Posjed se može dokazivati vlasničkim tužbama pred sudovima u FBIH, te se na temelju presuda knjižiti pravo posjeda
Uvod
U pravnoj praksi Bosne i Hercegovine, sudovi sve češće zauzimaju različite stavove po pitanju zaštite posjeda kao stvarnopravnog instituta. Ova raznolikost u pristupima posebno je uočljiva u proteklih nekoliko godina, pri čemu određeni sudovi smatraju da sud nije nadležan za raspravu o posjedu, već da je to faktično pitanje kojim se trebaju baviti organi uprave. S druge strane, pojedini sudovi i pravnici, uključujući autora ovog rada, smatraju da je posjed stvarnopravni institut koji uživa sudsku zaštitu putem petitorne tužbe, tj. vlasničke tužbe. Ova pravna analiza ima za cilj pružiti uvid u zakonodavni okvir, sudsku praksu i argumentaciju koja podržava stav da posjed zaslužuje zaštitu pred sudom.
Posjed kao stvarnopravni institut
Prema Zakonu o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, posjed je definisan kao pravo fizičkog ili pravnog lica da drži stvar u svom faktičkom stanju i koristi je. Ovaj zakon jasno određuje da posjed nije samo faktično stanje, već ima i određene pravne posljedice koje omogućavaju sudsku zaštitu. Konkretno, član 335. Zakona o stvarnim pravima FBiH navodi:
„Pravo na posjed može se utvrđivati i štiti pred sudom, nezavisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda.”
Ova zakonska odredba jasno potvrđuje da sudovi imaju nadležnost da raspravljaju o pitanjima posjeda, bez obzira na administrativne postupke koji se mogu voditi pred organima uprave. Na taj način, posjed postaje stvarnopravni institut koji uživa pravnu zaštitu, slično kao pravo vlasništva, što omogućava podnošenje petitorne tužbe radi zaštite posjeda.
Zakonodavni okvir i uknjižba prava posjeda
Dodatnu pravnu osnovu za zaštitu posjeda pred sudom daje Zakon o premjeru i katastru zemljišta u članu 117. koji propisuje:
„Javne isprave u smislu ovog zakona na osnovu kojih se može vršiti uknjižba su: isprave izdate od nadležnih organa, pravosnažna odluka suda ili pravosnažna odluka organa uprave.”
Iz ove odredbe jasno proizlazi da se uknjižba prava posjeda može izvršiti na osnovu pravosnažne sudske odluke. To znači da se pravo na posjed može potvrditi u sudskom postupku, a sudska odluka može biti osnova za uknjižbu prava posjeda u zemljišnim knjigama. Ovo je posebno važno u kontekstu harmonizacije zemljišnih knjiga s evidencijama o posjedu, s obzirom na to da često postoji nesklad između vlasničkih i posjedovnih evidencija.
Sudska praksa
Nedavno su sudovi u Bosni i Hercegovini počeli zauzimati jedinstveniji stav u vezi sa zaštitom posjeda pred sudom. Primjer koji potvrđuje ovaj trend je presuda Vrhovnog suda Federacije BiH br. P-197351/23 od 16.05.2024. godine, u kojoj je sud zauzeo stav:
„Pravo na posjed može se utvrđivati odnosno štititi pred sudom podnošenjem petitorne tužbe, neovisno od postupka za zaštitu posjeda.”
Ova presuda jasno potvrđuje da posjed nije isključivo faktično pitanje koje se rješava pred organima uprave, već da sudovi imaju nadležnost da odlučuju o zaštiti posjeda putem petitorne tužbe. Ovim stavom je riješena pravna dilema koja je do tada stvarala značajnu štetu vlasnicima čiji posjed nije bio upisan u zemljišnim knjigama.
Zaključak
Na temelju zakonskih odredbi i najnovije sudske prakse, može se zaključiti da je posjed stvarnopravni institut koji uživa pravnu zaštitu pred sudovima u Bosni i Hercegovini. Iako postoje različiti stavovi u sudskoj praksi, recentne presude, poput one Vrhovnog suda FBiH, daju jasnu podršku stavu da posjed može biti predmet sudske zaštite putem petitorne tužbe. Ovo je važno za vlasnike i posjednike, jer im omogućava da pravnim putem zaštite svoje pravo na posjed, što je nužno za uspostavljanje pravne sigurnosti u pogledu imovinskih odnosa u Bosni i Hercegovini.
