ZAKON
O POREZU NA DOBIT FBIH
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se zakonom definira: obveznik poreza na dobit, metodologija utvrđivanja
porezne osnovice, plaćanje i naplata poreza na dobit, otklanjanje dvostrukog
oporezivanja, skupno oporezivanje, oporezivanje kod statusnih promjena, porezni
poticaji, transferne cijene, kaznene odredbe za prekršaje koji se odnose na povrede
odredaba ovoga zakona kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje poreza na dobit
koji se prema ovom zakonu plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Federacija).
(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit utvrđuje se posebnim zakonom.
Članak 2.
(1) U smislu ovoga zakona primjenjuje se značenje pojmova koji su definirani u drugim
zakonima i propisima u Federaciji i Bosni i Hercegovini, ukoliko u ovom zakonu nije
izričito navedeno drukčije značenje.
(2) U smislu ovoga zakona primjenjuju se sljedeći pojmovi:
a) pojam „porezni obveznik“ znači svaka osoba koja podliježe plaćanju poreza na
dobit prema ovom zakonu;
b) pojam „osoba“ znači svaka fizička ili pravna osoba;
c) pojam „pravna osoba“ znači bilo koji oblik organizacijske cjeline koji ima
zakonska prava i obveze, te se osniva kako bi se ostvario određeni cilj i djeluje
sukladno zakonskim propisima uz upisivanje u odgovarajući registar koji vodi
mjerodavno tijelo;
d) pojam „povezana osoba“ znači bilo koja osoba koja je povezana s poreznim
obveznikom na način predviđen ovim zakonom;
e) pojam „financijske institucije“ obuhvaća banke, osiguravajuća društva, društva
za reosiguranje, leasing društva, mikrokreditna društva, društva za upravljanje
investicijskim fondovima, investicijske fondove, brokerska i dilerska društva;
f) pojam „nadzorno tijelo“ obuhvaća Agenciju za bankarstvo Federacije Bosne i
Hercegovine, Agenciju za bankarstvo Republike Srpske, Agenciju za nadzor
osiguravajućih društava Federacije Bosne i Hercegovine i Agenciju za osiguranje
Republike Srpske;
3
g) pojam „računovodstveni propisi“ obuhvaća zakonske i podzakonske akte iz
oblasti računovodstva i revizije koji se primjenjuju na teritoriju Bosne i
Hercegovine, te Međunarodne računovodstvene standarde – MRS i
Međunarodne standarde financijskog izvješćivanja – MSFI;
h) pojam „financijsko izvješće“ obuhvaća bilancu stanja, bilancu uspjeha, izvješće
o promjeni kapitala, izvješće o novčanim tokovima;
i) pojam „dobit“ znači iskazana ukupna dobit prije poreza na dobit.
II. OBVEZNICI POREZA NA DOBIT
1. Porezni obveznik
Članak 3.
(1) Obveznik poreza na dobit je gospodarsko društvo i druga pravna osoba rezident
Federacije koji gospodarsku djelatnost obavlja samostalno i trajno prodajom proizvoda
i/ili pružanjem usluga na tržištu u Federaciji, Republici Srpskoj, Brčko Distriktu Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) ili na inozemnom tržištu radi ostvarivanja
dobiti.
(2) Obveznik poreza na dobit je i podružnica pravne osobe iz Republike Srpske i Brčko
Distrikta, a koja je registrirana na teritoriju Federacije, za dobit koju ostvari poslovanjem
u Federaciji.
(3) Obveznik poreza na dobit je i poslovna jedinica nerezidentne pravne osobe koja
posluje putem stalnog mjesta poslovanja na teritoriju Federacije i koja je rezident
Federacije.
(4) Obveznik je i nerezident, po osnovi ostvarenog prihoda od rezidenta Federacije.
2. Osobe koje ne podliježu porezu na dobit
Članak 4.
(1) Osobe koje ne podliježu porezu na dobit su:
a) Centralna banka Bosne i Hercegovine;
b) tijela državne, federalne i kantonalne uprave i lokalne samouprave;
c) federalne, kantonalne i lokalne ustanove, zavodi, vjerske zajednice,
političke stranke, sindikati, komore, udruge, dragovoljna vatrogasna društva,
turističke zajednice, sportska društva i savezi, fondacije, zaklade, ustanove,
humanitarne organizacije, pravne osobe kojima je posebnim propisima povjereno
vršenje upravnih poslova iz mjerodavnosti tijela uprave i druge pravne osobe koje
su registrirane za obavljanje neprofitne djelatnosti u Federaciji i koje ostvaruju
prihode po osnovi: prihoda iz proračuna ili javnih fondova države, Federacije,
kantona i jedinica lokalne samouprave; prihoda po osnovi sponzorstva ili donacija
u novcu ili naturi, članarina, naknada kao i prihoda od prodaje ili prijenosa dobara,
4
osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti na tržišnoj
osnovi.
(2) Ako pravne osobe iz stavka (1) točka c) ovoga članka, koje su registrirane sukladno
posebnim propisima, obavljaju neku tržišnu djelatnost, te ostvaruju i druge prihode s
tržišta, izuzev prihoda navedenih u stavku (1) točka c) ovoga članka, obveznici su
poreza na dobit za dobit koju ostvare obavljanjem takvih djelatnosti.
(3) Ako pravne osobe iz stavka (2) ovoga članka ne podnose prijave kao obveznici
poreza na dobit, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Porezna uprava) po službenoj će dužnosti ili na prijedlog poreznog obveznika ili drugih
zainteresiranih osoba rješenjem utvrditi da su te pravne osobe obveznici poreza na
dobit za tu djelatnost ili za prihode koji nisu navedeni u stavku (1) točka c) ovoga
članka.
3. Rezident i nerezident
Članak 5.
(1) Rezident Federacije, u svrhu ovoga zakona, jeste pravna osoba koja ispunjava
jedan od sljedećih uvjeta:
1. sjedište pravne osobe je upisano u sudski registar poslovnih subjekata u
Federaciji,
2. mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja pravne osobe nalazi se na
teritoriju Federacije.
(2) Nerezidentom se smatra pravna osoba čije je sjedište izvan granica Bosne i
Hercegovine i/ili čije se mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja nalazi izvan granica
Bosne i Hercegovine.
4. Poslovna jedinica nerezidenta
Članak 6.
(1) Poslovnom jedinicom nerezidenta smatra se stalno mjesto poslovanja putem kojeg
nerezidentna pravna osoba obavlja poslovanje u cijelosti ili djelomice.
(2) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća:
a) sjedište uprave,
b) podružnicu,
c) poslovnicu,
d) tvornicu,
e) radionicu i
f) rudnik, naftne ili plinske izvore, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto
iskorištavanja prirodnog bogatstva.
5
(3) Stalno mjesto poslovanja predstavlja i gradilište ili građevinski ili instalaterski projekt,
ukoliko poslovanje traje dulje od šest mjeseci.
(4) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća i pružanje usluga, uključujući i
savjetodavne usluge, od pravne osobe preko uposlenika ili druge osobe koju je u tu
svrhu angažirala pravna osoba, ukoliko se djelatnost odnosi na isti ili povezani projekt u
Federaciji u razdoblju ili razdobljima koja ukupno traju dulje od tri mjeseca u bilo kojem
dvanaestomjesečnom razdoblju.
(5) Iznimno od odredaba st. (1) do (4) ovoga članka, stalnim mjestom poslovanja ne
smatra se:
a) korištenje objekata isključivo u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke
proizvoda ili roba koje pripadaju toj pravnoj osobi;
b) držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju toj pravnoj osobi isključivo
u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke;
c) držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju toj pravnoj osobi isključivo
za potrebe prerade koje obavlja druga pravna osoba;
d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu nabave proizvoda
ili roba ili prikupljanja informacija za sebe;
e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih
sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za pravnu osobu;
f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije
djelatnosti spomenutih u točkama a) do e) ovoga stavka, pod uvjetom da je
cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja se javlja kao rezultat te
kombinacije, pripremnog ili pomoćnog karaktera.
