Doc.dr.Esad Hrvačić, Prijedlog Zakona o građevinskom zemljištu FBIH

Objašnjenje predloženog Zakona o građevinskom zemljištu FBIH

Od donošenja Zakona o stvarnim pravima FBIH do danas je proteklo preko 10 godina a da se pri tome nije uskladio Zakon o građevinskom zemljištu FBIH. Odredbe postojećeg Zakona  o građevinskom zemljištu koje je 2003 godine nametnuo Visoki predstavnik su u većem djelu u kontradiktornosti sa Zakonom o stvarnim pravima. Iz tih razloga je ostavljen kratak rok da se Zakon o građeviskom zemljištu uskladi. “Ovaj kratak rok je produžen za rok od 10 godina!?”

S obzirom da se radi  izuzetno važnoj materiji, možda i krucijalnoj u sferih imovinskih prava, pitam se kako je do sada sve funkcionisalo i koje će biti posljedice donošenjem novog zakona? Treba reći da je RS u tom pogledu daleko iznad FBIH, jer su u RS do sada donesena 2 Zakona o građevinskom zemljištu.

Šta nam to donosi novi zakon?

Prvo i osnovno je da je zakon veoma kratak (oko 36 članova),  i da se iskljičivo fokusira na definiciju građevinskog zemljišta. Građevisko zemljište je sve ono zemljište koje u obuhvatu reglacionih planova, a nema razlika da li se radi o zemljištu u državnom ili privatnom vlasništvu.

Jedno od do sada neriješenih pravnih pitanja je JAVNO DOBRO. Javno dobro pema odredbama Zakona o stvarnim pavima nije reulisano ali je napravljen pravni vakum,  i novim prijedlogom zakonom je to preneseno u nadležnost općinskih vijeća što je bilo i do donošenja Zakona o stvarnim pravima, samo što je to zakon ishitreno zakomplicirao pa ostao vakum koji je trajao preko 10 godina.

Kada je u pitanju infrastuktura predviđena na građevinskom zemljištu, tu je Zakon dao pravo vlasniku i obavezu lokanoj zajednici da zemljište otkupi za te namjene. Zakon je to definisao kao pravo preče kupnje.

Također je jasno definisano nepostojanje obaveze raspisivanje javne licitacije u slučajevima:

1. dio neizgrađenog građevinskog zemljišta potrebnog za formiranje građevinske parcele u skladu sa regulacionim planom ili drugim detaljnim planom uređenja prostora, ako taj dio ne prelazi 30 % površine planirane građevinske parcele.
2. dio zemljišta potrebnog za formiranje izgrađene građevinske parcele u skladu sa regulacionim planom ili drugim detaljnim planom uređenja prostora.
3. zemljište koje čini građevinsku parcelu objekta za koji je doneseno rješenje o izvedenom stanju  ili  naknadno  odobrenje  za  građenje  na  osnovu  posebnog propisa kojim se uređuje legalizacija bespravno izgrađenih objekata.

Zakon je također definisao način dodijele zemljišta, zone i cijene koje se formiraju prilikom otkupa.

Zakon je definisao i način obračuna renti, stim da je uvedena nova terminologija “jednokratna renta”

U prilogu možete izvršiti uvid u prijedlog Zakona!

PRIJEDLOG

ZAKON O GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I – OPĆE ODREDBE

Član 1.

(Predmet regulisanja)

Ovim  zakonom  uređuju  se  raspolaganje  i  način  određivanja,  sticanje  prava  i prestanak statusa javnog ili općeg dobra na zemljištu u gradovima, naseljima urbanog karaktera  i  drugim  područjima  predviđenim  za  izgradnju  građevina,  način  korištenja  i upravljanja tim zemljištem, kao i naknade koje se plaćaju prilikom izgradnje građevina na tom zemljištu.

Član 2.

(Pojam i definicija)

Građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište  u  gradovima  i  naseljima  urbanog  karaktera,  kao  i  drugo  zemljište  koje  je prostorno-planskim dokumentima namijenjeno za izgradnju građevina i druge zahvate u prostoru u skladu sa važećim propisima o prostornom uređenju i građenju.

Član 3.

(Dobro od općeg interesa)

• Građevinsko zemljište smatra se dobrom od općeg interesa.
• Izgradnja objekata i infrastrukture na građevinskom zemljištu provodi se u skladu sa važećim propisima i prostorno-planskim dokumentima.

