Skrivili ste saobraćajnu nezgodu – da li to znači da morate osiguranju vratiti isplaćenu štetu?
U praksi sve češće situacije da osiguravajuće društvo, nakon što oštećenom licu isplati naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi, od vozača koji je prouzrokovao nezgodu zatraži povrat isplaćenog iznosa.
Međutim, činjenica da je neko odgovoran za nastanak saobraćajne nezgode ne znači sama po sebi da postoji pravo osiguravajućeg društva da od tog vozača zahtijeva povrat cjelokupne isplaćene štete.
Kod ovakvih zahtjeva neophodno je razlikovati subrogaciju prema Zakonu o obligacionim odnosima i posebno pravo osiguravajućeg društva propisano Zakonom o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije BiH.
Član 939. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da isplatom naknade iz osiguranja na osiguravača, po samom zakonu i do visine isplaćene naknade, prelaze prava njegovog osiguranika prema licu koje je odgovorno za štetu.
To znači da osiguravajuće društvo koje je, naprimjer po osnovu kasko-osiguranja, svom osiguraniku nadoknadilo štetu može stupiti u pravni položaj svog osiguranika i zahtijevati naknadu od lica koje je odgovorno za nastanak štete.
Međutim, kada je odgovornost tog lica pokrivena obaveznim osiguranjem od autoodgovornosti, mora se uzeti u obzir upravo svrha takvog osiguranja.
Zakonom o obaveznim osiguranjima u saobraćaju propisano je da ugovor o osiguranju od autoodgovornosti pokriva odgovornost vlasnika odnosno korisnika vozila prema trećim licima za štetu koju im prouzrokuje upotrebom vozila.
Zbog toga se ne može automatski zaključiti:
„Vozač je kriv za nezgodu, pa vozač lično mora vratiti osiguravajućem društvu sve što je ono isplatilo.“
Naprotiv, za zahtjev osiguravajućeg društva prema osiguranom vozaču moraju postojati posebne zakonske pretpostavke.
Član 25. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju FBiH propisuje slučajeve u kojima osiguravajuće društvo koje je oštećenom licu naknadilo štetu ima pravo zahtijevati povrat isplaćenog iznosa i opravdanih troškova od odgovornog lica.
To su, između ostalog, slučajevi kada je vozač:
– koristio vozilo u svrhu za koju nije namijenjeno,
– upravljao vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole,
– upravljao vozilom za vrijeme trajanja zabrane upravljanja,
– upravljao pod utjecajem alkohola iznad dozvoljene granice, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih tvari odnosno odbio odgovarajuće testiranje,
– štetu prouzrokovao namjerno,
– pobjegao sa mjesta štetnog događaja,
– ili počinio prekršaj krajnjom nepažnjom u smislu propisa o sigurnosti saobraćaja.
Zakon čak pravi razliku i u obimu prava osiguravajućeg društva.
Za određene slučajeve pravo osiguravača ograničeno je najviše na iznos od 12 prosječnih neto plaća u Federaciji BiH, dok se kod namjerno prouzrokovane štete i prekršaja počinjenog krajnjom nepažnjom može zahtijevati cjelokupan iznos.
Prema tome, ako je vozač imao važeću vozačku dozvolu, nije bio pod utjecajem alkohola ili droga, nije upravljao vozilom za vrijeme zabrane, nije pobjegao sa mjesta nezgode niti postoje druge okolnosti iz člana 25. Zakona, sama odgovornost za nastanak nezgode nije dovoljna da bi se prema njemu automatski mogao postaviti regresni zahtjev.
Kod svakog takvog zahtjeva potrebno je posebno ispitati:
– pravni osnov na koji se osiguravajuće društvo poziva,
– da li se radi o subrogaciji iz člana 939. Zakona o obligacionim odnosima ili o zahtjevu iz člana 25. Zakona o obaveznim osiguranjima,
– ko je bio osiguravač odgovornog vozila,
– po kojem osnovu je drugom osiguravajućem društvu nastala obaveza isplate,
– postoji li neka od zakonom propisanih okolnosti za gubitak prava iz osiguranja,
– da li je pravilno utvrđena odgovornost za saobraćajnu nezgodu,
– te da li je pravilno utvrđena visina štete.
Posebno treba naglasiti: isplata određenog iznosa od strane osiguravajućeg društva ne znači automatski da je odgovorno lice dužno upravo taj iznos i vratiti.
U eventualnom sudskom postupku mogu se osporavati pravni osnov zahtjeva, odgovornost, doprinos drugog učesnika nastanku štete, visina stvarno nastale štete, kao i pitanje prema kome se zahtjev uopće može osnovano usmjeriti.
Zato svaki regresni zahtjev osiguranja treba detaljno pravno analizirati prije nego što se prizna dug ili izvrši bilo kakva uplata.
Krivica za saobraćajnu nezgodu jeste jedno pitanje.
Pravo osiguravajućeg društva da nakon isplate štete taj novac naplati upravo od osiguranog vozača – sasvim je drugo pravno pitanje.