(6) Iznimno od odredaba st. (1) i (2) ovoga članka, kada pravna osoba – osim
posrednika sa samostalnim statusom na kojeg se primjenjuje stavak (7) ovoga članka –
djeluje uime neke pravne osobe, te ima ovlast da u Federaciji zaključuje ugovore uime i
za račun te pravne osobe, smatra se da ta pravna osoba ima stalno mjesto poslovanja
u Federaciji ukoliko aktivnosti te pravne osobe nisu ograničene na djelatnosti navedene
u stavku (5) ovoga članka, koje, iako se obavljaju putem stalnog mjesta poslovanja, ne
bi se smatralo stalnim mjestom poslovanja sukladno odredbama ovoga stavka.
(7) Ne smatra se da pravna osoba ima stalno mjesto poslovanja kada obavlja poslovne
djelatnosti samo preko posrednika, glavnog komisionara ili drugog zastupnika sa
samostalnim statusom, pod uvjetom da taj zastupnik djeluje u okviru svoje redovite
poslovne djelatnosti.
(8) Činjenica da rezidentna pravna osoba kontrolira nerezidentnu pravnu osobu ili je
pod njezinom kontrolom, sama po sebi ne čini ovu prvu pravnu osobu stalnim mjestom
poslovanja ove druge pravne osobe.
(9) Ako pravne osobe iz stavka (1) ovoga članka ne podnose prijave kao obveznici
poreza na dobit, Porezna uprava će po službenoj dužnosti ili na prijedlog poreznog
6
obveznika ili drugih zainteresiranih osoba rješenjem utvrditi da su te pravne osobe
obveznici poreza na dobit.
III. POREZNA OSNOVICA
1. Opće odredbe
Članak 7.
(1) Porezna osnovica utvrđuje se u poreznoj bilanci, usklađivanjem rashoda i prihoda i
kapitalne dobiti/gubitka iskazanih u financijskim izvješćima, na način propisan ovim
zakonom.
(2) Porezna osnovica se izračunava kao dobit iskazana u financijskom izvješću uvećana
za porezno nepriznate rashode i druge porezno nepriznate stavke, i umanjena za
neoporezive stavke, sukladno ovom zakonu.
(3) Svaki prihod i kapitalna dobit koju ostvari porezni obveznik uključuje se u poreznu
osnovicu, osim stavki koje se, sukladno ovom zakonu, ne uključuju.
(4) Iznos poreza na dobit se izračunava množenjem porezne osnovice stopom poreza
na dobit.
(5) Porezno priznati rashodi obuhvaćaju sve dokumentirane rashode, koji su umanjeni
za iznos poreza na dodanu vrijednost koji se može odbiti, koje porezni obveznik snosi u
svrhu ostvarivanja dobiti, ako su pravilno iskazani u financijskim izvješćima.
(6) Naknade, pristojbe i drugi javni prihodi koje je obveznik dužan platiti po osnovi
drugih zakonskih propisa smatraju se da su plaćeni u svrhu ostvarivanja dobiti.
(7) Utvrđivanje porezne osnovice vrši se na konzistentan način kako je propisano ovim
člankom.
(8) Kod utvrđivanja porezne osnovice dobit podružnice/poslovne jedinice mora
odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila podružnica/poslovna jedinica kada bi bila
samostalna i neovisna pravna osoba koja obavlja istu ili sličnu djelatnost pod istim ili
sličnim uvjetima, te kada bi obavljala djelatnost potpuno samostalno s pravnom osobom
čija je podružnica/poslovna jedinica.
(9) Transakcije koje nisu obavljene u poslovne svrhe u cilju ostvarivanja dobiti ne
priznaju se pri izračunavanju porezne osnovice.
Članak 8.
Za utvrđivanje porezne osnovice priznaju se svi rashodi, prihodi i kapitalna dobit/gubitak
u iznosima koji su iskazani u poslovnim knjigama, a koji su sukladni računovodstvenim
propisima, ukoliko nije drukčije propisano ovim zakonom.
7
2. Usklađivanje rashoda
Članak 9.
(1) Porezno nepriznatim rashodima smatraju se:
a) zatezne kamate i troškovi postupka prinudne naplate javnih prihoda koji se
plaćaju i obračunavaju prema poreznim administracijama;
b) sudski troškovi vezani uz sporove oko javnih prihoda bilo da ih je porezni
obveznik stvarno snosio ili da su nadoknađeni;
c) novčane kazne koje izriče mjerodavno tijelo;
d) obračunati i plaćeni porez na dobit;
e) porez po odbitku koji je obračunat i plaćen na vlastiti teret isplatitelja;
f) izdatci političkim strankama;
g) raspodjela dobiti i svaka raspodjela iz kapitala;
h) rashodi na ime povećanja pričuva koje nisu predviđene ili su izvršene iznad
dozvoljenog iznosa propisanog člankom 13. ovoga zakona;
i) rashodi koji se ne mogu povezati s ostvarivanjem dobiti ili se ne mogu povezati s
načelom poslovanja pažnjom dobrog gospodarstvenika;
j) financijski rashodi iznad iznosa propisanog člankom 18. ovoga zakona;
k) rashodi na ime ispravke vrijednosti potraživanja od osobe kojoj se istodobno
duguje, do iznosa obveze prema toj osobi;
l) zatezne kamate, penali i ugovorne kazne između povezanih osoba;
m) rezerviranja koja se ne tretiraju kao porezno priznat rashod sukladno ovom
zakonu.
(2) Pored rashoda iz stavka (1) ovoga članka, porezno nepriznatim rashodima poreznih
obveznika iz članka 3. st. (2) i (3) i članka 4. stavak (2) ovoga zakona smatraju se opći i
administrativni troškovi koji se ne mogu izravno pripisati poslovanju.
Članak 10.
(1) Rashodi nastali na ime evidentiranja zaliha priznaju se u iznosima iskazanim u
financijskom izvješću primjenom metode prosječne nabavne cijene.
(2) Ukoliko se zalihe evidentiraju po obračunskim vrijednostima koje odstupaju od
nabavnih vrijednosti, razlika koja proizlazi iz odstupanja predstavlja porezno nepriznat
rashod.
(3) Rashodi nastali na ime usklađivanja vrijednosti zaliha s njihovom neto ostvarivom
vrijednosti priznaju se u poreznom razdoblju u kojem su te zalihe prodane ili otpisane ili
uništene.
8
Članak 11.
(1) Troškovi plaća i drugih primanja osoba koji se sukladno propisima o porezu na
dohodak smatraju prihodom od nesamostalne ili samostalne djelatnosti, a na koje su
obračunati obvezni doprinosi i porez na dohodak, porezno su priznat rashod.
(2) Naknade koje isplaćuje poslodavac sukladno propisima o porezu na dohodak su
porezno priznat rashod.
(3) Porezno priznatim rashodom smatraju se i rashodi po osnovi obračunatih obveznih
doprinosa, uz uvjet da su obračunati sukladno važećim propisima u Federaciji, odnosno
Republici Srpskoj i Brčko Distriktu.
(4) Porezno priznatim rashodom smatraju se i date stipendije učenicima i studentima,
koji nisu povezane osobe s poreznim obveznikom, a na redovitom su školovanju, do
iznosa koji ne podliježe oporezivanju prema propisima o porezu na dohodak.
Članak 12.
(1) Rashodi po osnovi reprezentacije, a koja je nastala obavljanjem poslovne
djelatnosti, priznaju se kao porezno priznat rashod u iznosu 30% rashoda
reprezentacije.
(2) Pod porezno priznatom reprezentacijom iz stavka (1) ovoga članka podrazumijevaju
se rashodi nastali uslijed ugošćavanja poslovnih partnera, a koji su povezani s
obavljanjem djelatnosti ili uspostavom poslovne suradnje.
(3) Rashodi po osnovi donacija za humanitarne, kulturne, obrazovne, znanstvene i
sportske svrhe, a koje se daju pravnim osobama koje nisu obveznici poreza na dobit ili
fizičkim osobama koje nemaju drugih primanja, priznaju se kao porezno priznat rashod
do visine 3% ukupnog prihoda u razdoblju za koje se utvrđuje porez na dobit.
(4) Rashodi po osnovi sponzorstva koji proizlaze iz ugovora o sponzorstvu priznaju se
kao porezno priznat rashod do visine 3% ukupnog prihoda u razdoblju za koje se
utvrđuje porez na dobit.