Član 4.

(Raspolaganje i upis u javni registar)

• Građevinskim zemljištem raspolažu njegovi vlasnici, pod uslovima i uz ograničenja određena ovim zakonom i drugim važećim propisima.

• Građevinsko zemljište koje je u zemljišnoj knjizi evidentirano kao društveno, državno vlasništvo, opštenarodna imovina ili erar bez upisanog prava korištenja drugog lica, ako po sili zakona nije postalo vlasništvo drugog lica, nakon stupanja na snagu ovog zakona upisat će se kao vlasništvo općine, općine u sastavu grada Sarajeva ili grada (nadalje: jedinice lokalne samouprave) na čijem se području nalazi, shodno odredbama Zakona o stvarnim pravima (‘’Službene novine Federacije BiH’’, br.66/13 i 100/13), ukoliko posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

• U smislu stava (2) ovog člana upisat će se i građevinsko zemljište evidentirano kao društveno odnosno državno vlasništvo sa upisanim pravom upravljanja, raspolaganja ili korištenja u korist društveno-pravnih subjekata koji više ne egzistiraju, nemaju utvrđene pravne sljednike ili nisu upisani u odgovarajuće javne registre.

• Izuzetno od odredbi st.(2) i (3) ovog člana građevinsko zemljište koje je važećim prostorno-planskim  aktom  predviđeno  za  izgradnju  saobraćajne  ili  energetske infrastrukture od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine ili kanton, nakon stupanja na snagu ovog zakona upisat će se kao vlasništvo Federacije Bosne i Hercegovine ili kantona na čijem se području nalazi, zavisno od toga ko je donosilac prostorno-planskog akta kojim je izgradnja te infrastrukture predviđena.

• Upis građevinskog zemljišta u skladu s odredbama st.(2), (3) i (4) ovog člana svojim  aktom  određuje  općinsko  ili  gradsko  vijeće,  koji  akt  nezadovoljna  strana  može osporavati pred nadležnim sudom u parničnom postupku.

• Akt općinskog ili gradskog vijeća iz stava (5) ovog člana predstavlja osnov za upis u zemljišnoj knjizi i dostavlja se na provođenje nadležnom zemljišnoknjižnom uredu.

II – ODREĐIVANJE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA

Član 5.

(Granice obuhvata)

Granice  obuhvata  građevinskog  zemljišta  svojom  odlukom  određuje  općinsko  ili gradsko vijeće u skladu sa važećim prostorno-planskim aktima, i to kao:

1. zemljište koje  je  pretežno  izgrađeno  i  kao  takvo  čini  prostorno  funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju urbanog karaktera,
2. zemljište koje  je  odgovarajućim  prostorno-planskim  aktom  predviđeno  za proširenje grada i naselja urbanog karaktera,
3. zemljište na drugim područjima predviđenim za izgradnju građevina, kao što su rekreativno-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak, objekata  energetske,  saobraćajne  i  druge  infrastrukture,  te  druge slične namjene.

Član 6.

(Potrebno mišljenje)

• Prije donošenja odluke o utvrđivanju građevinskim onog zemljišta koje je prethodno korišteno kao poljoprivredno ili šumsko zemljište jednica lokalne samouprave dužna  je  pribaviti  mišljenje  i  uslove  kantonalnog  ministarstva  nadležnog  za  poslove poljoprivrede i šumarstva.

• Ukoliko kantonalno ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede i šumarstva potrebno  mišljenje  i  uslove  ne  izda  u  roku  od  tri  mjeseca  nakon  što  su  isti  zatraženi smatrat će se da na prijedlog odluke općinskog ili gradskog vijeća u smislu stava (1) ovog člana nema primjedbi.

Član 7.

(Obuhvat građevinskog zemljišta)

• Odluka o određivanju obuhvata građevinskog zemljišta sadrži detaljan opis granica  zemljišta  i  podatke  o  parcelama  koje  čine  granice  tog  obuhvata,  upisane  u važećim javnim registrima nekretnina i prava na nekretninama.

• Sastavni dio odluke iz stava (1) ovog člana je kopija katastarskog plana ili drugi jednako vrijedan grafički prikaz područja obuhvaćenog tom odlukom.

