doc.dr.Esad Hrvačić, Nasljeđivanje u slučaju kada bračni partneri nemaju zajedničke djece

U zadnje vrijeme sve je više brakova koji iza sebe nisu ostavili potomstvo. Naravno da ne želim da polemišem o razlozima zbog čega je to tako jer to može biti i od Boga a može i od ljudske nemarnosti i sebičnosti. Bilo kako bilo ta pravna situacija se može okaratkterisati kao nešto što je nepravično i nemoralno. Prema Zakonu o nasljeđivanju FBiH ovo nasljeđivanje se svrstava u drugi nasljedni red. Ukoliko bračni partner-ostavioc umre a iza sebe nije ostavio potomstvo bilo bi pošteno da ga nasljedi njegov bračni drug sa kojim je sticao imovinu. Naprimjer ako se radi o stambenom objektu ili stanu on je obično građen – kupljen da bi se riješilo stambeno pitanje bračnih partera. Međutim Zakona kaže nešto drugačije. Prema zakonu to spada u drugi nasljeni red a to znači u drugom nasljedni red spadaju bračni partner  koji je nadživio ostavioca i nejgovi roditelji. Da bude još gore Zakon kaže da se imovina nasljeđuje na jednake dijelove i to ½ pripada bračnom partner a druga polovina se dijeli između roditelja. Šta ako je jedan ili oba roditelja umrla? Ukoliko je jedan roditelj umro onda  njegov dio koji bi mu pripao nasljeđuju njegova djeca (sestre i braća ostavioca po roditelju koji je umro). Ukoliko su i braća i sestre umrli onda nasljeđuju unuci i sve tako po pravilima zakonskog nasljeđivanja. Isti se princip primjenjuje i kada su oba roditelja umrla. Ukoliko je jedan od roditelja umro bez potomstva onda njegov dio nasljeđuje drugi bračni partner ili njegovi potomci. Po mom mišljenju u toj situaciji  bi njegov dio trebao nasljeđivati bračni partner.

Ono što je bitno napomenuti i šta treba znati jeste da bračni partner koji je nadživio ostavioca treba iznijeti zahtjev za izdvajanje bračne stečevine iz imovine ostavioca. U praksi  bi značilo da jedan stan koji je stečen u bračnoj zajednici bračni partner nasljeđuje u visini ½, a druga polovinu bi se dijelila sa licima kako je naprijed navedeno.