Kao što smo u prethodnom radu najavili sada ćemo nešto napisati o mogućnosti izmjene visine alimentacije nakon što sud donese presudu za razvod braka. Prije nego što se pozabavim ovom temom moram kazati da se alimentacija u bračnoj zajednici isključivo rješava u brakorazvodnoj parnici. Međutim u praksi ima jedna situcija koja isključuje ovo pravilo. Vanbračna zajednica je u svim svojim pravima i obavezama izjednačane sa bračnom zajednicom. Porodični zakon kako u BiH tako i u region ju je izjednačio sa bračnom zajednicom.Naravno kada se utvrdi ko su roditelji djeteta tada zakon isključivo govori o roditeljima ne ulazeći da li je bračna ili vanbračna zajednica. Tako članom 138 Zakona je određeno da “ roditelji imaju dužnost i pravo izdržavati dijete u skladu sa odredbama ovog Zakona.” Ono što je specifično je to da se vanbračna zajjednica ne razvodi putem suda već prestaje voljom vanbračnih partnera. Onda se postavlja pitanje “kako se može utvrditi obaveza alimentacije?” Obaveza alimentacije se također utvrđuje putem suda ali tu se kao tužitelj pojavljuje dijete zastupano po majci ako je mld. ili lično ono ako je punoljetno.
Kada se donese presuda i utvrdi alimentacija obično se smatra da je to nepromjenljiva kategorija. No da li je to baš tako? Naravno da nije. I dijete i roditelj koji paća alimentaciju imaju pravo tražiri uvećanje ili umanjenje utvrđene alimentacije. Ono što se treba znati je to da se ovaj postupak pokreće sa tužbom a petit presude glasi na obavezu izmjene presude kojom se utvrdila alimentacija. Da bi sud udovoljio tužbenom, zahtjevu strana koja traži izmjenu mora dokazati da za to postoje opravdani razlozi. Ako recimo traži dijete razlozi povećanja alimentacije će biti povećani troškovi koje djete realno ima, bolest djeteta, gubitak posla staratelja, obaveza plaćanja smještaja i dr. Na strani roditelja koji traži umanjenje alimentacije može biti recimo bolest, gubitak posla, zasnivanje bračne zajednice i dobijanjem drugog djetetam umanjenje place i sl. Svaki od razloga se mora dokazati materijalnim dokazima.
Moram naglasiti da sud ne mora izmjeniti presudu i da to se veoma teško dokazuje u praksi. Ipak bih preporučio da se prilikom razvoda braka ili posebnom tužbom djeteta u vanbračnoj zajednici, podobro pozabavi određivanjem visine alimentacije jer to kasnije može imati ozbiljne posljedice. Posebno se to odnosi na majke koje obično zastupaju dijete kada samo da bi se riješile bračne ili vanbračne zajednice olako pristaju na bizarne iznose. Posebnu odgovornost tu imaju socijalni radnici koji olako dozvoljavajui takve propuste a isključivo na štetu dijece.
Zato želim još jednom ponoviti alimentacija nije roditeljsko pravo već dječije i niko nema pravo da se u ime djeteta odriče tog prava!!!