• Odluka iz stava (1) ovog člana obavezno se dostavlja nadležnom zemljišnoknjižnom uredu, općinskoj službi za upravu nadležnoj za održavanje katastra, kao i kantonalnom ministarstvu nadležnom za poslove prostornog uređenja.

III – PRAVA NA GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU, PRESTANAK SVOJSTVA JAVNOG DOBRA I UREĐENJE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA

Član 8.

(Prava na građevinskom zemljištu)

• Prava na građevinskom zemljištu stiču se, ograničavaju i prestaju u skladu sa Zakonom o stvarnim pravima (”Službene novine Federacije BiH”, br.66/13 i 100/13), ovim zakonom i drugim važećim propisima.

• Izuzetno od stava (1) ovog člana na građevinskom zemljištu na kojem je izgrađen objekat  bez  propisanih  odobrenja,  u  slučaju  da  se  takav  objekat  prema  posebnim propisima može legalizovati, a zemljište je upisano kao društveno odnosno državno  vlasništvo bez izvedenih prava upisanih u korist drugih lica, sve dok takav upis postoji  općinsko ili gradsko vijeće svojim rješenjem u korist bespravnog graditelja odnosno  njegovog pravnog sljednika može utvrditi pravo vlasništva, uz obavezu plaćanja zemljišta prema tržišnoj cijeni.

• Rješenje općinskog ili gradskog vijeća iz stava (2) ovog člana predstavlja pravni osnov za upis prava vlasništva na građevinskom zemljištu u korist bespravnog graditelja odnosno njegovog pravnog sljednika, ali se taj upis može provesti samo uz dokaz o isplati ukupne cijene zemljišta.

Član 9.

(Zaštita prava)

Zaštita prava na građevinskom zemljištu ostvaruje se u postupku pred nadležnim sudom.

Član 10.

(Prestanak svojstva javnog ili općeg dobra)

• Na građevinskom zemljištu koje je u zemljišnoj knjizi upisano kao javno dobro ili opće dobro (dobro u općoj upotrebi), a u stvarnosti je izgubilo funkcije ili osobine koje su bile osnov za sticanje i upis tog svojstva, općinsko ili gradsko vijeće svojom odlukom može utvrditi prestanak svojstva javnog ili općeg dobra, u kom slučaju to zemljište postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

• Odluka iz stava (1) ovog člana dostavlja se na provođenje nadležnom zemljišnoknjižnom uredu.

Član 11.

(Parcelacija građevinskog zemljišta)

• Oblik i površina parcele građevinskog zemljišta može se mijenjati samo u skladu sa  postupkom  privođenja  zemljišta  namjeni,  na  osnovu  regulacionog  plana,  plana parcelacije ili pojedinačnog akta kojim se određuje građevinska parcela.

• Ako je to odlukom nadležnog suda naloženo oblik i površina parcele građevinskog zemljišta može se mijenjati i van postupka privođenja zemljišta namjeni, ali i u tom slučaju u skladu sa regulacionim planom ili planom parcelacije.

• Ograničenja iz stava (1) ovog člana ne odnose se na tehničke radnje koje se prema pravilima geodetske struke provode radi usklađivanja stanja u katastru i zemljišnoj knjizi.

Član 12.

(Uređenje građevinskog zemljišta)

• Građevinsko zemljište uređuje se u cilju njegova osposobljavanja za izgradnju, rekonstrukciju i korištenje objekata u skladu sa prostorno-planskom dokumentacijom, te s time u vezi poboljšanja uslova života i rada u gradovima i drugim naseljima.

• Uređenje građevinskog zemljišta obuhvata izradu projektne i druge dokumentacije, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u skladu s ovim i posebnim zakonom i ishođenje akata potrebnih radi uređenja građevinskog zemljišta, izgradnju infrastrukture, građevina javne i društvene namjene, odnosno njihovu rekonstrukciju, te sanaciju terena (odvodnja, izravnavanje, osiguranje zemljišta i sl.).

Član 13.

(Obaveza uređenja građevinskog zemljišta)

• Uređenje građevinskog zemljišta obaveza je jedinica lokalne samouprave i javnopravnih tijela koja prema posebnim propisima grade i/ili upravljaju infrastrukturom (nadalje: javnopravno tijelo).

• Poticanje i organizacija izgradnje i rekonstrukcije infrastrukture i građevina javne i društvene  namjene,  koordinacija  javnih  tijela  s  time  u  vezi,  preventivno  djelovanje  i sanacija terena u naselju obaveza je jedinica lokalne samouprave.

