Odgovornost osnivača pravnog lica nakon likvidacije ili stečaja društva prema budućim povjeriocima
Pitanje da li osnivač pravnog lica nakon okončane likvidacije ili stečaja društva preuzima obaveze prema budućim povjeriocima zahtijeva analizu samog postupka likvidacije i stečaja, kao i zakonskih posljedica ovih procesa.
Pojam likvidacije
Likvidacija je pravni postupak koji se provodi kada društvo prestaje s radom jer više ne postoji pravni interes da obavlja svoju djelatnost. U postupku likvidacije, društvo ima obavezu da javnim oglasom pozove sve povjerioce da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja. Nakon isteka tog roka, likvidator provjerava prijavljena potraživanja, namiruje povjerioce iz imovine društva i stvara uslove za zatvaranje likvidacionog postupka. Kada su svi povjerioci namireni, ili kada nema prijavljenih povjerilaca, društvo se briše iz sudskog registra i prestaje da postoji.
U slučaju da se povjerioci jave nakon što je postupak likvidacije završen, oni gube pravo da potražuju svoja dugovanja. Naime, povjerioci koji se nisu javili na javni oglas smatraju se da su odustali od svojih potraživanja. Činjenica da povjerilac možda nije znao za javni oglas ne oslobađa ga posljedica neblagovremenog prijavljivanja potraživanja. Zakon jasno nalaže da je javni oglas u likvidacionom postupku obavezan kako bi svi potencijalni povjerioci imali jednaku priliku da zaštite svoja prava. Prema tome, osnivač društva nakon likvidacije ne može preuzeti nikakve dodatne obaveze prema povjeriocima koji su propustili da prijave svoja potraživanja u propisanom roku.
Pojam stečaja
Stečajni postupak, za razliku od likvidacije, pokreće se kada društvo ima više dugovanja nego što ima imovine za njihovo pokriće. Stečajni postupak ima za cilj da se imovina društva unovči i raspodijeli među povjeriocima prema zakonskim prioritetima. Kao i u likvidaciji, i u stečaju se objavljuje javni oglas kojim se pozivaju povjerioci da prijave svoja potraživanja. Povjerioci koji ne podnesu prijavu svojih potraživanja u toku stečajnog postupka gube pravo da traže naplatu nakon što stečaj bude zaključen.
Međutim, ako se nakon zaključenja stečajnog postupka pronađe nova imovina društva, tada se otvara mogućnost da se dodatno namire oni povjerioci koji su pravovremeno prijavili svoja potraživanja. Stečajni upravnik u tom slučaju unovčava novootkrivenu imovinu i raspoređuje je među prijavljenim povjeriocima. S druge strane, povjerioci koji nisu prijavili svoja potraživanja tokom postupka stečaja gube pravo na naknadu čak i ako se pronađe dodatna imovina.
Odgovornost osnivača
Osnivači društva u principu ne odgovaraju lično za obaveze društva, osim ako je utvrđeno da su postupali nezakonito ili nesavjesno, čime su prouzrokovali štetu povjeriocima. U skladu sa zakonom, povjerioci svoja potraživanja mogu naplatiti isključivo iz imovine društva, bilo u likvidacionom ili stečajnom postupku. Po okončanju postupka, kada društvo prestane postojati, osnivači ne preuzimaju nikakve obaveze prema povjeriocima, jer društvo kao pravni subjekt odgovara za svoje dugove svojom imovinom, a ne imovinom osnivača.
Nakon okončanog likvidacionog ili stečajnog postupka, osnivači društva ne preuzimaju obaveze prema budućim povjeriocima. Povjerioci koji nisu na vrijeme prijavili svoja potraživanja u likvidacionom ili stečajnom postupku gube pravo na naplatu svojih dugovanja. Zakon jasno definiše odgovornost društva i osnivača, a svi povjerioci imaju priliku da zaštite svoja prava kroz zakonski propisane procedure. Prema tome, odgovornost osnivača prestaje s okončanjem likvidacionog ili stečajnog postupka, osim u izuzetnim situacijama gdje je dokazano da su osnivači svojim nezakonitim radnjama prouzrokovali štetu povjeriocima.
