Diskriminacija u radnom pravu FBIH – sukob propisa i pravne dileme u praksi
- Uvod
Kada govorimo o diskriminaciji, nužno je istaći da je u Bosni i Hercegovini ova oblast uređena prije svega odredbama Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, kao krovnog propisa, ali i posebnim zakonima, među kojima posebno mjesto zauzima Zakon o radu Federacije BiH.
Ovaj rad će se primarno baviti analizom diskriminacije u okviru Zakona o radu FBiH, ali uz neizbježnu komparaciju sa Zakonom o zabrani diskriminacije, s ciljem ukazivanja na pravne nedosljednosti i dileme koje se javljaju u sudskoj praksi.
- Pojam diskriminacije prema Zakonu o zabrani diskriminacije BiH
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije, diskriminacijom se smatra:
svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti, utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama, koje ima za svrhu ili posljedicu onemogućavanje ili ugrožavanje ostvarivanja prava i sloboda na ravnopravnoj osnovi.
Zakon taksativno navodi osnove diskriminacije, uključujući:
- rasu i boju kože
- jezik i vjeru
- etničku pripadnost
- invaliditet i životnu dob
- nacionalno ili socijalno porijeklo
- političko uvjerenje
- imovno stanje
- spol, seksualnu orijentaciju i rodni identitet
- te druge lične okolnosti
Ovaj zakon predstavlja opšti i sistemski okvir zaštite od diskriminacije u svim oblastima društvenog života.

- Diskriminacija prema Zakonu o radu FBiH
Zakon o radu dodatno uređuje diskriminaciju u kontekstu radnih odnosa.
Zabranjena je diskriminacija radnika i lica koje traži zaposlenje po osnovu:
- spola i spolnog opredjeljenja
- bračnog i porodičnog statusa
- starosti i invalidnosti
- trudnoće
- jezika, vjere i političkog mišljenja
- nacionalne pripadnosti
- imovnog stanja
- članstva u sindikatu ili političkim organizacijama
- zdravstvenog statusa
- ili bilo kojeg drugog ličnog svojstva
Zakon razlikuje:
- direktnu diskriminaciju – kada se lice stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na drugo u istoj situaciji
- indirektnu diskriminaciju – kada neutralna norma dovodi do faktički nepovoljnog položaja određenog lica ili grupe
- Mobing kao poseban oblik diskriminacije
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije, jedan od oblika diskriminacije jeste i mobing, koji se definiše kao:
oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu, sa ciljem ili posljedicom degradacije radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.
Mobing je u praksi posebno problematičan zbog:
- otežanog dokazivanja
- dugotrajnog karaktera
- i različitih pravnih tumačenja rokova i postupaka
- Ključna pravna dilema – sukob rokova i postupaka
Najveći problem u praksi nastaje zbog neusaglašenosti između dva zakona.
Zakon o zabrani diskriminacije propisuje:
- rok za tužbu:
- 3 godine od saznanja,
- najduže 5 godina od učinjenja povrede
- u slučaju kontinuirane diskriminacije – rok teče od posljednje radnje
- uvijek je dozvoljena revizija
Zakon o radu propisuje:
- zahtjev poslodavcu: 15 dana od saznanja
- tužba sudu: 30 dana nakon odgovora ili isteka roka
Očigledno je da su ovi rokovi u direktnoj koliziji.
- Da li je Zakon o radu lex specialis?
U sudskoj praksi često se zauzima stav da je Zakon o radu lex specialis, te da ima prednost u primjeni.
Međutim, takav stav je pravno upitan iz više razloga:
- Zakon o zabrani diskriminacije ima supremaciju
Sam zakon izričito propisuje:
“U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom, primjenjivat će se ovaj zakon.”
- Obaveza usklađivanja svih propisa
Svi zakoni, uključujući Zakon o radu, moraju biti usklađeni s ovim zakonom.
- Sistemska priroda zakona
Zakon o zabrani diskriminacije predstavlja:
- krovni zakon
- sistemski propis
- implementaciju međunarodnih standarda (npr. EU direktiva i EKLJP)
Iz toga proizlazi da Zakon o radu ne može derogirati osnovna prava garantovana krovnim zakonom.
- Problem u praksi
U praksi se javljaju ozbiljni problemi:
- sudovi odbacuju tužbe zbog propuštanja kratkih rokova iz Zakona o radu
- iako je diskriminacija dokazana
- žrtve mobinga gube sporove zbog formalnih razloga
Dodatni problem je što:
- mnoge institucije nemaju interne mehanizme zaštite
- radnici često nemaju kome uputiti zahtjev
- Ombudsmen za ljudska prava BiH je više puta ukazivao na ove nedostatke
- Posljedice za žrtve diskriminacije
Ovakvo stanje dovodi do:
- pravne nesigurnosti
- neujednačene sudske prakse
- obeshrabrivanja žrtava da pokreću postupke
- formalizma koji nadjačava suštinsku zaštitu prava
Posebno kod mobinga, gdje:
- postupci traju dugo
- dokazivanje je kompleksno
- rokovi mogu biti presudni za ishod
- Zaključak
Analizom važećih propisa i njihove primjene može se zaključiti:
- Zakon o zabrani diskriminacije ima krovni karakter
- Zakon o radu ne može biti lex specialis u dijelu koji ograničava prava garantovana tim zakonom
- postoje ozbiljne pravne nedosljednosti koje zahtijevaju:
- zakonodavne izmjene
- ujednačavanje sudske prakse
- jačanje institucionalne zaštite
Ovaj problem predstavlja ozbiljan izazov za pravni sistem BiH i zahtijeva hitnu pažnju kako bi se osigurala efikasna i stvarna zaštita od diskriminacije.