Član 14.

(Usklađenost i funkcionana povezanost)

• Prilikom uređenja pojedinih dijelova građevinskog zemljišta ili izgradnje pojedinih građevina infrastrukture mora se voditi računa o redoslijedu uređenja tako da se omogući trenutna i konačna usklađenost i funkcionalna povezanost tih dijelova.

• Nove građevine infrastrukture ili njihovi novi dijelovi ne mogu se priključivati na postojeće  građevine  infrastrukture,  odnosno  druge  građevine  infrastrukture  koje kapacitetom  ili  drugim  obilježjima  ne  udovoljavaju  novim  građevinama  i  uređajima, odnosno njihovim dijelovima.

IV – NAKNADE

Član 15.

(Jednokratna renta)

• Prije izdavanja odobrenja za građenje ili drugog akta na osnovu kojeg se po važećim  propisima  stiče  pravo  građenja  investitor  je  dužan  platiti  naknadu  iz  osnova prirodnih  pogodnosti  građevinskog  zemljišta  i  pogodnosti  već  izgrađene  komunalne infrastrukture  koje  mogu  nastati  prilikom  korištenja  tog  zemljišta,  a  koje  nisu  rezultat ulaganja investitora – jednokratna renta.

• Građevinsko zemljište prema pogodnostima iz stava (1) ovog člana dijeli se na najviše šest zona, koje općinsko ili gradsko vijeće utrvrđuje na osnovu položaja zemljišta, stepena  opremljenosti  zemljišta  komunalnim  objektima  i  instalacijama,  saobraćajne povezanosti,  vrste  i  kapaciteta  objekata  za  svakodnevno  i  periodično  snabdijevanje, stepena pokrivenosti objektima za zdravstvenu zaštitu, školstvo, kulturu i dječju zaštitu, prirodnih  i  ekoloških  uslova  korištenja  zemljišta,  kao  što  su  naročito  nagib  terena, orijentacija, osunčanost, temperatura vazduha, vjetrovi i zagađenost vazduha.

Član 16.

(Osnovica za izračun jednokratne rente)

• Kao osnovica za izračunavanje visine jednokratne rente služi prosječna konačna građevinska  cijena  iz  prethodne  godine  po  metru  kvadratnom  netto  korisne  stambene površine na području jedinice lokalne samouprave.

• Prosječnu konačnu  građevinsku  cijenu  svojom  odlukom  utvrđuje  općinsko  ili gradsko vijeće, početkom svake godine a najkasnije do 31. marta tekuće godine.

• Prosječna konačna građevinska cijena iz stava (2) ovog člana može se valorizovati ako  u  toku  godine  dođe  do  promjene  cijena  građevinskih  radova  u  visokogradnji  i niskogradnji  po  sumarnoj  metodologiji  i  podacima  koje  objavljuje  Federalni  zavod  za statistiku.

Član 17.

(Visina jednokratne rente)

• Visina jednokratne rente po metru kvadratnom netto korisne površine objekta koji će se graditi ili je izgrađen utvrđuje se u procentu od prosječne konačne građevinske cijene iz člana 16. stav (1) ovog zakona, i to kao fiksan procenat:

1. u prvoj zoni ……….. 6 %
2. u drugoj zoni ……… 5 %
3. u trećoj zoni ………. 4 %
4. u četvrtoj zoni …….. 3 %
5. u petoj zoni ………. 2 %
6. u šestoj zoni ………. 1 %

• Visinu jednokratne rente po zonama svojom odlukom utvrđuje općinsko ili gradsko vijeće, polazeći od kriterija iz člana 15. stav (2) ovog zakona.

• Visinu jednokratne rente kod dogradnje, nadziđivanja i kod izgradnje pomoćnih objekata svojom odlukom utvrđuje općinsko ili gradsko vijeće.

• U slučaju gradnje na mjestu starog ili uklonjenog objekta jednokratna renta određuje se ako je netto korisna površina objekta koji će se graditi ili je izgrađen veća od netto korisne površine starog ili uklonjenog objekta, i to za razliku netto korisne površine novog u odnosu na stari ili uklonjeni objekat.

Član 18.