(5) Pod porezno priznatim rashodima po osnovi sponzorstva iz stavka (4) ovoga članka
podrazumijevaju se rashodi na ime potpore za organiziranje i održavanje manifestacija i
drugih sličnih događaja ili projekata koji nisu izravno povezani s poslovanjem obveznika,
sa ili bez protuusluge u vidu reklamiranja imena, djelatnosti, proizvoda i usluga
sponzora.
(6) Iznimno, rashodi iz st. (1), (3) i (4) ovoga članka, a koji su nastali u transakcijama s
povezanim osobama, predstavljaju porezno nepriznat rashod.
Članak 13.
(1) Porezni obveznik može odbiti kao porezno priznat rashod, rashod na ime
rezerviranja iz st. (2) i (3) ovoga članka.
(2) Rezerviranja za buduće rashode glede zaštite životne sredine priznata su u porezne
svrhe ukoliko postoji pravna obveza koja nalaže poreznom obvezniku zaštitu životne
sredine. Iznos koji se može izdvojiti u takvu pričuvu ne smije prelaziti 30% oporezive
9
dobiti prije izdvajanja u pričuve. Ukupna pričuva za zaštitu životne sredine ni u jednom
trenutku ne može prelaziti upisani kapital u sudski registar poreznog obveznika.
(3) Rezerviranja koja se formiraju za buduće troškove u jamstvenim rokovima priznaju
se najviše do 4 % godišnjeg prometa poreznog obveznika koji se odnosi na proizvode
za koje se daje jamstvo u poreznom razdoblju. Ako pričuva prelazi dopušteni iznos, za
tu razliku povećava se porezna osnovica u tom poreznom razdoblju.
(4) Rezerviranja koja se formiraju na ime penala, rabata, popusta ne smatraju se
rezerviranjima u smislu stavka (3) ovoga članka.
Članak 14.
Rezerviranja iz članka 9. stavak (1) točka m) mogu umanjiti poreznu osnovicu poreznog
razdoblja kada je nastao događaj za koji je izvršeno rezerviranje.
Članak 15.
(1) Troškovi istraživanja i razvoja mogu se odbiti od porezne osnovice u momentu
nastanka na način propisan ovim člankom.
(2) Troškovi iz stavka (1) ovoga članka svi su rashodi vezani uz poslove osnovnog
istraživanja, primijenjenog istraživanja i razvitka, a posebice svi izravni troškovi kao što
su plaće, naknade, cijena materijala i usluga, troškovi opreme i objekata u mjeri u kojoj
se koriste za aktivnosti istraživanja i razvitka.
Članak 16.
(1) Financijskim institucijama priznaju se rashodi po osnovi ispravаkа vrijednosti
potraživanja bilančne aktive i rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim stavkama za
koje postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti, bez obzira na to procjenjuju li se
oni na pojedinačnoj ili skupnoj osnovi, koje su financijske institucije izvršile sukladno
računovodstvenim propisima i propisima nadzornih tijela. Prihodi po osnovi umanjenja
ispravke vrijednosti i rezerviranja uključuju se u poreznu osnovicu.
(2) Rashodi po osnovi ispravaka vrijednosti potraživanja bilančne aktive koja se
procjenjuje na skupnoj osnovi i na bazi iskustva povijesnog troška (latentni gubitci –
IBNR) nisu porezno priznat rashod. Prihodi po osnovi umanjenja IBNR isključuju se iz
porezne osnovice.
(3) Osiguravajućim društvima i društvima za reosiguranje kao porezno dopustiv priznaje
se rashod na ime formiranja matematičke pričuve, ukoliko su formirana sukladno
propisima nadzornog tijela.
(4) Osiguravajućim društvima i društvima za reosiguranje kao porezno dopustiv
priznaje se rashod na ime formiranja tehničke pričuve osiguranja, izuzev matematičke
pričuve, pod uvjetima:
a) da su formirana sukladno propisima nadzornog tijela;
b) da iznos povećanja pričuva u bilanci stanja tekućeg u odnosu na prethodno
razdoblje ne prelazi 20%.
(5) Rashodi koji prelaze iznose utvrđene prema odredbama ovoga članka predstavljaju
porezno nepriznat rashod i ne mogu se prenositi u buduće porezno razdoblje.
10
Članak 17.
(1) Na teret rashoda priznaju se ispravke vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se
sukladno računovodstvenim propisima iskazuju kao prihod, osim rashoda iz članka 9.
stavak (1) točka k), pod uvjetima:
a) da su potraživanja u prethodnom poreznom razdoblju bila uključena u
prihode obveznika i da nisu naplaćena u roku 12 mjeseci od datuma
dospijeća naplate ili
b) da su potraživanja utužena ili da je pokrenut ovršni postupak ili da su
potraživanja prijavljena u likvidacijskom ili stečajnom postupku nad
dužnikom.
(2) Na teret rashoda priznaju se i ispravke vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se
sukladno računovodstvenim propisima ne iskazuju kao prihod, osim rashoda iz članka
9. stavak (1) točka k), ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani u stavku (1) ovoga članka.
(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na financijske institucije kod formiranja pričuva
sukladno propisima nadzornih tijela.
Članak 18.
(1) Financijski rashodi na ime kamate ili njezinog funkcionalnog ekvivalenta po
financijskim ugovorima i instrumentima uzetim od povezanih osoba predstavljaju
porezno priznat rashod na način definiran ovim člankom.
(2) Ukoliko odnos stavki ukupnih obveza po osnovi financijskih ugovora i upisanog
kapitala u sudski registar poreznog obveznika prelazi odnos 4:1, financijski rashodi koji
se mogu pripisati iznosu koji prelazi odnos 4:1 predstavljaju porezno nepriznat rashod.
(3) Porezno nepriznati rashodi iz stavka (2) ovoga članka ne mogu se prenositi iz
jednog poreznog razdoblja u drugi.
(4) Ovaj se članak ne primjenjuje na banke i osiguravajuća društva.
Članak 19.
(1) Kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje se obračunata amortizacija primjenom
proporcionalne metode amortizacija na dugotrajnu imovinu na način propisan ovim
člankom.
(2) Porezno priznate stope amortizacije dugotrajne imovine iznose:
a) građevinski objekti – 5% ,
b) ceste, komunalni objekti, željeznica – 10%,
c) oprema, vozila, postrojenja – 15%,
d) oprema za vodoprivredne, vodovodne i kanalizacijske sustave – 15%,
e) hardver i softver i oprema za zaštitu okoliša – 33,3%,
f) višegodišnji zasadi – 15%,
g) osnovna stada – 40% i
h) nematerijalna imovina – 20%.
11
(3) Rashodi amortizacije se priznaju u porezne svrhe samo kada je vlastita dugotrajna
imovina u uporabi, kojom porezni obveznik obavlja djelatnost.
(4) Ukoliko je nabavna cijena imovine manja od 1.000,00 KM, njezina nabavna
vrijednost može se u cijelosti odbiti u godini u kojoj je ta imovina nabavljena.
(5) Dugotrajna imovina koja je u cijelosti otpisana, ali se i dalje vodi u evidencijama do
momenta otuđenja ili uništavanja, ne može se ponovno procjenjivati i na nju
obračunavati amortizacija i priznati u porezne svrhe.
(6) Rashodi nastali na ime umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine koji se utvrđuju kao
razlika između neto sadašnje vrijednosti i njezine procijenjene nadoknadive vrijednosti,
priznaju se kao porezno dopustiv rashod u poreznom razdoblju u kojem je ta imovina
prodana ili uništena uslijed više sile.
Članak 20.
(1) Iznimno od članka 19. stavak (1), porezni obveznik ima pravo na ubrzanu
amortizaciju dugotrajne imovine koja služi za sprječavanje zagađivanja zraka, vode,
zemljišta i ublažavanje buke.
(2) Ubrzana amortizacija može biti do 50 % viša od stopa propisanih člankom 19.
stavak (2) ovoga zakona. Ukupni trošak amortizacija ne može prijeći nabavnu
vrijednost.
3. Usklađivanje prihoda
Članak 21.
