Analiza Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva za područje Kantona Sarajevo
Uvod
Nedavno potpisivanje Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva za područje Kantona Sarajevo izazvalo je brojne rasprave, posebno u vezi s njegovom primjenom i poštivanjem unutar Kliničkog Univerzitetskog Centra Sarajevo (KCUS). Cilj ovog rada je analizirati primjenu odredbi Kolektivnog ugovora i utvrditi eventualna kršenja prava radnika, kako zdravstvenih tako i nemedicinskih, u skladu s ugovorom.
Obuhvat Kolektivnog ugovora
Da bismo razumjeli na koga se odnose odredbe Kolektivnog ugovora, ključno je analizirati član 1. koji glasi:
“Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva za područje Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kolektivni ugovor) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovu rada radnika zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači kanton, jedan ili više kantona i Federacija Bosne i Hercegovine zajedno ili se finansiraju potpuno ili djelimično iz sredstava nadležnih organa Kantona Sarajevo, odnosno imaju status ugovorne zdravstvene ustanove sa Zavodom zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, a u smislu člana 53. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (“Službene novine Federacije BiH” broj: 46/10 i 75/13).”
Iz navedenog člana proizlazi da se Kolektivni ugovor odnosi na sve zaposlene, uključujući i nemedicinski kadar. Sva prava predviđena ovim Kolektivnim ugovorom moraju se jednako poštovati za sve zaposlenike.
Primjena odredbe člana 40. Kolektivnog ugovora
Posebno zanimljiva je odredba člana 40. Kolektivnog ugovora koja propisuje:
“(1) Poslodavac će u pravilniku o radu odrediti povećanje osnovne plaće za naučni stepen doktora nauka/struke, naučni stepen magistra nauka/struke, naziv primarijus, kao i bliže kriterije za korištenje ovog prava.
(2) Povećanje iz stava 1. ovog člana iznosi kako slijedi:
- naučni stepen doktora nauka – 10%
- naučni stepen magistra nauka – 5%
- stečeni naziv primarijus – 5%, pri čemu se dodaci iz alineje 1. i 2. ovog stava međusobno isključuju.
(3) Uvećanje za položajni dodatak, na koje ostvaruju pravo rukovodni radnici koji obavljaju poslove rukovodioca pored svojih redovnih stručnih poslova, može se utvrditi u iznosu od 5-15% prema odgovornosti koje nosi rukovodno radno mjesto, a saglasno Pravilniku o radu i finansijskim sredstvima poslodavca.”
Ova odredba jasno nalaže da poslodavac mora pravilnikom odrediti povećanje osnovne plaće za sve zaposlene koji su stekli određene naučne stepene ili stručna zvanja. Na primjer, diplomirani pravnik koji je stekao zvanje magistra nauka ima pravo na povećanje plaće od 5%.
Primjena prava na povećanje plaće
Svi zaposlenici kojima nije priznato pravo na povećanje plaće mogu pred nadležnim sudom tražiti da im se retroaktivno isplati naknada za period ne duži od tri godine prije utuženja.
U praksi se pojavila informacija da Klinički centar Sarajevo i neke druge zdravstvene ustanove u KS nije predvidio ovu vrstu povećanja plaće za nemedicinski kadar. Name u svojim pravilnicima nisu predvidili obavezu kako to nalaže kolektivni ugovor, već ću na svoju ruku ograničili nužna povećanja.
Ako je to istina onda je njihovo parvo iz radnog odnosa je zaista povrijeđeno i oni imaju puno pravo da svoja prava ostvaruju putem suda.
Zaključak
Analizom Kolektivnog ugovora utvrđeno je da se njegove odredbe odnose na sve zaposlene, uključujući nemedicinski kadar. Odredba člana 40. jasno propisuje obavezu poslodavca da poveća osnovnu plaću zaposlenima koji su stekli određene naučne stepene ili stručna zvanja. Ukoliko se utvrdi da Klinički centar Sarajevo nije poštovao ovu odredbu, zaposlenici imaju pravo tražiti svoja prava pred nadležnim sudovima.
Ovim radom je potvrđeno da su sve odredbe Kolektivnog ugovora obavezujuće za poslodavce i da se moraju jednako poštovati za sve kategorije zaposlenika.