(Posebni razlozi)

• Ako to ekonomski, prostorno-geografski, demografski ili drugi slični razlozi opravdavaju  osnovicu  za  izračun  visine  jednokratne  rente  općinsko  ili  gradsko  vijeće svojom odlukom može urediti drugačije nego je to propisano u članu 15. stav (2), članu 16. i članu 17. ovog zakona.

• Odluka općinskog ili gradskog vijeća iz stava (1) ovog člana mora omogućiti jednak  tretman  svih  investitora  i  osigurati  pretpostavke  za  održivost  komunalne infrastrukture.

Član 19.

(Utvrđivanje jednokratne rente)

• Visina jednokratne rente utvrđuje se posebnim rješenjem gradske odnosno općinske službe za upravu nadležne za poslove građenja.

• Protiv rješenja o utvrđivanju visine jednokratne rente može se izjaviti žalba o kojoj rješava radno tijelo imenovano od strane općinskog ili gradskog vijeća, ako kantonalnim propisom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

• Jednokratna renta se u načelu plaća u utvrđenom novčanom iznosu, odjednom.
• Izuzetno, odlukom općinskog ili gradskog vijeća može se omogućiti obročno plaćanje jednokratne rente, najkasnije do izdavanja odobrenja za upotrebu objekta, ali u roku koji ne može biti duži od 5 godina, uz obavezu investitora da dostavi odgovarajuće sredstvo osiguranja, primjerice mjenicu, založnu izjavu, bankarsku garanciju i slično.

Član 20.

(Utvrđivanje naknade za uređenje građevinskog zemljišta)

• Prije izdavanja odobrenja za građenje ili drugog akta na osnovu koga se po važećim propisima stiče pravo građenja investitor je dužan platiti naknadu za uređenje građevinskog zemljišta.

• Naknada iz stava (1) ovog člana obuhvata stvarne troškove pripreme i opremanja građevinskog  zemljišta,  kako  je  predviđeno  važećim  prostorno-planskim  aktom  ili urbanističko-tehničkom dokumentacijom.

• Iznos naknade iz stava (1) ovog člana utvrđuje se shodno programu uređenja građevinskog zemljišta, koji donosi općinsko ili gradsko vijeće.

• Ukoliko za određeno građevinsko zemljište nije donesen program uređenja iznos naknade iz stava (1) ovog člana utvrđuje se prema parametrima koje svojom odlukom odredi općinsko ili gradsko vijeće, u skladu sa kantonalnim propisima iz oblasti prostornog uređenja i građenja.

Član 21.

(Obračun naknade za uređenje građevinskog zemljišta)

• Naknada za uređenje građevinskog zemljišta obračunava se i plaća prema jedinici netto korisne površine objekta.

• Visina naknade  za  uređenje  građevinskog  zemljišta  utvrđuje  se  posebnim rješenjem gradske odnosno općinske službe za upravu nadležne za poslove građenja, ako to okolnosti slučaja dozvoljavaju zajedno sa visinom jednokratne rente.

• Protiv rješenja o utvrđivanju visine naknade za uređenje građevinskog zemljišta može  se  izjaviti  žalba  o  kojoj  rješava  radno  tijelo  imenovano  od  strane  općinskog  ili gradskog vijeća, ako kantonalnim propisom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

Član 22.

(Neuređeno građevinsko zemljište)

• Ako zemljište na kojem će se graditi objekat nije uređeno, investitor je dužan izvršiti uređenje na cijeloj površini zemljišta saglasno urbanističko-tehničkim i drugim uslovima utvrđenim  u  urbanističkoj  saglasnosti  ili  drugom  aktu  istog  karaktera,  u  kom  slučaju investitor nije dužan platiti naknadu za uređenje građevinskog zemljišta.

• U slučaju iz stava (1) ovog člana jedinica lokalne samouprave sa investitorom sklapa ugovor o finansiranju troškova uređenja građevinskog zemljišta, u pisanoj formi, koji zavisno o svome predmetu sadrži naročito:

1. naziv, odnosno ime i adresu ugovornih strana
2. vrstu i obim radnji i radova na uređenju građevinskog zemljišta i rok za njihovo izvršenje
3. iznos, način  osiguranja  sredstava  i  rokove  plaćanja  troškova  uređenja građevinskog zemljišta
4. ugovorne kazne  i  druge  sankcije  za  neizvršenje  obaveza  u  ugovorenim rokovima

• Ako se uređenje građevinskog zemljišta provodi uz sufinansiranje sa strane investitora i jedinice lokalne samouprave, dio radnji i radova koji se finansiraju iz sredstava jedinice lokalne samouprave ne isključuje primjenu posebnih propisa o javnoj nabavi.

