PRAVA MANJISKIH DIONIČARA U DIONIČKIM DRUŠTVIMA
Dionička društva su poseban oblik organizovanja privrednih društava koja su regulisana Zakonom o privrednim društvima. Ono što je izazvalo pažnju jeste činjenica da manjinski dioničari u dioničkim društvima su nezaštićeni, odnosno njihova prava su svedena na minimum zaštite. Osnovni koncept dioničkih društava su „dionice“ koje odlukama nadležnih organa izdaje dioničko društvo, a vlasnici dionica koji se nazivaju dioničarima koji u pravilu upravljaju društvom. Dionička društva su bitan kocept za organizaciju velikih privrednih subjekata koji su u većinskom vlasništvu države tako država putem svojih dionica štiti značajnu imovinu s kojim ta društva upravljaju. U eri privatizacije i trasnsformacije državnog vlasništva u privatno mnogi ti privredeni kompleksi su se privatizirali na temelju prodaje državnih dionica. To se u pravilu zove „javni upis dionica“ koje raspisuje nadležna državna agencija. U procesu privatizacije određeni broj dioničara koji uspiju da sakupe 51 % vlasništva nad dionicama u pravilu upravljaju sa 100 % kapitala društva. Npr. ako je vrijednost tog društva 100 miliona KM dioničari koji su vlasnici 51 % upravljaju sa 100 miliona kapitala, odnosno osim 51 milion čiji su vlasnici, oni većinskog paketa dionica upravljaju sa ostatkom od 49 miliona što u praksi ako posmatramo sa ovakvog stanovišta predstavlja ogromnu moć manipulacije.
Zakon o privrednim društvma je navodno zaštitio manjinske dioničare ali samo u određenim segmentima. Ta zaštita manjiskim dioničarima ne daje neko posebno pravo da učestrvuju u upravljanju dioničkim društvom. Recimo ako govorimo o sazivanju skupštine sazvati skupštinu mogu dioničar ili grupa dioničara koji imaju najmanje 10 % vrijednosti dionica. Postavlja se pitanje šta je sa dioničarima čija je vrijednost ispod 10 %? Npr. ako druištvo ima 100 miliona kapitala 8 % dionica je 8 miliona, što je u svakoj državi svijeta i u svakom državnom sistemu ogromna suma novca. Dioničar koji u principu ima 8 miliona kapitala odnosno 8% ukupnpog kapitala ne može sazvati skupštinu društva. U Zakonu se također kaže da dioničar sa najmanje 5 % ukupnog broja dionica ima pravo da predloži i kandiduje određena pitanja na skupštini. Šta je sa dioničarima koji imaju ispod 5 %, oni ne mogu učestvoati u radu skupštine u smislu da bilo šta predlažu, a mogu se formalno prijaviti za učešće u radu skupštine, uredno glasati i diskutovati čija diskusija ne proizvodi bilo kakve posljedice. Da stvar bude razočaravajuća, govori postupak Registra vrijednosnih papira FBiH gdje ukoliko se obratitie Registru vrijednosnih papira FBiH, a nemate 10 % dionica oni vam bez obzira što ćete platiti taksu neće izdati listu dioničara za to društvo. Lista dioničara je javni dokument koji možete naći na internet stranicama, ali ukoliko se zvanično obratite sa dionicama ispod 10 % bićete uredno odbijeni sa zahtjevom jer navodno za to nemate pravnog osnova. Zakon o privrednim društvima kaže da svaki dioničar ima pravo uvida u određenu dokumentaciju društva mada je i taj uvid ograničen sa tačno nabrojanom personalnom dokumentacijom sa kojom društvo raspolaže. Ako analiziramo ovo naprijed što sam obrazložio, postavlja se pitanje da li su dionička društva jedna velika prevara gdje određena grupa dioničara upravlja sa ogromnim kapitalom manjine, a što su u vrijednosti ogromna materijalna sredstva.
Siguran sam da će vrijeme pokazati da je ovo društvo u BiH ostalo bez ogromne imovine kroz organizaciju u dionička društva posebno u situaciji gdje su se dešavale transformacije državnog vlasništva u privatno vlaništvo.