(1) Prihodi ostvareni po osnovi udjela u kapitalu drugog poreznog obveznika ne ulaze u
osnovicu za oporezivanje ukoliko se isplaćuju iz dobiti na koju je obračunat i plaćen
porez na dobit.
(2) Kao dokaz da je prihod iz stavka (1) ovoga članka oporezovan, porezni obveznik uz
poreznu prijavu dostavlja ovjerenu Izjavu o isplaćenoj oporezovanoj dividendi od
isplatitelja dividende.
Članak 22.
(1) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17. ovoga zakona koja su bila iskazana kao
porezno priznat rashod, a koja se kasnije naplate ili za koja povjeritelj povuče tužbu ili
prijedlog za izvršenje ili prijavu u stečajnu ili likvidacijsku masu, ulaze u poreznu
osnovicu poreznog obveznika.
(2) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17. ovoga zakona koja su bila iskazana kao
porezno nepriznat rashod, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ne ulaze u
poreznu osnovicu poreznog obveznika.
12
Članak 23.
(1) Prihodi nastali po osnovi ukidanja rezerviranja iz članka 13. ovoga zakona koja su
bila porezno nepriznat rashod u poreznom razdoblju u kojem su iskazana, ne ulaze u
poreznu osnovicu.
(2) Prihodi nastali po osnovi ukidanja rezerviranja iz članka 13. ovoga zakona koja su
bila porezno priznat rashod u poreznom razdoblju u kojem su iskazana, ulaze u poreznu
osnovicu.
4. Kapitalni dobitci i gubitci
Članak 24.
(1) Kapitalni dobitci koji uvećavaju poreznu osnovicu u razdoblju u kojem su iskazani svi
su oni iznosi koji izravno uvećavaju akumuliranu ili tekuću dobit u bilanci stanja,
sukladno računovodstvenim propisima.
(2) Kapitalnim dobitcima koji uvećavaju poreznu osnovicu smatraju se i dobit iz
transakcija prodaje, otuđenja ili na drugi način prijenosa imovine, pod uvjetom da ta
dobit nije uključena u bilancu uspjeha.
(3) Kapitalni dobitak iz stavka (2) ovoga članka utvrđuje se kao razlika između
vrijednosti transakcije i nabavne vrijednosti imovine umanjene za porezno dopustivu
amortizaciju. Ukoliko je razlika negativna, u pitanju je kapitalni gubitak.
(4) Za svrhu određivanja kapitalnog dobitka vrijednost transakcije je ugovorena
vrijednost, odnosno tržišna vrijednost ukoliko je ugovorena vrijednost niža od tržišne.
(5) Kapitalni gubitci koji umanjuju poreznu osnovicu u razdoblju u kojem su iskazani
smatraju se svi oni iznosi koji izravno umanjuju akumuliranu ili tekuću dobit u bilanci
stanja, sukladno računovodstvenim propisima.
(6) Kapitalni gubitci iz stavka (5) ovoga članka su one transakcije koje su porezno
priznati rashodi sukladno ovom zakonu.
5. Porezni gubitak
Članak 25.
(1) Ako se prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit u poreznoj bilanci iskaže
porezni gubitak, tada se taj porezni gubitak, iskazan u poreznoj bilanci, može koristiti za
umanjenje porezne osnovice u budućim obračunskim razdobljima, a ne dulje od pet
godina.
(2) Porezni gubitak iz stavka (1) ovoga članka, koji nije iskorišten u poreznoj bilanci za
sljedeću godinu, koristi se u prvoj narednoj godini u kojoj je ostvarena dobit, tako da se
porezna osnovica uvijek umanjuje za porezne gubitke starijeg datuma.
13
(3) Porezni gubitak koji ne bude iskorišten sukladno stavku (2) ovoga članka u sljedećih
pet godina od godine u kojoj je nastao, ne može se koristiti za umanjenje oporezive
dobiti u narednim obračunskim razdobljima.
(4) Porezni gubitak obveznika koji je nastao izvan teritorija Federacije, u Republici
Srpskoj ili Brčko Distriktu, kao i porezni gubitak koji je nastao u inozemstvu ne priznaje
se.
(5) Sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih, iskorištenih i neiskorištenih poreznih
gubitaka propisuje federalni ministar financija Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu
na dobit.
IV. STATUSNE PROMJENE
1. Statusne promjene obveznika
Članak 26.
(1) Porezni obveznik kod kojeg se vrše statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela,
promjena oblika i prestanak društva) dužan je sačiniti poreznu prijavu i utvrditi poreznu
osnovicu sukladno odredbama ovoga zakona.
(2) Prava i obveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih obveznika preuzimaju pravni
sljednici iz porezno-pravnog odnosa.
2. Spajanje, pripajanje, podjela i promjena oblika
Članak 27.
(1) Pravni sljednik sačinjava poreznu prijavu i utvrđuje poreznu osnovicu sukladno ovom
zakonu usklađivanjem dobiti iskazane u financijskom izvješću za razdoblje od dana
statusne promjene do kraja poreznog razdoblja.
(2) Ukoliko postoji kontinuitet u oporezivanju prilikom spajanja, pripajanja, podjele i
promjene oblika pravne osobe, te obveznik nastavlja djelatnost, porezna obveza se
utvrđuje na način kao i da nije bilo statusne promjene.
(3) Kontinuitet u oporezivanju, u smislu stavka (2) ovoga članka, postoji ako pri
prijenosu na pravnog sljednika, isti nastavljaju voditi knjigovodstvene vrijednosti imovine
i obveza, odnosno da ne dolazi do promjena u vrijednosti kod sljednika.
(4) Ako se prilikom spajanja, pripajanja ili podjele ne nastavljaju voditi iste
knjigovodstvene vrijednosti preuzete imovine i obveza, razlika kapitala koja iz promjene
proizlazi uključuje se u poreznu osnovicu pravnog sljednika.
(5) Odredbe st. od (2) do (4) ovoga članka primjenjuju se neovisno o tomu radi li se o
jednoj ili više pravnih osoba koje su izvršile statusne promjene.
14
3. Porezni tretman likvidacije i stečaja
Članak 28.
(1) Dobit poreznog obveznika u postupku stečaja od dana donošenja rješenja o
otvaranju stečajnog postupka do dana početka primjene plana preustrojstva kod stečaja
ili pravomoćnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka, kao i dobiti u postupku
preustrojstva, oporezuje se sukladno ovom zakonu.
(2) Obveznik iz stavka (1) ovoga članka sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od
dana:
a) otvaranja stečajnog postupka sa stanjem na dan otvaranja;
b) početka primjene plana preustrojstva sa stanjem na taj dan.
(3) Dobit poreznog obveznika u razdoblju od pravomoćnosti rješenja o nastavljanju
stečajnog postupka do pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka (u
daljnjem tekstu: razdoblje stečaja), utvrđuje se kao pozitivna razlika vrijednosti imovine
obveznika s kraja i s početka razdoblja stečaja poslije namirenja povjeritelja. Vrijednost
imovine obveznika s početka razdoblja stečaja je vrijednost imovine na dan otvaranja
stečajnog postupka korigirana za promjene nastale do početka razdoblja stečaja.
(4) Obveznik iz stavka (3) ovoga članka sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od
dana:
a) pravomoćnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka sa stanjem na
dan pravomoćnosti toga rješenja;
b) pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka sa stanjem na
dan pravomoćnosti toga rješenja.
Članak 29.
(1) Dobit poreznog obveznika u postupku likvidacije od dana donošenja rješenja o
otvaranju likvidacijskog postupka do dana pravomoćnosti rješenja o okončanju
likvidacijskog postupka, oporezuje se sukladno ovom zakonu.
(2) Obveznik iz stavka (1) ovoga članka sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od
dana:
a) otvaranja likvidacijskog postupka sa stanjem na dan otvaranja;
b) pravomoćnosti rješenja o okončanju likvidacijskog postupka sa stanjem na
dan pravomoćnosti toga rješenja.
Članak 30.
(1) Ako je likvidacijski višak imovine veći od upisanog kapitala u sudski registar pravne
osobe, a koji pripada vlasniku pravne osobe nad kojom je okončan postupak likvidacije,
odnosno zaključen postupak stečaja, ostvareni višak ima status dividende.
