Zakon o notarima FBIH
I – OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Cilj zakona
Ovim zakonom ureĎuju se organizacija, ovlaštenja, način rada, notarski ispit, kao i druga
pitanja od značaja za rad notara na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Federacija).
Član 2.
Javna služba
Služba notara je javna služba koju obavljaju notari, koji su samostalni i nezavisni nosioci te
službe.
Član 3.
Obavljanje službe
Notar obavlja službu notara profesionalno i isključivo kao zanimanje tokom vremena za koje
je imenovan, u skladu s ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.
Notar može svoju službu vršiti do navršenih 70 godina života, ukoliko ne nastupe razlozi za
prijevremeni prestanak službe prema članu 31. stav 1. tač. 1. i 3. do 6. ili za razrješenje prema
člana 32. ovog zakona.
Član 4.
Dokazna snaga notarskih isprava
Notarske isprave su sve isprave notara, koje on sačini na osnovu ovog zakona, a u okviru
svoje nadležnosti.
Notarske isprave su: isprave nastale notarskom obradom, notarske ovjere i notarske potvrde.
Notarske isprave su javne isprave i važe kod svih organa vlasti, pravnih lica i drugih
institucija nezavisno od toga od kojeg su notara izdate.
Notarski obraĎene isprave, koje je notar sačino u granicama svojih službenih ovlaštenja u
propisanoj formi, imaju punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom.
Notarske ovjere i potvrde imaju dokaznu snagu javne isprave o činjenicama o kojima se u
njima svjedoči.
Dopušteno je dokazivati da je izjava netačno notarski obraĎena, odnosno da su posvjedočene
činjenice netačne.
II – NOTARSKI ISPIT I ORGANIZACIJA NOTARA
1. Notarski ispit
Član 5.
Uvjeti za pristup notarskom ispitu
Svako lice, koje ispunjava uvjete za obavljanje službe notara iz člana 26. ovog zakona, može
kod Federalnog ministarstva pravde (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) podnijeti
zahtjev za pristup polaganju notarskog ispita. U tu svrhu Federalno ministarstvo objavljuje
pismeno obavještenje radi prikupljanja zahtjeva kandidata za polaganje notarskog ispita, koje
se objavljuje u dnevnim listovima
Po prijemu zahtjeva Federalno ministarstvo utvrĎuje da li kandidat ispunjava uvjete za
polaganje ispita, o čemu se donosi obavještenje.
Obavještenje kojim se utvrĎuje da kandidat ispunjava uvjete za polaganje ispita dostavlja se
kandidatu i predsjedniku komisije iz člana 11. ovog zakona, a obavještenje kojim se utvrĎuje
da kandidat ne ispunjava uvjete dostavlja se samo kandidatu.
Član 6.
Uvjeti za pristupanje polaganju notarskog ispita
Za vrijeme prelaznog perioda od osam godina nakon stupanja na snagu ovog zakona,
polaganju notarskog ispita može pristupiti lice, koje je nakon položenog pravosudnog ispita, u
smislu člana 26. tačka 4. ovog zakona, radilo najmanje pet godina na pravnim poslovima, kao
i lice koje ispunjava pretpostavke iz stava 2. ovog člana.
Nakon isteka prelaznog perioda iz stava 1. ovog člana, polaganju notarskog ispita može
pristupiti samo lice, koje je najmanje tri godine provelo na radu kao notarski pomoćnik u
smislu članka 42. stavak 1. ovog zakona.
Član 7.
PohaĎanje pripremnog seminara
Uvjet za pristupanje polaganju notarskog ispita predstavlja i obaveza pohaĎanja pripremnog
seminara kandidata, u skladu sa članom 132. ovog zakona.
Član 8.
Pismeni i usmeni dio ispita
Notarski ispit se polaže pismeno i usmeno.
Sadržaj usmenog i pismenog dijela ispita mora odgovarati programu seminara iz člana 132.
ovog zakona, za pripremu kandidata za polaganje notarskog ispita.
Član 9.
Predmet pismenog dijela ispita
Pismeni dio ispita sastoji se od tri ispitna zadatka koji se rade po četiri sata. Ispitnim zadacima
se provjerava da li su kandidati u stanju sačinjavati notarske isprave u sljedećim pravnim
oblastima:
1. obligaciono i stvarno pravo,
2. porodično i nasljedno pravo,
3. privredno pravo, i
4. izvršno pravo.
Član 10.
Predmet usmenog dijela ispita
Usmeni dio ispita polaže se u jednom danu i to iz sljedećih predmeta:
1. propisi o službi notara,
2. propisi o zemljišno-knjižnom postupku,
3. propisi o upisu pravnih lica u sudski registar i privredno pravo,
4. nasljedno pravo, porodično pravo, obligaciono i stvarno pravo, ali samo u dijelu u kojem
je to od značaja za djelatnost notara, i
5. izvršno pravo.
