Komentar Zakona o posredovanju prometa nepokretnostima u FBIH sa osvrtom na Zakon o prometu nepokretnosti
Promet nepokretnostima u BiH je oblast privrednog poslovanja koja sasvim sigurno zaslužuje da se uredi posebnim zakonskIm propisom. Međutim, ovdje moramo razlikovati promet nepokretnostima od samog posredovanje u prometu nepokretnostima. Zakon o prometu nepokretnostima je bio jedan od najvažnijih imovinskih zakona u prošlom sistemu. Ovim zakonom se do utančina uređuje postupak prometa nepokretnostima. Ukoliko bi se prometovanje izvršilo mimo odredbi ovog zakona to bi imalo za posljedicu poništenje tog pravnog posla. Tako napr. ovim zakonoom u mometu donošenja davne 1974.g. za punovažnost ugovora o prometu nepokretnosti bilo je dovolja pismena forma sa potpisana 2 svjedoka. Kasnijim izmjenama se ova forma pooštrila na način da se tražila stroga ovjera potpisa ugovornih strana kod nadležnog suda. Ono što je bitno za ovaj zakon je to da se strogo vodilo računa i prometovanju društvenom imovinom. Tako da bi se prodala imovina društveno-pravnog lica morale su biti donesene posebne odluke, i naravno licitacija je morala biti javno objavljena. Ukolika su prometovanja bila između društveno-pravnih lica to se forma malo skraćivala.
Zanimljivo je da je upravo ovim zakonom utvrđena zabrana prometovanja imovinom koja je u društveno vlasništvo stečene po osnovu nacionaizacije i drugih 16 posebnih zakonskih represivnih propisa. To je trebala biti preteče donošenja Zakona o restituciji. U velikoim broju slučajeva je upravo korišten ovaj zakon da se ponište odluke kojim se pokušavalo vršiti prometovanje takvom imovinom. I mimo tih zabrana mnoga imovina je prodata i otuđena.
Donošenejm Zakona o stvarnim pravima ovaj zakon je derogiran jer se pokušalo ovim zakonom urediti oblast prometovanja nepokretnostima što je faktički nemoguće.
Zakon o posredovanju prometa nepokretnostima uređuje uslove pod kojim se neko može baviti ovim poslom. Do donošenja ovog zakona registracija agencije je bila jednostavna i nisu se tražili bilo kakvi posebni uvjeti. Sada da bi se bavili posredovanjem prvo morate da položite poseban posrednički ispit koji organizuje Trgovinska komora. U tim aktivnostim učestvuje i ministarstvo, mada zakon ne kaže koje ministarstvo. Sigurno da će ovaj ispit posebno koštati samo nije poznato po kojem programu će se polagati ispit. Da li će se za posrednika tražiti VSS određenog smjera nije poznato, ali bi bi bila otvorena diskriminacija. Nakon što se položi posrednički ispit onda se pristupa registraciji pravnog lica koje vjerovatno može biti u obliku obrta ili privrednog društva. Zakonom je propisana obaveza zaključenja ugovora o posredovanju sa strogim elementima i obavezama ugovornih strana. Na kraju se propisuju stroge kaznene odredbe za one koji krše odredbe ovog zakona. Slobodno možemo kazati da se ovim zakonom pokušalo prenijeti javna ovlast na fizička lica što se ni u kom slučaju ne može desiti. Posredovanje nije javna služba i ona je obična djelatnost kao i svaka druga na temelju koje ljudi ostvariju profit.
Na kraju se ne može reći da je zakon suvišan ali nije ni previše afirmativan za oblast posredovanja, čak šta više njime se dodatno usložnjava i onako složena administracija.
Smatram da je nužno oblast prometa nepokretnostima urediti posebnim zakonom jer je to jako bitno za društvenu zajednicu.