15
(2) Vrijednost imovine iz stavka (1) ovoga članka jednaka je njezinoj tržišnoj vrijednosti
nakon okončanja postupka stečaja, odnosno likvidacije.
(3) Ako je knjigovodstvena vrijednost kapitala veća od iznosa likvidacijskog viška te
vlasnik kapitala ostvaruje gubitak, nastali gubitak se ne priznaje kao porezno dopustivo
umanjenje porezne osnovice.
V. POREZNA STOPA
Članak 31.
Porez na dobit plaća se po stopi od 10% na poreznu osnovicu utvrđenu u poreznoj
bilanci.
VI. OTKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA DOBITI
Članak 32.
(1) Ukoliko tijekom poreznog razdoblja gospodarsko društvo – rezident Federacije
ostvaruje dobit iz poslovanja, putem podružnice u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu,
porez na dobit koji taj rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos poreza koji
je platio ili treba platiti na dobit ostvarenu u Republici Srpskoj, odnosno Brčko Distriktu
sukladno ovom članku.
(2) Ukoliko tijekom poreznog razdoblja gospodarsko društvo rezident Federacije
ostvaruje dobit iz poslovanja izvan teritorija Bosne i Hercegovine, porez na dobit koji taj
rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos poreza koji je platio ili treba platiti
na dobit ostvarenu izvan teritorija Bosne i Hercegovine sukladno ovom članku.
(3) Umanjenje poreza na dobit predviđeno st. (1) i (2) ovoga članka ne može prijeći
iznos poreza koji bi se inače platio za taj iznos dobiti iskazane sukladno odredbama
POGLAVLJA III. POREZNA OSNOVICA ovoga zakona.
(4) Ukoliko tijekom poreznog razdoblja rezident Federacije ostvaruje prihod izvan
teritorija Bosne i Hercegovine, porez na dobit koji taj rezident treba platiti u Federaciji
umanjuje se za iznos poreza po odbitku koji je platio izvan teritorija Bosne i
Hercegovine.
(5) Odredbe iz st. (3) i (4) ovoga članka primjenjuju se sukladno članku 35. ovoga
zakona.
Članak 33.
(1) Obveznik iz članka 32. st. (1) i (2) ovoga zakona dužan je mjerodavnoj
organizacijskoj jedinici Porezne uprave podnijeti dokaze o visini dobiti i visini poreza na
dobit koji je njegova podružnica platila.
16
(2) Obveznik iz članka 32. stavak (4) ovoga zakona dužan je mjerodavnoj
organizacijskoj jedinici Porezne uprave podnijeti dokaze o visini prihoda, visini poreza
po odbitku koji je plaćen i, po potrebi, Potvrdu o rezidentnosti koju izdaje mjerodavno
tijelo države isplatitelja prihoda ukoliko dokaz o visini prihoda nije ovjerilo mjerodavno
tijelo države isplatitelja.
Članak 34.
(1) Potvrdu o rezidentnosti u svrhu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, na zahtjev
poreznog obveznika – rezidenta Federacije, izdaje mjerodavna organizacijska jedinica
Porezne uprave u kojoj je evidentiran kao porezni obveznik.
(2) Oblik, sadržaj i postupak izdavanja potvrde o rezidentnosti koji proizlazi iz ugovora o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja propisuje federalni ministar financija.
Članak 35.
(1) Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je ratificirala ili na bazi
notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili
prihoda nerezidenta i imaju prioritet u odnosu na odredbe ovoga zakona.
(2) Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne mogu se pripisivati nove
porezne obveze.
VII. POREZNI POTICAJI
Članak 36.
(1) Porezni obveznik ima pravo na umanjenje plaćanja poreza na dobit po osnovi
investiranja sukladno uvjetima propisanim u ovome članku.
(2) Poreznom obvezniku koji izvrši investiranje iz vlastitih sredstava u proizvodnu
opremu u vrijednosti više od 50% ostvarene dobiti tekućeg poreznog razdoblja,
umanjuje se obveza obračunatog poreza na dobit za 30% iznosa u godini investiranja.
(3) Pod investiranjem u proizvodnu opremu iz stavka (2) ovoga članka podrazumijeva
se kupnja stalnih sredstava i to: postrojenja i opreme, uz iznimku putničkih automobila,
koju obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.
(4) Poreznom obvezniku koji u razdoblju pet uzastopnih godina izvrši investiranje iz
vlastitih sredstava, u ukupnom iznosu 20 milijuna KM, s tim da u prvoj godini investira 4
milijuna KM, umanjuje se obveza obračunatog poreza na dobit za 50% iznosa u
godinama investiranja.
(5) Pod investiranjem iz stavka (4) ovoga članka podrazumijeva se ulaganje u stalna
sredstva i to: nekretnine, postrojenja i opremu, uz iznimku stambenih jedinica i
putničkih automobila, koja će porezni obveznik koristiti u svrhu obavljanja proizvodne
djelatnosti.
(6) Porezni obveznik iz st. (2) i (4) ovoga članka gubi pravo na porezno oslobađanje
ukoliko:
17
a) izvrši isplatu dividende tijekom i do treće godine od posljednje godine korištenja
poreznog poticaja iz ovoga članka iz dobiti koja je oslobođena plaćanja poreza
na dobit;
b) u razdoblju pet godina ne dostigne cenzus za investiranje iz stavka (4) ovoga
članka;
c) koristi pravo prijenosa poreznog gubitka do isteka druge godine nakon posljednje
godine korištenja poticaja.
(7) Porezni obveznik iz stavka (6) ovoga članka u obvezi je obračunati i uplatiti razliku
poreza na dobit kao da nije bilo poreznog umanjenja zajedno sa zateznim kamatama na
javne prihode.
(8) Porezni obveznik ima pravo u jednom poreznom razdoblju koristiti jedan od
navedenih poreznih poticaja iz ovoga članka.
(9) Federalni ministar financija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit
propisati sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih, iskorištenih i neiskorištenih poreznih
poticaja, kao i postupak dokazivanja.
Članak 37.
(1) Porezni obveznik ima pravo na porezno priznati rashod u visini dvostrukog iznosa
bruto-plaće isplaćene novoprimljenim uposlenicima ukoliko ispunjava sljedeće uvjete, i
to:
a) trajanje ugovora o radu mora biti najmanje na razdoblje 12 mjeseci s punim
radnim vremenom i
b) novoprimljeni uposlenik nije bio uposlen kod poreznog obveznika ili povezane
osobe u prethodnih pet godina.
(2) Porezni obveznik iz stavka (1) ovoga članka gubi pravo na umanjenje porezno
priznatih rashoda u dvostrukom iznosu ukoliko nije ispoštovao uvjete iz stavka (1)
ovoga članka, te je u obvezi obračunati i uplatiti razliku poreza zajedno sa zateznim
kamatama na javne prihode.
VIII. POREZ PO ODBITKU
Članak 38.
(1) Porez po odbitku obračunava se na prihod koji je ostvario nerezident obavljanjem
povremene djelatnosti na teritoriju Federacije, osim prihoda koji se može pripisati
poslovnoj jedinici nerezidenta u Federaciji. Porez po odbitku obračunava se po osnovi
isplate ili na drugi način izmirene:
a) dividende, odnosno raspodjela iz dobiti;
b) kamate ili njezinog funkcionalnog ekvivalenta po financijskim instrumentima i
aranžmanima;
c) naknada za autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva;
d) naknada za upravljačke, tehničke i obrazovne usluge (uključujući naknade za
usluge istraživanja tržišta, poreznog savjetovanja, revizorske usluge i konzalting
usluge);
18
e) naknada za zakup po osnovi iznajmljivanja pokretne i nepokretne imovine;
f) naknada za zabavne i sportske događaje;
g) premija osiguranja za osiguranje ili reosiguranje od rizika u Federaciji;
h) naknada za telekomunikacijske usluge;
i) ostale naknade za usluge, ali samo za nerezidente iz država s kojima nema
potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
(2) Porez po odbitku se obračunava i plaća i na prihod nerezidenta koji se ostvari iz
poslovanja iz članka 6. st. (3) i (4) ovoga zakona, ukoliko primatelj prihoda nema status
poreznog obveznika iz članka 3. stavak (3) ovoga zakona.