Član 11.
Ispitna komisija
Notarski ispit se polaže pred ispitnom komisijom koju imenuje federalni ministar pravde.
Članovi komisije se odreĎuju iz reda diplomiranih pravnika sa položenim pravosudnim
ispitom i najmanje 10 godina radnog iskustva i članova pravnih fakulteta, koji u predmetima
za koje su imenovani raspolažu naročitim kvalifikacijama. Dopušteno je i imenovanje
inostranih članova koji su stekli odreĎeno iskustvo u obavljanju notarskih poslova u drugim
zemljama pod uvjetom da su položili pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini i da imaju
najmanje 10 godina radnog iskustva.
Komisija se sastoji od predsjednika i četiri člana. Za svakog člana komisije imenuje se
zamjenik. Komisija tajnim glasanjem bira predsjednika. Komisija se imenuje na vrijeme od
dvije godine. Moguć je ponovni izbor.
Nakon isteka prelaznog perioda od pet godina najmanje dva člana komisije treba da imaju
položen notarski ispit.
Član 12.
Imenovanje ispitne komisije
Rješenjem o imenovanju komisije odreĎuje se koje će predmete ispitivati članovi komisije.
Istim rješenjem imenuje se sekretar komisije iz reda službenika Federalnog ministarstva.
Članovima komisije i sekretaru za rad u komisiji pripada primjerena naknada čiju visinu
rješenjem utvrĎuje federalni ministar pravde.
Administrativno-tehničke i računovodstvene poslove za ispitnu komisiju obavlja Federalno
ministarstvo.
Član 13.
Plan ispita i termin polaganja
Plan ispita i termin polaganja pismenog i usmenog dijela notarskog ispita odreĎuje
predsjednik komisije.
Član 14.
Obavještavanje o terminu i mjestu polaganja ispita
Kandidat kome je odobreno polaganje ispita mora se o tome izvijestiti najmanje 30 dana prije
termina odreĎenog za polaganje pismenog dijela ispita. Ukoliko kandidat pismeno pristane,
ovaj rok može biti i kraći.
Notarski ispit polaže se u Federalnom ministarstvu. Izuzetno, predsjednik komisije može
odrediti i drugo mjesto za ispit, ako su obezbijeĎeni svi uvjeti za propisno odvijanje ispita.
Član 15.
Postupak na pismenom dijelu ispita
Prije početka pismenog dijela ispita, sekretar komisije utvr- Ďuje identitet kandidata koji su
pristupili polaganju pismenog dijela notarskog ispita.
Pismenom dijelu ispita mogu prisustvovati samo pred- sjednik, članovi i sekretar komisije.
Mora se obezbijediti propi- sno nadgledanje ispita. U tu svrhu predsjednik komisije može
uključiti i druge službenike Federalnog ministarstva.
Za vrijeme pisanja pismene radnje kandidati se mogu koristiti samo tekstovima propisa.
Za vrijeme pismenog dijela ispita kandidatima nije dozvoljeno meĎusobno dogovaranje o
predmetima pismene radnje, razgovor sa drugim licima, niti napuštanje prostorija u kojima se
pismeni dio ispita obavlja.
Ukoliko se neki kandidat posluži nedopuštenim pomoćnim sredstvima, bit će isključen sa
ispita i smatraće se da taj kandidat ispit nije položio.
Član 16.
Ocjenjivanje pismenih radnji
Svaki pismeni ispitni zadatak ocjenjuju dva člana komisije nezavisno jedan od drugoga, pri
čemu mora učestvovati član komisije koji je dao pismenu radnju. Ispitni zadaci se ocjenjuju
anonimno, a u tu svrhu se ocjenjivanje vrši pod brojem koji dodjeljuje Federalno ministarstvo,
bez navoĎenja imena kandidata.
Radovi se ocjenjuju ocjenama odličan (10), vrlo dobar (9), dobar (8), sasvim zadovoljava (7),
zadovoljava (6) i nije položio (5), pri čemu se kao pojedinačne ocjene mogu davati samo pune
ocjene. U slučaju različitog ocjenjivanja izračunava se prosječna ocjena do dvije decimale
(npr. 7,50).
Kandidat kod koga najmanje dva pismena zadatka nisu ocijenjena kao “položio”, smatra se da
nije položio cijeli ispit i isključuje se sa ostalog dijela ispita.
Član 17.
Poziv na usmeni dio ispita
Usmeni dio ispita polaže se pred članovima komisije u pravilu 60 dana nakon završenog
pismenog dijela ispita.
Kandidatima će se zajedno sa pozivom na usmeni dio ispita saopštiti rezultati pismenog dijela
ispita. Poziv za usmeni dio ispita treba uslijediti najkasnije 30 dana prije polaganja usmenog
dijela ispita.