Član 23.

(Obaveza namjenskog korištenja sredstava)

Sredstva naplaćena po osnovu jednokratne rente i naknade za uređenje građevinskog zemljišta predstavljaju prihod jedinice lokalne samouprave i moraju se koristiti namjenski, za izradu prostorno-planske dokumentacije, izgradnju i održavanje objekata komunalne infrastrukture.

V – PRENOS VLASNIŠTVA, OBAVEZA PRODAJE I PRAVO PREČE KUPNJE        NA GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU 

Član 24.

(Prenos vlasništva na jedinicu lokalne samouprave)

• Vlasnik neizgrađenog i neopterećenog zemljišta na kome je regulacionim planom ili  drugim  detaljnim  planom  uređenja  prostora  planirana  izgradnja  infrastrukture  ili građevine javne namjene koje ne može biti vlasnik, može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave ili javnopravnih tijela.

• Na način iz stava (1) ovog člana može postupiti i vlasnik neizgrađenog zemljišta na  kome  ne  može  graditi  jer  se  ne  može  formirati  građevinska  parcela  u  skladu  sa regulacionim planom ili drugim detaljnim planom uređenja prostora.

Član 25.

(Obaveza prenosa vlasništva i osnivanja služnosti)

• Vlasnik građevinskog zemljišta dužan je prije dobivanja urbanističke saglasnosti ili drugog  akta  istog  karaktera  prenijeti  u  vlasništvo  jedinici  lokalne  samouprave  ili javnopravnom  tijelu  dio  tog  zemljišta  koje  je  regulacionim  planom  ili  drugim  detaljnim planom uređenja prostora određeno za izgradnju komunalne i saobraćajne infrastrukture koja služi njegovoj građevinskoj parceli ili građevini koja će se na toj parceli graditi.

• Vlasnik građevinskog zemljišta dužan je prije dobivanja urbanističke saglasnosti ili drugog akta istog karaktera s jedinicom lokalne samouprave ili drugim ovlaštenim licem sklopiti ugovor o osnivanju prava služnosti provoza i/ili prolaza ili druge služnosti na svojoj građevinskoj parceli ili građevini koja će na njoj biti izgrađena za korist komunalne i  saobraćajne  infrastrukture  kada  je  to  regulacionim  planom  ili  drugim  detaljnim  planom uređenja prostora određeno.

Član 26.

(Naknada za preneseno zemljište)

• Za preneseno zemljište iz člana 24. i člana 25. stav (1) ovog zakona, odnosno za osnovanu služnost iz člana 25. stav (2) ovog zakona, vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta u vrijeme prenosa, odnosno u iznosu za koji je umanjena  tržišna  vrijednost  nekretnine  uslijed  osnivanja  služnosti  u  vrijeme  njenog osnivanja.

• Vlasniku prenesenog zemljišta pripada i naknada troškova parcelacije ako je ista bila potrebna za prenos zemljišta.

• Naknadu iz stava (1) ovog člana dužna je isplatiti jedinica lokalne samouprave ili javnopravno tijelo, odnosno lice s kojim je sklopljen ugovor.

Član 27.

(Pravni posao i Izjava o prenosu vlasništva)

• Kada su ispunjeni uslovi iz člana 24. i člana 25. stav (1) ovog zakona vlasnik građevinskog zemljišta upućuje poziv jedinici lokalne samouprave ili javnopravnom tijelu na pregovore oko prenosa vlasništva na tome zemljištu.

• Ako pregovori vlasnika i jedinice lokalne samouprave ili javnopravnog tijela uspiju građevinsko zemljište iz člana 24. i člana 25. stav (1) ovog zakona vlasnik prenosi pravnim poslom koji se sastavlja u formi propisanoj za zemljišnoknjižni upis.

• Ako pregovori vlasnika i jedinice lokalne samouprave ili javnopravnog tijela ne uspiju u roku od tri mjeseca od poziva iz stava (1) ovog člana građevinsko zemljište iz člana 24. i člana 25. stav (1) ovog zakona vlasnik prenosi Izjavom koja se sastavlja u formi propisanoj za zemljišnoknjižni upis.