(3) Plaćanju poreza po odbitku ne podliježu:
a) kamate na kredite koje daju dobavljači za nabavu opreme za proizvodne
djelatnosti;
b) kamata na državne obveznice;
c) premija osiguranja za reosiguranje od rizika u Federaciji koju plaća
reosiguravatelj koji ima odobrenje za rad od nadzornog tijela.
(4) Porez po odbitku uime nerezidenta obračunava i obustavlja isplatitelj – rezident
Federacije prilikom isplate, odnosno izmirivanja obveza prema nerezidentu na drugi
način.
(5) Isplatitelj prihoda dužan je podnijeti poreznu prijavu mjerodavnoj organizacijskoj
jedinici Porezne uprave o obračunatom i uplaćenom porezu po odbitku za i uime
nerezidenta i platiti taj porez u roku 10 dana nakon isteka mjeseca u kojem je izvršena
isplata, odnosno izmirena obveza nerezidentu.
(6) Osnovica na koju se obračunava porez po odbitku je bruto iznos.
(7) Porez po odbitku plaća se po stopi 10% a na dividende po stopi 5%. Stopa poreza
po odbitku može biti i niža u slučaju primjene Ugovora o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja.
(8) Pojam dividenda znači prihod od dionica ili drugih prava (izuzev potraživanja), udjela
u dobiti, kao i prihod od drugih korporativnih prava koji podliježe istom poreznom
tretmanu kao prihod od dionica.
(9) Pojam kamata znači prihod od potraživanja svih vrsta, bilo da su osigurana
hipotekom ili ne i bilo da nose pravo na udio u dobiti dužnika ili ne, a posebice prihod od
državnih vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili pozajmica, uključujući premije i
nagrade na takve vrijednosne papire, obveznice ili pozajmice. Zatezne kamate ne
smatraju se kamatom u smislu ovoga članka.
(10) Pojam naknade za autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva znači
naknada za korištenje ili pravo korištenja autorskog prava na književno, umjetničko ili
znanstveno djelo uključujući kinematografske filmove, bilo koji patent, licencije, zaštitni
znak, dizajn ili model, plan, tajnu formulu ili postupak ili za informacije o industrijskom,
komercijalnom ili znanstvenom iskustvu i druga slična prava koja se plaćaju
nerezidentima.
19
(11) Federalni ministar financija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit
propisati sadržaj i oblik porezne prijave iz stavka (5) ovoga članka.
Članak 39.
(1) Oporezivim prihodom nerezidenta smatra se i prihod koji ostvari nerezidentna
pravna osoba od rezidentne pravne osobe ili druge nerezidentne osobe, na teritoriju
Federacije, po osnovi prodaje ili prijenosa uz naknadu, za nepokretnu imovinu, dionice
ili udjele u kapitalu koji se sukladno računovodstvenim propisima smatraju dugoročnim
financijskim plasmanom i prava industrijske svojine, ako ugovorima o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja nije drukčije propisano.
(2) U svrhu utvrđivanja visine prihoda iz stavka (1) ovoga članka, prodajnom naknadom
se smatra ugovorena naknada, osim u slučaju prodaje povezanim osobama kada je
ugovorena naknada manja od tržišne, tada se prodajnom naknadom smatra tržišna
vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost.
(3) Nerezident – primatelj prihoda iz stavka (1) ovoga članka dužan je mjerodavnoj
organizacijskoj jedinici Porezne uprave, u općini na čijem se teritoriju nalazi nepokretna
imovina, sjedište pravne osobe u kojoj nerezidentna pravna osoba ima dionice ili udjele
koji su predmet prodaje, samostalno ili putem opunomoćenika određenog sukladno
posebnim propisima, podnijeti poreznu prijavu i izvršiti uplatu u roku 30 dana od dana
ostvarivanja prihoda.
(4) Ukoliko nerezident – primatelj prihoda ne podnese poreznu prijavu i izvrši uplatu
sukladno stavku (3) ovoga članka, obveznik poreza je kupac nepokretne imovine,
odnosno pravna osoba – rezident čije dionice ili udjeli se prenose kao da je to njegova
porezna obveza.
(5) Federalni ministar financija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit
propisati sadržaj i oblik porezne prijave iz stavka (3) ovoga članka.
Članak 40.
(1) Ukoliko se primjenjuje niža porezna stopa od stopa navedenih u članku 38. stavak
(7) ovoga zakona, isplatitelj je dužan, uz propisani obrazac, priložiti mjerodavnoj
organizacijskoj jedinici Porezne uprave Potvrdu o rezidentnosti primatelja prihoda koju
je izdalo mjerodavno tijelo države primatelja, ne stariju od godine dana, i Izjavu
nerezidenta da je on primatelj prihoda i stvarni vlasnik, odnosno korisnik toga prihoda.
(2) Ukoliko se porez po odbitku uredno i pravodobno ne obustavi i/ili ne plati, isplatitelj
prihoda je dužan platiti porez po odbitku koji duguje nerezident kao da je to njegova
porezna obveza.
(3) Ukoliko je Ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja propisano
oporezivanje u državi nerezidenta, isplatitelj prihoda je dužan posjedovati u svojoj
evidenciji dokumente iz stavka (1) ovoga članka.
20
IX. SKUPNO OPOREZIVANJE
1. Porezno konsolidiranje
Članak 41.
(1) U smislu ovoga zakona matično gospodarsko društvo i njegova ovisna društva čine
skupinu gospodarskih društava ukoliko među njima postoji neposredna ili posredna
kontrola više od 50% dionica, odnosno udjela.
(2) Skupina gospodarskih društava iz stavka (1) ovoga članka ima pravo tražiti porezno
konsolidiranje pod uvjetom da:
a) sva gospodarska društva u skupini su rezidenti Federacije i
b) postoji odluka društava sudionika da su suglasni s konsolidacijom.
(3) Zahtjev za odobrenje za porezno konsolidiranje matično gospodarsko društvo
podnosi mjerodavnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave najranije istekom poreznog
razdoblja u kojem su ispunjeni uvjeti iz st. (1) i (2) ovoga članka od početka do kraja
poreznog razdoblja na koje se odnosi.
(4) Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz st. od (1) do (3) ovoga članka, mjerodavna
organizacijska jedinica Porezne uprave će u roku 30 radnih dana od dana podnošenja
zahtjeva donijeti rješenje kojim se odobrava porezno konsolidiranje.
Članak 42.
(1) Svaki član skupine iz članka 41. stavak (1) ovoga zakona dužan je podnijeti svoju
poreznu bilancu, a matično gospodarsko društvo podnosi konsolidiranu poreznu bilancu
za skupinu gospodarskih društava.
(2) U konsolidiranoj poreznoj bilanci gubitci jednog ili više gospodarskih društava
prebijaju se na račun dobiti ostalih gospodarskih društava u skupini.
(3) Oporeziva dobit koju ostvari član skupine iz članka 41. stavak (1) ovoga zakona, a
koja se iskazuje u konsolidiranoj poreznoj bilanci, ne može se umanjiti za iznos
poreznog gubitka koji se prenosi iz prethodnih godina.
(4) Za obračunati porez po konsolidiranoj bilanci obveznici su pojedinačni članovi
skupine, razmjerno oporezivoj dobiti iz pojedinačne porezne bilance, a isplatitelj
obračunatog poreza po konsolidiranoj bilanci je matično gospodarsko društvo.
(5) Sadržaj i oblik konsolidirane porezne bilance propisuje federalni ministar financija
Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit.
Članak 43.
(1) Jednom odobreno porezno konsolidiranje primjenjuje se najmanje pet godina.
(2) Ukoliko se jedno ili više društava u skupini naknadno opredijeli za pojedinačno
oporezivanje prije isteka roka iz stavka (1) ovoga članka, svi članovi skupine dužni su
platiti razliku poreza koji bi bili dužni platiti da nisu koristili porezno konsolidiranje.
21
X. TRANSFERNE CIJENE
Članak 44.
(1) Porezni obveznik koji sudjeluje u transakciji s povezanom osobom mora utvrditi
svoju oporezivu dobit na način koji je sukladan načelu izvan dohvata ruke.
