovima od 125 do 134. Ovim zakonskim normama jasno su propisani uslovi pod kojima se ugovor može zaključiti, pravne posljedice koje proizvodi, kao i načini njegovog raskida ili opoziva. Također, zakon predviđa ništavnost određenih vrsta ugovora koji se odnose na buduće nasljeđe ili legat, čime se štite interesi nasljednika i osigurava pravna sigurnost u nasljednopravnim odnosima.
1. Ugovor o nasljeđivanju – pravni okvir i osnovne karakteristike
Ugovor o nasljeđivanju predstavlja pravni akt kojim se dvije osobe međusobno određuju za nasljednike ili jedna osoba određuje drugu za svog nasljednika, a ta druga strana to prihvata. Ovim ugovorom može biti obuhvaćena cjelokupna imovina ugovarača ili samo njen dio, uključujući i buduću imovinu.
Zakonom je propisano da ovakav ugovor mogu zaključiti samo potpuno poslovno sposobne osobe, a dopušten je isključivo između bračnih i vanbračnih partnera. Mogu ga zaključiti i budući bračni partneri, ali u tom slučaju ugovor proizvodi pravne posljedice tek nakon sklapanja braka. Ovaj ugovor je strogo osobni akt, što znači da ga ne može zaključiti niko u ime drugih osoba.
Ugovor o nasljeđivanju ne ograničava pravo ugovornih strana da za života slobodno raspolažu svojom imovinom. Ako su predmet ugovora nepokretne stvari, u zemljišnim knjigama može se upisati zabrana otuđenja ili opterećenja kako bi se osigurala njegova provedba.
Notar koji sačinjava ugovor ima zakonsku obavezu da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama takvog ugovora, kao i o mogućnostima njegovog raskida ili opoziva.
2. Pravne posljedice ugovora o nasljeđivanju
Ugovor o nasljeđivanju ima prednost u odnosu na nasljeđivanje po testamentu i po zakonu. To znači da ako postoji valjano zaključen ugovor o nasljeđivanju, imovina se prenosi u skladu s njegovim odredbama, a ne po pravilima zakonskog ili testamentarnog nasljeđivanja.
Ipak, ovim ugovorom se ne može isključiti pravo nužnih nasljednika, što znači da se moraju poštovati zakonske odredbe koje garantuju njihov nužni dio.
Ugovor o nasljeđivanju može prestati u nekoliko slučajeva:
- Sporazumnim raskidom ugovornih strana.
- Prestankom braka razvodom ili poništenjem, odnosno prestankom vanbračne zajednice, osim ako ugovorom nije drugačije određeno.
- U posebnim slučajevima kada postoji pravni osnov za opoziv ugovora.
Jednostrani raskid ili opoziv ugovora nije dopušten, osim u izričito propisanim slučajevima. Ako je ugovoreno da jedna strana postane nasljednik pod uslovom da ispuni određenu obavezu, a ta obaveza nije ispunjena, ugovor se može jednostrano raskinuti prema pravilima obligacionog prava.
Također, ako nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju jedna strana postane nedostojna za nasljeđivanje ili se ispostavi da su u trenutku sklapanja ugovora postojale mane volje (npr. prevara, prinuda ili zabluda), ugovor može biti pobijan.
Svaka jednostrana odluka o raskidu ili opozivu ugovora mora biti saopćena drugoj strani, inače ne proizvodi pravne posljedice.
Notar koji sačini ugovor o nasljeđivanju, kao i njegov raskid ili opoziv, dužan je dostaviti podatke u Registar nasljednih ugovora kako bi se osigurala pravna sigurnost i transparentnost.
3. Ništavnost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu
Zakon izričito zabranjuje i proglašava ništavnim sve ugovore kojima neko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i ugovore kojima se raspolaže nasljedstvom treće osobe koja je još uvijek u životu.
Također, ništavni su ugovori o legatu ili bilo kakvoj koristi koja bi mogla proizaći iz nasljedstva koje još nije otvoreno. Ovim odredbama zakon štiti buduće nasljednike i sprečava neizvjesne pravne odnose koji bi mogli ugroziti nasljednopravni poredak.
Osim toga, zakon propisuje ništavnost ugovora kojim bi se neko obavezao da u svoj testament unese određenu odredbu, da je ne unese, da opozove postojeću odredbu ili da je ne opozove. Takvi ugovori ne proizvode nikakve pravne posljedice i smatraju se nevažećim od samog trenutka zaključenja.
Znači možemo zaključiti da odredbe Zakona o nasljeđivanju u članovima od 125 do 134 jasno uređuju mogućnost sklapanja ugovora o nasljeđivanju i postavljaju stroge uslove za njegovu valjanost. Ovaj ugovor omogućava bračnim i vanbračnim partnerima da regulišu svoje imovinske odnose i nasljeđivanje unaprijed, ali uz poštovanje zakonskih ograničenja.
Istovremeno, zakon zabranjuje i proglašava ništavnim sve ugovore koji bi unaprijed raspolagali nasljedstvom treće osobe ili nametali obaveze u vezi s sadržajem testamenta. Na taj način osigurava se pravna sigurnost i sprječavaju potencijalne zloupotrebe u oblasti nasljeđivanja.
