Alternativni i eventaualni tužbeni zahtjev u parničnom postupku
U praksi se često pa i među advokatima postavlja pravna dilema šta se podrazumjeva pod alternativnim a šta pod eventualnim tužbenim zahtjevom. U pravnoj teroriji se to naziva kumuacija tužbenih zahtjeva. Pravna teorija poznaje tkz. objektivnu kumulaciju. Objektivna kumulacija opet se dijeli na običnu ili alternativnu kumulaciju i eventualnu kumulaciju. Ova kumulacija tužbenih zahtjeva je regulisana odredbom člana 55 Zakona o parničnom postupku FBiH. Zakon je to definisao kao isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi.
Član 55 ZPP glasi:
„(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom.
(2) Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
(3) Ako sud, u slučaju iz stava 2. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najkasnije na pripremnom ročištu donijet će rješenje o razdvajanju postupaka.
(4) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i tražiti da sud usvoji slijedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.
(5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.”
U stavu 1. citiranog člana se radi o ALTERNATIVNOM tužbenom zahtjevu. U praksi to je jedan tužbeni zahtjev o kojem sud raspravlja kao cjelini. Ukoliko ga sud usvoji onda tužitelj u izvršenju ima pravo tražiti ispunjenje jedne ili druge obaveze. Naprimjer: Sud može naložiti da tuženi tužitelju obezbjedi odgovarajući stan ili da mu isplati novčanu protuvrijednost. Tu se radi o običnoj – alternativnoj kumulaciji.
U stavu 4. citirane odredbe se govori o EVENTUALNOM tužbenom zahtjevu. To je situacija kada tužitelj ističe više posebnih tužbenih zahtjeva koji moraju biti povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Sud prilikom odlučivanja ako odbije onovni tužbeni zahtjev onda odlučuje o eventualnom. Broj eventualnih tužbenih zahtjeva nije ograničen. U pravnoj teroriji je to kumulacija eventulanih tužbenih zahtjeva. Napr: Ako tužitelj postavi osnovni tužbeni zahtjev za apsalutno poništenje ugovora (oglašava se ugovor ništavan), kao evetnualni tužbeni zahtjev može tražiti poništenje ugovora (rušljiv ugovor). Radi se o identičnim ugovorima stim da uvjeti poništenja odnosno oglašavanja ugovora ništavnim su različiti.
Nadam se da sam bar malo uspio da objasnim ove pravne institute koji u praksi izazivaju česte dileme u primjeni.
Doc.dr.Esad Hrvačić