• Pravni posao iz stava (2) i Izjava vlasnika iz stava (3) ovog člana predstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva na prenesenom zemljištu u korist jedinice lokalne samouprave ili javnopravnog tijela.

• Upis prava jedinice lokalne samouprave ili javnopravnog tijela u zemljišnoj knjizi na osnovu  pravnog  posla  iz  stava  (2)  i  Izjave  vlasnika  iz  stava  (3)  ovog  člana  može  se dozvoliti  samo  uz  dokaz  da  je  naknada  za  preneseno  zemljište  u  cijelosti  isplaćena, ukoliko  se  jedinica  lokalne  samouprave  ili  javnopravno  tijelo  i  vlasnik  drugačije  ne sporazumiju.

Član 28.

(Utvrđivanje naknade i pravo na posjed prenesenog zemljišta)

• Općinska odnosno gradska služba za upravu nadležna za imovinsko-pravne poslove po službenoj dužnosti ili na prijedlog vlasnika saziva raspravu u svrhu  sporazumnog utvrđivanja naknade za preneseno zemljište.

• Ako vlasnik i jedinica lokalne samouprave ili javnopravno tijelo ne postignu sporazum u pogledu naknade za preneseno zemljište, nadležni sud ovu naknadu određuje u vanparničnom postupku, shodno važećem propisu o eksproprijaciji.

• Na pitanje ulaska u posjed prenesenog zemljišta primjenjuju se pravila predviđena važećim propisom o eksproprijaciji.

Član 29.

(Obaveza prodaje građevinskog zemljišta)

Jedinice  lokalne  samouprave  dužne  su  na  zahtjev  vlasnika  zemljišta,  odnosno građevine po tržišnoj cijeni prodati bez provođenja javnog konkursa:

1. dio neizgrađenog građevinskog zemljišta potrebnog za formiranje građevinske parcele u skladu sa regulacionim planom ili drugim detaljnim planom uređenja prostora, ako taj dio ne prelazi 30 % površine planirane građevinske parcele.
2. dio zemljišta potrebnog za formiranje izgrađene građevinske parcele u skladu sa regulacionim planom ili drugim detaljnim planom uređenja prostora.
3. zemljište koje čini građevinsku parcelu objekta za koji je doneseno rješenje o izvedenom stanju  ili  naknadno  odobrenje  za  građenje  na  osnovu  posebnog propisa kojim se uređuje legalizacija bespravno izgrađenih objekata.

Član 30.

(Pravo preče kupnje)

• Vlada Federacije BiH, Vlada kantona, općinsko ili gradsko vijeće (u daljem

tekstu: nosilac prava preče kupnje) može svojom odlukom odrediti područje na kome ima pravo  preče  kupnje  građevinskog  zemljišta  potrebnog  za  izgradnju  infrastrukture  ili građevina javne i društvene namjene.

• Nosilac prava preče kupnje može svojom odlukom odrediti područje na kome javnopravno tijelo ima pravo preče kupnje građevinskog zemljišta potrebnog za izgradnju infrastrukture za koje je prema posebnom propisu nadležno.

• Odluku iz st. (1) i (2) ovog člana Vlada Federacije BiH ili Vlada kantona ne mogu donijeti  bez  prethodno  pribavljene  saglasnosti  općinskog  ili  gradskog  vijeća  jedinice lokalne samouprave na čijem se području nekretnine nalaze.

• Područje iz st. (1) i (2) ovog člana određuje se na katastarskoj ili drugoj odgovarajućoj  podlozi,  uz  opisne  podatke  o  građevinskom  zemljištu  zasnovane  na podacima važećeg premjera, tako da je nesumnjivo na šta se pravo preče kupnje odnosi.

• Odluka nosioca prava preče kupnje iz st. (1) i (2) ovog člana objavljuje se u službenom  glasilu  Federacije  BiH,  kantona,  grada  ili  općine  i  na  njihovim  internet stranicama, te se dostavlja organima nadležnim za vođenje katastra i zemljišne knjige radi evidencije i upisa zabilježbe prava preče kupnje.

Član 31.

(Realizacija prava preče kupnje)

• Vlasnik građevinskog zemljišta na području na kome postoji pravo preče kupnje koji svoje  zemljište  namjerava  prodati  dužan  je  putem  preporučene  pošiljke  po  pravilima parničnog postupka o dostavi ili putem notara isto ponuditi na prodaju nosiocu prava preče kupnje, navodeći pri tome tačne zemljišnoknjižne i katastarske podatke o tome zemljištu, te mu saopštiti cijenu i ostale uslove prodaje.

