Starateljstvo nad mld. djetetom
Pojam starateljstvo podrazumjeva pravo djeteta da se o njemu stara, ali i obavezu roditelja koji su poslovno sposobni da se staraju u mld. djetetu. Prema odredbi člana 124 Porodičnog Zakona FBIH mld. djete ima pravo:
„ (1) Dijete ima pravo na staranje o životu, zdravlju i razvoju osobnosti.
(2) Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima. Ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovno održava osobne odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. Dijete ima pravo održavati osobne odnose i neposredne kontakte i sa nenom i djedom.
(3) Dijete ima pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu.”
Međutim starateljstvo kao pravo i obaveza dolazi posebno do izražaja u slučajevima kada dođe do razvoda braka. U sudskoj odluci se mora utvrditi koji roditelj ostvaruje pravo na starateljstvo a koji pravo na viđanje i održavanje neposrednih kontakata kao i pravo i obavezu izdržavanje djeteta. Da bi sud utvrdio pravo mld. djetata na staranje i održavanje neposrednih kontakata kao i obavezu izdržavanja, potrebno je provesti svu zakonsku proceduru. Ono što je bitno istaći jeste da svaka odluka mora biti u interesu mld. djeteta. U tom postupku posebnu ulogu ima Centar za socijalni rad mjesne općine. Centar za socijalni rad nakon što zaprimi tužbu ra zazvod braka ili sporazum, obavezno obavlja razgovore sa roditeljima i prikuplja bitne dokaze. Bitni dokazi su napr. primanja roditelja, njihova socijalna anamneza, dosadašnji odnosi sa djetetom u braku i dr. Tek nakon što Centar za socjalni rad sačini izvještaj ulazi se u dalje sudsko odlučivanje. Sud nikada neće samostalno donijeti odluku koja bi bila suprotna mišljenju Centar za socijalni rad.
Kao što se vidi iz citirane zakonske norme a što se u praksi malo primjenjuje i zna je to da pravo na viđanje unučadi i održavanje neposrednih kontakata imaju i dedo i nena djeteta. Ono što treba znati da dedo i nena nisu parnične strane i oni svoja prava na viđanje unučadi mogu ostvari u vanparničnom sudskom postupku. Postupak se pokreće prijedlogom.
Ono što je tema ovog rada je starateljstvo. U praksi se pojavlju dva termina starateljstva obično starateljstvo i puno starateljstvo. Obično starateljstvo podrazumjeva da roditelj koji je dobio starateljstvo nema pravo bez dozvoje, drugog roditelja izvest dijete van granica države. Međutim, u sudskom postupku roditelj kojem se dodijeljuje starateljstvo može tražiti da se pravo posbne dozvole drugog rodtelja ograniči – ukine, i to se u praksi zove puno starateljstvo. Zakon to nije posebno tretirao ali sud u svojoj odluci može ograničiti da drugi roditelj daje posebnu saglasnost za napuštanje države mld, djeteta. Ono što treba znati je da se to pravo mora tražiti od suda jer sud bez zahtjeva neće odlučivati o punom starateljstvu.
