Sporazumni razvoda braka u porodičnom zakonodavstvu BIH
Novo porodično zakonodavstvo prihvatilo je sistem teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa, odnosno sistem razvoda braka kao lijeka. U smislu člana 41. Porodičnog zakona FBiH ( u daljem tekstu PZ FBiH) bračni partner može tražiti razvod braka, ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Izmjenama PZ FBiH ukinuta je tzv. privremeno ograničenje prava muža da traži razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši tri godine.
Brak se može razvesti sporazumno podnošenjem zahtjeva za sporazumni razvod braka i prema tužbi. U smislu člana 44. PZ FBiH sud će, na osnovu sporazuma bračnih partnera, razvesti brak:
- ako je od sklapanja braka prošlo 6 mjeseci i
- ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.
Republika Srpska je u svom porodičnom zakonodavstvu zadržala odredbu da se sporazumno ne mogu razvesti parovi sa maloljetnom djecom, usvojenom djecom ili djecom nad kojoj je produženo roditeljsko staranje. Za takve brakove predviđa se zajednički prijedlog za razvod braka gdje se utvrđuje poremećenost bračnih odnosa (čl. 55 stav 2. PZ RS).
Postupak za razvod braka je jedan od postupaka u bračnim sporovima i normiran je u Porodičnom zakonu FBiH (7. dio – “Postupak pred sudom”), ali se na njega, ako Porodičnim zakonom nije drugačije određeno, primjenjuju i odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku (član 268. stav 2. PZ FBiH).
Za sve bračne sporove, pa i za razvod braka, stvarno nadležan je općinski sud (član 27. stav 2. Zakona o sudovima FBiH). Mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi bračni partner ima prebivalište ili boravište te sud na kojem su bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. Funkcionalna nadležnost je podijeljena tako da u prvom stepenu sudi sudija pojedinac, a u drugom vijeće od 3 sudije od kojih je jedan specializovan za ovu vrstu spora (čl. 275 PZ FBiH).
Postupak za razvod braka mogu pokrenuti samo bračni partneri lično ili putem punomoćnika. Ako tuženi bračni partner do zaključenja glavne rasprave izjavi da ne osporava osnovanost tužbenom zahtjeva, smatrat će se da su partneri podnijeli zahtjev za sporazumni razvod. Za ovaj postupak, kao i za ostale bračne sporove, važe posebna pravila parničnog postupka. Radnje u postupku se preduzimaju hitno, u kraćim rokovima od onih normiranih u Zakonu o parničnom postupku (član 273. stav 1.). Postoji mogućnost određivanja, po službenoj dužnosti, privremene mjere radi davanja izdržavanja maloljetnoj djeci i radi njihovog smještaja (član 276. stav 1.). Žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. Ove mjere se mogu odrediti i u korist bračnog partnera, ali samo po njegovom prijedlogu. Radi zaštite interesa bračnih partnera, odnosno njihove privatnosti isključena je javnost (član 277.). Za razliku od redovnog parničnog postupka, u kojem se utvrđuju samo one činjenice koje su stranke iznijele i koje su među strankama sporne, u ovom postupku sud je ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može dokazivati i one činjenice koje su stranke priznale u postupku, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod braka (član 278. stav 4.). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac dokaže da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja glavne rasprave i ako se njihovim iznošenjem, odnosno predlaganjem, štite prava i interesi djeteta (član 279.). Sud o troškovima postupka njima odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kada se u postupku za razvod braka odlučuje o tome s kojim će roditeljem živjeti dijete, o ličnim odnosima i neposrednim kontaktima djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi, o izdržavanju djeteta i o drugim sadržajima roditeljskog staranja, sud je obavezan pozvati organ starateljstva da učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djeteta (član 281. stav 1.). Brakorazvodni postupak se završava donošenjem presude o razvodu braka, ukoliko sud ocijeni da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, odnosno da su ispunjeni uslovi za sporazumni razvod braka. Ova presuda mora sadržati odluku o razvodu braka i ukoliko bračni partneri imaju dijete o kojem se staraju, odluku o tome s kojim će roditeljem živjeti dijete, o načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi, o izdržavanju djeteta i o drugim sadržajima roditeljskog staranja. Za pobijanje presude o razvodu braka donesene po tužbi važe pravila o pobijanju prvostepene presude. Žalba se može podnijeti iz svih žalbenih razloga.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je sporazumni razvod braka lakši i brzi proces jer se temelji na slobodnoj i saglasnoj volji bračnih partnera da se njihov brak razvede. Brojne su prednosti u odnosu na postupak razvoda braka koji se pokreće putem tužbe. Bračni partneri nisu dužni navoditi razloge za razvod braka. Također sud ih nije dužan utvrđivati. Sud utvrđuje jedino da li su ispunjeni svi uvjeti za sporazumni razvod braka, te da li su bračni partneri prošli postupak posredovanja pred organom starateljstva ako imaju zajedničku maloljetnu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju zajedničko roditeljsko staranje nakon punoljetstva. Dakle, kad je u pitanju procedura razvoda sporazumom bračnih partnera, uz zahtjev za sporazumni razvod bračni partneri su dužni priložiti samo izvod iz matične knjige vjenčanih i zapisnik o izvršenom posredovanju. U zapisniku o izvršenom posredovanju prije razvoda braka, ako nije došlo do otklanjanja uzroka koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, bračni patneri su postigli sporazum o tome sa kojim će roditeljem živjeti dijete, o načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi, o izdržavanju djeteta i o drugim sadržajima roditeljskog staranja ukoliko su oni u interesu djeteta, koji sud uvažava. Postupak se jednostavno okončava donošenjem presude za razvod braka ukoliko sud ocijeni da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, odnosno da su ispunjeni uslovi za sporazumni razvod braka. Presuda kojom se brak razvodi na osnovu zahtjeva za sporazumni razvod braka može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak na razvod braka dat u zabludi ili pod uticajem sile ili prevare, kao i u slučaju da nisu bili ispunjeni uvjeti iz člana 47. PZ FBiH.
Prof.dr. Meliha Frndić Imamović, vanredni profesor