(2) Oporeziva dobit poreznog obveznika koji sudjeluje u jednoj ili više transakcija s
povezanim osobama sukladna je načelu izvan dohvata ruke ukoliko se uvjeti transakcija
s povezanim osobama ne razlikuju od uvjeta koji bi bili primijenjeni između neovisnih
osoba u usporedivim transakcijama provedenim pod usporedivim okolnostima.
(3) Pojam povezane osobe podrazumijeva bilo koje dvije osobe ukoliko jedna osoba
djeluje ili će vjerojatno djelovati sukladno smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili
željama druge osobe ili ukoliko obje djeluju ili će vjerojatno djelovati sukladno
smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama treće osobe, bez obzira na to jesu li te
smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje priopćeni. Povezanim osobama smatraju se
posebice sljedeće osobe:
a) bračni i izvanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji,
usvojitelji, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci
kao braća i sestre i roditelji bračnog ili izvanbračnog druga;
b) pravna osoba i svaka fizička osoba koja posjeduje neposredno ili
posredno 25 ili više postotaka vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih
prava u toj pravnoj osobi;
c) dvije ili više pravnih osoba ukoliko jedna fizička osoba ili treća osoba
posjeduje izravno ili neizravno 25 ili više postotaka vrijednosti ili broja
dionica ili glasačkih prava u svakoj pravnoj osobi.
(4) Ukoliko uvjeti kontrolirane transakcije nisu sukladni načelu izvan dohvata ruke,
oporeziva dobit povećat će se kroz povećanje prihoda ili smanjenje rashoda koji se
mogu odbiti od porezne osnovice.
Članak 45.
(1) U smislu članka 44. stavak (2) transakcije su usporedive:
a) tamo gdje nema značajnih razlika između njih koje bi mogle bitno utjecati
na financijske rezultate koji se ispituju po metodi transfernih cijena koja se
primjenjuje ili
b) tamo gdje takve razlike postoje, ukoliko se mogu izvršiti razumno precizna
prilagođavanja radi otklanjanja učinaka takvih razlika.
(2) Usklađenost uvjeta transakcije između povezanih osoba s načelom izvan dohvata
ruke utvrđuje se primjenom najprikladnije metode transfernih cijena na okolnosti slučaja.
Najprikladnija metoda transfernih cijena odabire se između sljedećih metoda transfernih
cijena:
a) metoda usporedivih nekontroliranih cijena;
b) metoda cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu ili
c) metoda preprodajne cijene.
22
(3) U slučaju da se ne mogu primijeniti metode iz stavka (2) ovoga članka, može se
koristiti jedna od sljedećih alternativnih metoda:
a) metoda podjele dobiti;
b) metoda transakcijske neto-marže ili
c) bilo koja druga metoda pod uvjetom da se nijedna od metoda iz stavka (2)
ovoga članka i metoda iz toč. a) i b) ovoga stavka ne može razumno
primijeniti za utvrđivanje uvjeta po načelu izvan dohvata ruke za
transakcije između povezanih osoba i da ta druga metoda donosi rezultat
koji je sukladan načelu izvan dohvata ruke.
Članak 46.
(1) Porezni obveznik koji sudjeluje u transakcijama s povezanim osobama dužan je u
trenutku podnošenja svoje porezne prijave imati dokumentaciju o transfernim cijenama
koja sadrži dovoljno informacija i analizu da se potvrdi da su uvjeti njegovih transakcija
s povezanim osobama sukladni načelu izvan dohvata ruke.
(2) Po prijemu zahtjeva Porezne uprave porezni obveznik dužan joj je podnijeti
dokumentaciju o transfernim cijenama u roku 45 dana.
(3) Federalni ministar financija donosi Pravilnik o transfernim cijenama u kojem se
razrađuje primjena pojedinih metoda, utvrđivanje transfernih cijena i postupak
dokazivanja.
XI. UTVRĐIVANJE I NAPLATA POREZA NA DOBIT
1. Porezno razdoblje
Članak 47.
(1) Porez na dobit se obračunava na poreznu osnovicu sukladno odredbama ovoga
zakona za porezno razdoblje koje je jednako kalendarskoj godini.
(2) Iznimno od stavka (1) ovoga članka, porezno razdoblje može biti i različito od
kalendarske godine u slučajevima:
a) početka poslovanja pravne osobe tijekom kalendarske godine;
b) prestanka poslovanja pravne osobe prije isteka kalendarske godine;
c) statusne promjene pravne osobe i
d) određivanja drugog poreznog razdoblja na temelju rješenja federalnog
ministra financija koje će se primjenjivati najmanje tri uzastopna porezna
razdoblja.
(3) Porezni obveznik s poreznim razdobljem iz stavka (2) točka d) ovoga članka dužan
je podnijeti poreznu prijavu u roku 30 dana za:
a) razdoblje od 1. siječnja tekuće godine do dana kada po rješenju započinje
poslovnu godinu koja se razlikuje od kalendarske ili
23
b) razdoblje od dana kada po rješenju prestaje poslovna godina do 31.
prosinca.
(4) Porezni obveznik dužan je dostaviti rješenje mjerodavnoj organizacijskoj jedinici
Porezne uprave u slučaju primjene poreznog razdoblja iz stavka (2) točka d) ovoga
članka.
2. Razrez poreza
Članak 48.
(1) Razrez poreza na dobit vrši se unosom u evidenciju Porezne uprave iznosa obveze
koju je utvrdio i u svojoj poreznoj prijavi iskazao obveznik.
(2) Razrezom se smatra i unos u evidenciju Porezne uprave iznosa porezne obveze
utvrđen kontrolom obveznika, odnosno obradom njegove porezne prijave i
usklađivanjem podataka iz porezne bilance.
(3) Razrezom se smatra i unos u evidenciju Porezne uprave iznosa porezne obveze
koju je Porezna uprava utvrdila na temelju podataka iz porezne prijave koju je ona
podnijela uime obveznika.
(4) Razrez poreza se poništava ili mijenja ukoliko Porezna uprava odredi da se razrez
može izmijeniti ili poništiti ili kada ovlašteni službenici Porezne uprave rješenjem nalože
uplatu dodatno utvrđene porezne obveze na temelju izvršenog nadzora.
3. Porezna prijava
Članak 49.
(1) Porezni obveznici dužni su pravilno i točno popunjenu poreznu prijavu podnijeti
mjerodavnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave u roku 30 dana po isteku roka
propisanog za podnošenje godišnjih financijskih izvješća.
(2) Porezna prijava iz stavka (1) ovoga članka uključuje Prijavu poreza na dobit,
Poreznu bilancu i drugu dokumentaciju propisanu ovim zakonom.
(3) Uz poreznu prijavu iz stavka (1) ovoga članka porezni obveznik iz članka 3. st. (2) i
(3) ovoga zakona podnosi i bilancu uspjeha.
(4) Ukoliko ukupni iznos transakcija poreznog obveznika iz članka 44. ovoga zakona
prelazi iznos 500.000,00 KM u poreznom razdoblju, porezni obveznik je dužan
mjerodavnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave podnijeti uz poreznu prijavu i
poseban pregled tih transakcija.
(5) Federalni ministar financija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit
propisati sadržaj i oblik porezne prijave i porezne bilance.
24
Članak 50.
(1) Porezni obveznik može sam podnijeti izmijenjenu poreznu prijavu iz članka 49.
ovoga zakona u roku 180 dana od dana podnošenja prve porezne prijave u slučaju
ispravljanja pogreške ili dopune podataka na prijavi koja je prethodno podnesena.
(2) Ako je porezni obveznik nakon isteka roka iz stavka (1) ovoga članka uočio potrebu
izmjene porezne prijave, o tome obavješćuje mjerodavnu organizacijsku jedinicu
Porezne uprave.
(3) Izmijenjenu poreznu prijavu porezni obveznik podnosi na istim propisanim
obrascima na kojima je podnesena porezna prijava koja je predmet izmjene, s
naznakom da se radi o izmijenjenoj poreznoj prijavi.
(4) Izmijenjena porezna prijava sadrži informacije o razlogu izmjene ranije podnesene
porezne prijave.
Članak 51.
Na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni postupak, zastaru, prekršajni postupak i
druge postupke vezane uz porez na dobit primjenjuju se posebni propisi.
