Koje su pravne posljedice naknadne diobe u stačajnom postupku
Stečajni postupak u FBIH je regulisan odredbama Zakona o stečaju FBIH („Službene novine FBIH“ br. 53/21). Stečaj se može definisati kao postupak u kojem se privedno društvo – stečajni dužnik apriore pokušava konsolidovati kroz plan i akciju stačajnih upravnika a uz pomoć suda, odbora i skupštine povjerioca.
U ovom radu se nećemo baviti procedurama i pravnim radnjama koje se provode kod samog stečajnog postupka, ali će mo se fukusirati na procedure i posljedice podijele naknadno pronađene imovine. Postoji nemali broj slučajeva da se protiv stačajnog dužnika okonča stečajni postupak zbog nepostojanja stečajne mase – imovine, a da se kasnije pronađe imovina u vlasništvu stečajnog dužnika.
Postavlja se pitanje šta i kako u tom slučaju postupiti?
Logično je da se ta imovina treba prijaviti stečajnom sudu. Bez obzira što je stečajni postupak okončan stačajni sudija je dužan da po podnesenom prijedlogu povuče predmet i o istom raspravi. Prijedlog može podnijeti stečajni upravnik i svaki povjerioc kojem je priznat status povjerioca u stečajnom postupku. Shodno opsdredbama Zakona o stečaju taj postupak se stručo naziva „naknadna dioba“. To znači da se nakon podnošenja prijedloga o istom moraju upoznati svi sudionici stečajnog postupka, a posebno stečajni upravnik i povjerioci. Stečajni upravnik se mora izjasniti o statusu pronađene imovine i njenom pravnom kvalitetu da može biti pedmetom stečajne mase. Pod pravnim kvalitetom se podrazumjeva njen zemljišno knjižni upis, stvarno pravni status, posjed, mogućnost prometovanja i sl. Povjerioci na prijedlog stečajnog upravnika se moraju izjasniti da li pristaju na prodaju naknadno pronađene imovine, na koji način će se prodaja izvršiti i po kojoj cijeni. Nakon što se imovina proda stečajni upravnik sačinjava prijedlog namirenja povjerioca koji sud mora odobriti. Ukoliko se imovine ne proda povjerioci mogu imovinu preuzeti pod uvjetima koji predloži stečajni upravnik. Ukoliko povjerioci ne žele da preuzmu imovinu onda član društva – osnivač ima pavo da preuzme naknadno pronađenu imovinu. Ukoliko ni član društva ne preuzme imovinu ona pripada lokalnoj zajednici. (čl. 192 a u vezi sa članom 188 stav.11 Zakona o stečaju). Moramo kazati da sud nekon podnošenja prijedloga nije obavezan naložiti podijelu nanadno pronađene imovine, a stav suda zavisi od tome da li imovina ispunjava osnovne uslove za diobu bilo fizički ili civilnu. (fizička dioba je dioba fizičkih dijelova imovine povjeriocima a civilna je dioba tako što se proda imovina i povjeriocima podjeli novac).
Ono što ostaje kao pravna praznina je situacija da se stečajni postupak okonča, pronađe naknadna imovine, ista se proda, namire se povjerioci u cijelosti, a stečajni dužnik brisan iz registra suda. Osnovno pravilo stačajnog postupka je da se pokušaju namiriti povjerioci i nakon toga da se stečajni postupak obustavi. Znači, u tom slučaju stečajni dužnik nastavlja sa radom i poslovanjem što je i s vrha ovog zakona. Međutim, ukoliko se zaključi stečaj, a naknadno pronađe imovina iz koje se mogu namiriti povjerioci, prema odredbama postojećg zakona, rješenje o zaključenju stečaja ostaje na snazi, a eventualno višak imovine se predaje članovima društva.
Iz svega se može zaključiti da članovi društva nemaju bilo kakav interes da se vrši naknadna dioba, jer im je više isplatno da naknadno pronađenu imovinu preuzmu kao osnivači-članovi društva, s obzirom da oni nakon zaključenja stečaja imaju pravo prezeti sva prava koje stačajni dužnik ima.
