Pravni status imovine stečene u bračnoj zajednici kada nije upisana ni na jednog bračnog partnera
Pravni status imovine stečene u bračnoj zajednici predstavlja važan aspekt regulisanja imovinskih odnosa među supružnicima. U većini slučajeva, imovina stečena tokom braka upisuje se na ime jednog ili oba bračna partnera, u zavisnosti od dogovora. Međutim, postoji niz situacija u kojima se ova imovina može naći u pravnom vakuumu, posebno kada nije upisana na ime nijednog od partnera, već ostaje formalno vlasništvo trećih lica, najčešće roditelja jednog od partnera. Ovakve situacije zahtijevaju poseban pristup prilikom regulisanja imovinskih odnosa nakon prestanka bračne zajednice.
Ustupanje nekretnine od strane roditelja
Jedan od čestih scenarija u bračnim zajednicama je situacija u kojoj roditelji jednog od supružnika ustupe nekretninu koja se koristi kao porodični dom. Ova nekretnina može biti potpuno izgrađena ili znatno adaptirana sredstvima oba bračna partnera. Međutim, iako nekretnina služi zajedničkim potrebama, ona često ostaje upisana na roditelje, koji su formalno vlasnici.
Nasljedni aspekti i posebna imovina
Situacija postaje složenija ukoliko jedan od roditelja umre prije prestanka braka, a imovina se naslijedi od strane bračnog partnera kao porodično nasljedstvo. Prema Zakonu o nasljeđivanju i Porodičnom zakonu, ova imovina se smatra posebnom imovinom nasljednika i nije predmet podjele u postupku razvoda braka. Ovaj status može stvoriti značajne pravne komplikacije, posebno u situacijama kada je drugi bračni partner značajno doprinio vrijednosti te imovine.
Pravne opcije i zaštita prava
Ukoliko se nađe u ovakvoj situaciji, bračni partner koji nije formalni vlasnik može u ostavinskom postupku podnijeti zahtjev za povećanje svog nasljednog dijela, pozivajući se na ulaganja koja su izvršena u bračnoj zajednici. Ovaj zahtjev je od ključnog značaja za zaštitu prava oba partnera, jer može osigurati pravednu raspodjelu imovine stečene zajedničkim trudom.
Drugi mogući scenario je kada bračna zajednica prestane, a imovina ostane upisana na ime roditelja. U ovom slučaju, nezadovoljni bračni partner ima mogućnost podnošenja tužbe protiv roditelja, pozivajući se na obligaciono pravo zbog neosnovanog bogaćenja ili tražeći suvlasnički dio na osnovu ulaganja. Na primjer, ukoliko nekretnina vrijedi 100.000 KM, a jedan od bračnih partnera je uložio 50.000 KM, on ili ona može zahtijevati suvlasnički udio u visini ¼ ukupne vrijednosti nekretnine.
Zaključak
Rješavanje pravnog statusa imovine stečene u bračnoj zajednici koja nije upisana na bračne partnere zahtijeva pažljivo razmatranje svih relevantnih pravnih normi i konkretnih okolnosti svakog slučaja. Važno je da supružnici budu svjesni svojih prava i obaveza, te da pravovremeno preduzmu odgovarajuće pravne korake kako bi zaštitili svoja ulaganja i osigurali pravičnu raspodjelu imovine. U konačnici, transparentnost i dogovor tokom vođenja imovinskih odnosa tokom braka ključni su za izbjegavanje pravnih komplikacija nakon njegovog prestanka.