4. Naplata poreza
Članak 52.
(1) Porezni obveznik tijekom godine vrši plaćanje predujma poreza na dobit u jednakim
mjesečnim iznosima.
(2) Obveznik uplate predujma je i pravna osoba iz članka 28. stavak (1) i iz članka 29.
stavak (1) ovoga zakona.
(3) Predujmovi se obračunavaju po osnovi prijave poreza na dobit prethodnog poreznog
razdoblja i takav iznos predujma se plaća sve do podnošenja nove porezne prijave.
(4) Iznos mjesečnog predujma može se izmijeniti na zahtjev poreznog obveznika u
slučajevima:
a) statusne promjene poreznog obveznika;
b) kada postoji utemeljena pretpostavka da će porezni obveznik poslovati s
gubitkom, uz uvjet da tu pretpostavku utemeljeno može dokazati;
c) prirodnih i drugih nesreća koje su bitno utjecale na poslovanje poreznog
obveznika.
(5) Iznos mjesečnog predujma može izmijeniti i Porezna uprava uslijed nadzora ili na
temelju drugih podataka o poslovanju poreznog obveznika kojima raspolaže.
(6) U slučajevima iz st. (4) i (5) ovoga članka Porezna uprava će rješenjem utvrditi novi
mjesečni iznos predujma poreza na dobit.
(7) Porezni obveznik koji počinje s poslovanjem prvi put nije dužan plaćati predujmove
poreza na dobit do podnošenja prve prijave poreza na dobit.
25
Članak 53.
(1) Predujam poreza na dobit plaća se do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.
(2) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u prijavi poreza na dobit veći od iznosa ranije
uplaćenih predujmova poreza na dobit, obveznik je tu razliku dužan uplatiti najkasnije
20 radnih dana nakon dana podnošenja porezne prijave.
(3) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u prijavi poreza na dobit manji od iznosa ranije
uplaćenih mjesečnih predujmova poreza na dobit ili pretplata poreza na dobit iz ranijih
razdoblja, više plaćeni porez će se, sukladno zahtjevu obveznika, vratiti u roku 20
radnih dana od dana podnošenja zahtjeva za povrat ili uračunati u predujmove poreza
na dobit za naredno razdoblje ukoliko obveznik nema neizmirenih obveza po osnovi
drugih poreza.
Članak 54.
(1) Na iznos poreza na dobit i/ili na iznos mjesečnog predujma koji nije plaćen u
zakonom propisanom roku, porezni obveznik plaća zateznu kamatu na javne prihode.
(2) Porezni obveznik ima pravo na zateznu kamatu na javne prihode u slučaju povrata
više plaćenog poreza ili pogrešno uplaćenog poreza.
5. Isplata iz dobiti
Članak 55.
(1) Obveznik ne može vršiti isplate iz dobiti ukoliko na dan isplate ima neizmirenih
obveza po osnovi izravnih poreza i/ili doprinosa ili obveza prema uposlenicima s osnove
prihoda od nesamostalne djelatnosti.
(2) Obveznik ne može davati pozajmice ili vršiti prijenos imovine na druge pravne osobe
ukoliko ima neizmirenih obveza po osnovi plaćanja javnih prihoda ili obveza prema
uposlenicima s osnove prihoda od nesamostalne djelatnosti.
6. Zastara
Članak 56.
(1) Pravo na utvrđivanje i naplatu poreza, kamata i troškova prisilne naplate i novčanih
kazni izrečenih prema ovom zakonu zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj
je trebalo izvršiti utvrđivanje, odnosno naplatu poreza, kamate, troškova prisilne naplate
i novčanih kazni.
(2) Iznimno od stavka (1) ovoga članka, pravo na utvrđivanje i naplatu poreza, kamata i
troškova prisilne naplate i novčanih kazni ne zastarijeva u slučaju kada se utvrdi da je
26
porezna obveza utvrđena na temelju netočne dokumentacije ili ukoliko porezna prijava
nije podnesena.
XII. POSLOVNE EVIDENCIJE
Članak 57.
(1) Za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige i evidencije koje se
vode sukladno računovodstvenim propisima.
(2) Porezni obveznici iz članka 3. st. (2) i (3) ovoga zakona obvezni su osigurati
posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun oporezive dobiti, a
sukladno stavku (1) ovoga članka.
XIII. KAZNENE ODREDBE
Članak 58.
(1) Porezni obveznici koji činjenjem ili nečinjenjem naprave prekršaj u svezi s
odredbama ovoga zakona podliježu novčanoj kazni za prekršaje.
(2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
porezni obveznik ako:
a) ne podnese poreznu prijavu i poreznu bilancu sukladno članku 49. stavak
(1) ovoga zakona;
b) ne podnese poreznu prijavu poreza po odbitku sukladno članku 38. stavak
(5) ili članku 39. stavak (3) ovoga zakona;
c) ne podnese konsolidiranu poreznu bilancu i pojedinačne bilance sukladno
članku 42. stavak (1) ovoga zakona;
d) ne sačinjava poreznu prijavu sukladno članku 28. st. (2) i (4) i članku 29.
stavak (2) ovoga zakona;
e) ne podnese pregled transakcija sukladno članku 49. stavak (4) ovoga
zakona;
f) izvrši isplatu suprotnu članku 55. ovoga zakona;
g) ne iskazuje transakcije sukladno načelu izvan dohvata ruke s povezanim
osobama sukladno čl. od 44. do 46. ovoga zakona;
h) ne vodi poslovnu evidenciju sukladno članku 57. ovoga zakona;
i) ne posjeduje dokumentaciju sukladno članku 40. ovoga zakona;
j) ne posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama sukladno članku 46.
stavak (1) ovoga zakona;
k) ne dostavi dokumentaciju Poreznoj upravi na njezin zahtjev sukladno
članku 46. stavak (2) ovoga zakona;
l) razrez poreza utvrđen člankom 48. stavak (1) ovoga zakona manji je od
razreza poreza utvrđenog st. (3) i (4) istoga članka.
27
(3) Za prekršaj iz stavka (2) ovoga članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj
osobi novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 10.000,00 KM.
(4) Novčane kazne propisane st. (2) i (3) ovoga članka povećavaju se za 50% u
slučajevima kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi ili više puta prekršaj iz
stavka (2) ovoga članka.
Članak 59.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 30.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
porezni obveznik ako:
a) ne plaća predujam prema članku 52. ovoga zakona;
b) ne izvrši plaćanje sukladno članku 53. stavak (2) ovoga zakona;
c) ne dostavi rješenje mjerodavnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave
sukladno članku 47. stavak (4) ovoga zakona;
(2) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj
osobi novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.
(3) Novčane kazne propisane st. (1) i (2) ovoga članka povećavaju se za 50% u
slučajevima kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi ili više puta prekršaj iz
stavka (1) ovoga članka.
XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 60.
(1) Federalni ministar financija će u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga
zakona donijeti Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit kojim će se propisati:
utvrđivanje porezne osnovice, procedure utvrđivanja i naplate poreza, procedure za
ostvarivanje prava na porezne poticaje, oblik, sadržaj, načine i rokove dostave obrazaca
poreznih prijava i druga pitanja od značaja za primjenu ovoga zakona.
(2) Federalni ministar financija će Pravilnik o transfernim cijenama za čije donošenje je
ovlašten sukladno članku 46. stavak (3) ovoga zakona donijeti u roku šest mjeseci od
dana stupanja na snagu ovoga zakona.
Članak 61.
(1) Danom početka primjene ovoga zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dobit
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), zaključno s obračunskim
razdobljem 2015. godine, izuzev odredaba koje se odnose na porezno oslobađanje iz
članka 32. koji se odnosi na započete investicije, a koji će se primjenjivati do isteka
razdoblja pet godina i odredaba o prijenosu poreznog gubitka iz članka 24. koji će se
primjenjivati do isteka pet godina, odnosno razdoblja za koje su se mogli koristiti.
28
(2) Postupak utvrđivanja porezne osnovice i naplate poreza na dobit za 2015. godinu
izvršit će se po odredbama Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije
BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09).
Članak 62.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Službenim novinama
Federacije BiH”.