• Ako ponuđeni nosilac prava preče kupnje u roku od trideset dana od dana prijema ponude  na  isti  način  na  koji  je  učinjena  ponuda  ne  obavijesti  vlasnika  građevinskog zemljišta da stavljenu ponudu prihvata, vlasnik to svoje zemljište može prodati drugome, ali ne po nižoj cijeni ili povoljnijim uslovima.

• Ako vlasnik građevinskog zemljišta prodaju zemljišta ne izvrši u roku od šest mjeseci  po  isteku  roka  za  prihvatanje  ponude,  dužan  je  u  slučaju  ponovne  prodaje postupiti po odredbama stava (1) ovog člana.

• Kada se prema uslovima prodaje cijena treba u cijelosti ili djelimično isplatiti u novcu,  izjava  o  prihvatanju  ponude  može  imati  učinak  samo  ako  nosilac  prava  preče kupnje kojemu je ponuda stavljena vlasniku građevinskog zemljišta isplati ili kod notara, odnosno nadležnog suda deponuje cijeli iznos koji se prema ponudi treba isplatiti u novcu.

• Sklapanje ugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta protivno stavu (1) ovog člana razlog je za poništenje tog ugovora pred nadležnim sudom, ali tužbu za poništenje ugovora  nosilac  prava  preče  kupnje  može  podnijeti  u  roku  od  jedne  godine  od  dana saznanja za prodaju i uslove prodaje, a najkasnije u roku od tri godine od dana njegova sklapanja.

VI – NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Član 32.

(Nadzor)

• Nadzor nad  provođenjem  ovog  zakona  u  pitanjima  koja  se  odnose  na određivanje građevinskog zemljišta (Poglavlje – II ovog zakona), naknade (Poglavlje – IV  ovog zakona), prenos vlasništva, obavezu prodaje i pravo preče kupnje na građevinskom zemljištu (Poglavlje – V ovog zakona) vrše kantonalna ministarstva nadležna za oblast prostornog uređenja i građenja.

• U slučaju  da  se  radi  o  prostornom  obuhvatu  ili  građevinama  za  koje  je  po odredbama  Zakona  o  prostornom  planiranju  i  korištenju  zemljišta  na  nivou  Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine Federacije BiH”, br.2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10) nadležno Federalno ministarstvo prostornog uređenja, nadzor nad provođenjem ovog zakona u pitanjima iz stava (1) ovog člana vrši to federalno ministarstvo.

• Nadzor nad  provođenjem  ovog  zakona  u  pitanjima  koja  se  odnose  na parcelaciju  građevinskog  zemljišta  (član  11.  ovog  zakona)  vrši  Federalna  uprava  za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

VII – KAZNENE ODREDBE

Član 33.

(Prekršajne odredbe)

Novčanom kaznom od 500 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj:

1. vlasnik zemljišta  i  izvođač  geodetskih  radova  koji  mijenjaju  oblik  i  površinu parcele građevinskog zemljišta protivno ograničenjima iz člana 11. ovog zakona.
2. vlasnik građevinskog zemljišta koji ne poštuje obaveze određene u članu 25. ovog zakona.
3. odgovorno lice u jedinici lokalne samouprave koje ne poštuje obaveze određene u članu 29. ovog zakona.
4. vlasnik građevinskog zemljišta koji ne poštuje pravo preče kupnje i ne postupi u skladu s odredbama člana 31. ovog zakona.

VIII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 34.

(Usklađivanje propisa jedinica lokalne samouprave)

Općinsko ili gradsko vijeće dužno je u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona uskladiti svoje odluke i druge propise kojima se reguliše status građevinskog zemljišta sa odredbama ovog zakona.

Član 35.

(Ranije pokrenuti postupci)

Postupci  pokrenuti  prije  stupanja  na  snagu  ovog  zakona  okončat  će  se  po odredbama Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine Federacije BiH”, br.25/03, 16/04 i 67/05).

Član 36.

(Prestanak primjene ranijeg propisa)

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o građevinskom  zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine (‘’Službene novine Federacije BiH’’, br.25/03, 16/04 i 67/05).

Član 37.

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u ‘’Službenim novinama Federacije BiH’’.