doc.dr.Esad Hrvačić, Priznanje i osporavanje očinstva s primjerima iz prakse

Priznanje i osporavanje očinstva s primjerima iz prakse

Uvod

Priznanje i osporavanje očinstva spadaju u temeljne porodične institute koji regulišu pravne odnose između oca i djeteta. Dok priznavanje očinstva omogućava brzo i dobrovoljno utvrđivanje roditeljstva, osporavanje očinstva se koristi za pobijanje pravnog statusa očinstva kada postoji sumnja u biološku vezu. Ovi procesi su strogo regulisani zakonima i sprovode se u skladu s pravilima porodičnog i parničnog prava. Pored zakonskih odredbi, primjeri iz sudske prakse nude dublji uvid u to kako se ovi postupci primjenjuju u stvarnim životnim situacijama.

Priznanje očinstva

Priznanje očinstva je dobrovoljna izjava muškarca kojom priznaje očinstvo nad djetetom. Ovaj akt ima značajne pravne posljedice, jer uspostavlja roditeljski odnos i povezana prava i obaveze.

1. Postupak priznanja
   • Priznanje očinstva mora biti dato pred matičarom, sudom, notarom ili organom starateljstva.
   • Potrebna je saglasnost majke, a ukoliko je dijete starije od 14 godina, i njegov pristanak.
   • Primjer iz prakse:

U slučaju pred Općinskim sudom u Sarajevu, muškarac je priznao očinstvo nad djetetom pred notarom. Majka djeteta dala je saglasnost, ali dijete koje je imalo 15 godina odbilo je da pristane na priznavanje očinstva zbog ličnih nesuglasica s ocem. Sud je, nakon procjene sposobnosti djeteta da shvati značaj ovog čina, odlučio da dijete ima pravo na odbijanje priznanja, čime je očinstvo pravno osporeno.

1. Pravno dejstvo priznanja
   • Priznanje očinstva proizvodi pravne posljedice od trenutka upisa u matičnu knjigu rođenih.
   • U praksi, muškarac koji priznaje očinstvo obavezuje se na izdržavanje djeteta i ostvaruje pravo na kontakt s njim.

Osporavanje očinstva

Osporavanje očinstva je pravni institut kojim se pobija pravni status očinstva. Sprovodi se sudskim putem u parničnom postupku kada postoje dokazi da muškarac koji je zakonski priznat kao otac nije biološki roditelj.

1. Pravo na osporavanje očinstva
   • Dijete, majka ili muškarac koji je priznat kao otac mogu pokrenuti postupak osporavanja.
   • Primjer iz prakse:

U predmetu  pred Osnovnim sudom u Banjaluci, muškarac je pokrenuo postupak osporavanja očinstva nakon što je DNK analiza pokazala da nije biološki otac djeteta upisanog na njegovo ime. Majka djeteta priznala je da je dijete začeto u vanbračnoj vezi. Sud je usvojio tužbu, poništio očinstvo i naredio izmjenu upisa u matičnim knjigama.

1. Rokovi za osporavanje
   • Rokovi za podnošenje tužbe su jasno definisani zakonom:
     • Dijete može osporavati očinstvo do svoje 25. godine.
     • Majka ima rok od šest mjeseci od rođenja djeteta.
     • Muškarac koji je priznao očinstvo ima šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo.
   • Primjer iz prakse:

U predmetu iz sudske prakse  majka je pokrenula osporavanje očinstva u ime djeteta zbog sumnje da muškarac koji je priznao očinstvo nije biološki otac. Sud je tužbu odbacio jer je podnesena nakon isteka zakonskog roka.

1. Sudski postupak
   • Osporavanje očinstva vodi se u skladu s pravilima parničnog postupka. Sud često koristi DNK analize kao ključni dokaz.
   • Primjer iz prakse:

U predmetu pred Kantonalnim sudom u Mostaru, muškarac je osporio očinstvo tražeći DNK testiranje. Test je potvrdio da nije biološki otac, ali je sud odbio njegovu tužbu jer je prošao zakonski rok za osporavanje očinstva.

Zakonska ograničenja

Zakonom su postavljena jasna ograničenja u vezi s osporavanjem očinstva:

• Očinstvo utvrđeno sudskom odlukom ne može se osporavati (član 88.).
• Nakon smrti djeteta, osporavanje očinstva nije dozvoljeno.
• Primjer iz prakse:

U predmetu iz sudske prakse, muškarac je pokušao osporiti očinstvo nakon smrti djeteta, ali je sud odbio tužbu jer zakon izričito zabranjuje takav postupak.

Zaključak

Priznanje i osporavanje očinstva su pravni instituti koji balansiraju između prava djeteta na identitet i pravne sigurnosti, s jedne strane, te prava roditelja na utvrđivanje istine o biološkoj vezi, s druge strane. Primjeri iz prakse jasno pokazuju važnost pridržavanja zakonskih procedura i rokova kako bi se osigurala pravna sigurnost svih učesnika.

Sudski postupci, posebno DNK analize, igraju ključnu ulogu u osporavanju očinstva, dok je kod priznanja ključna dobrovoljnost i saglasnost svih uključenih strana. Praktična primjena ovih instituta osigurava da se pravni odnosi između roditelja i djece zasnivaju na istini i pravdi, uz poštovanje najboljeg interesa djeteta.