Odredbe člana 14. stav 2. ovog zakona odgovarajuće se primjenjuju i kod polaganja usmenog
dijela ispita.
Član 18.
Postupak na usmenom dijelu ispita
Na usmenom dijelu ispita redoslijed ispitivanja pet predmeta iz člana 10. ovog zakona,
utvrĎuje predsjednik komisije.
Usmeni dio ispita ukupno ne treba trajati duže od četiri sata sa pauzom od sat vremena, pri
čemu se najviše pet kandidata može ispitivati istovremeno.
Usmeni dio ispita je javan. Predsjednik komisije može udaljiti slušaoce koji svojim
ponašanjem ometaju ispitivanje, kao i slušaoce koji se u prostoriji u kojoj se obavlja
ispitivanje ne mogu smjestiti na način da ne ometaju ispitivanje.
Član 19.
Ocjenjivanje uspjeha na usmenom dijelu ispitai zaključna ocjena
Svaki od pet predmeta ispita ocjenjuju svi članovi komisije po završetku pojedinog predmeta
ispita ocjenom prema skali i postupku iz člana 16. stav 2. ovog zakona, a zatim se kao rezultat
usmenog dijela ispita izračunava prosječna vrijednost pojedinačnih ocjena sa maksimalno
dvije decimale.
Po završetku polaganja usmenog dijela ispita formira se završna ocjena sa maksimalno dvije
decimale iz pojedinačnih rezultata pojedinih predmeta, koji se sabiraju i dijele sa pet. Rezultat
usmenog dijela ispita sabira se sa rezultatom pismenog dijela ispita i dijeli sa dva. Ispit je
položen ako zaključna ocjena iznosi najmanje šest (6) pod uvjetom da su sve pojedinačne
ocjene usmenog dijela ispita ocijenjene najmanje šest (6).
Komisija saopštava zaključnu ocjenu kandidatu usmeno po završetku polaganja usmenog
dijela ispita nakon što postupi prema stavu 2. ovog člana.
Član 20.
Izostanak sa ispita
Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili prije početka ispita izjavi da odustaje od
polaganja, smatra se da ispit nije ni polagao.
Član 21.
Prekid ispita
Započeti ispit (pismeni ili usmeni dio) može se prekinuti ako je kandidat zbog bolesti,
saobraćajnog udesa ili smrtnog slučaja člana uže porodice spriječen nastaviti polaganje ispita.
O nastavljanju polaganja ispita odlučuje komisija, o čemu se sačinjava službena zabilješka u
zapisniku.
Zahtjev za nastavak ispita može se podnijeti u roku od osam dana od dana kada je kandidat
polagao ili trebao polagati pismeni odnosno usmeni dio ispita.
Nakon isteka roka od 60 dana od dana kada je kandidat ispit prekinuo, ispit se ne može
nastaviti.
Član 22.
Zapisnik
Za vrijeme polaganja pismenog i usmenog dijela ispita, sekretar komisije vodi odvojeni
zapisnik.U zapisnik se upisuju lični podaci kandidata, sastav ispitne komisije, dužina trajanja
pisanja pismene radnje uz naznaku vremena predaje radnje, ocjena komisije i druge
napomene.
Zapisnik potpisuju predsjednik i članovi komisije koji su kandidata ispitivali, te sekretar
komisije.
Svaki kandidat ima pravo zahtijevati da mu se omogući uvid u zapisnik, kao i ocjene njegovih
pismenih radnji, a komisija je dužna omogućiti taj uvid.
Član 23.
Ponavljanje ispita
Kandidat koji nije položio ispit može ponovo polagati taj ispit nakon isteka roka od šest
mjeseci od dana polaganja ispita.
Član 24.
Uvjerenje
O položenom notarskom ispitu izdaje se uvjerenje u roku od 30 dana od dana položenog ispita
uz navoĎenje zaključne ocjene. Obrazac uvjerenja propisuje federalni ministar pravde.
Član 25.
Evidencija o ispitima
U Federalnom ministarstvu vodi se evidencija lica koja su položila ispit, a vodi se i evidencija
kandidata koji nisu položili notarski ispit.
Oblik i sadržaj, kao i način voĎenja knjige evidencije propisuje federalni ministar pravde.
Knjiga evidencije mora biti uvezana, a stranice moraju biti označene rednim brojevima.
Ovjeru knjige vrši federalni ministar pravde.
Knjige evidencije čuvaju se trajno.
2. Uvjeti i postupak izbora notara, prestanak službe i udaljenje notara iz službe
Član 26.
Uvjeti za obavljanje službe notara
Za notara može biti imenovano samo lice koje kumulativno ispunjava sljedeće uvjete:
1. da je državljanin Bosne i Hercegovine,
2. da ima poslovnu sposobnost i ispunjava opće zdravstvene uvjete kao službenik organa
uprave,
3. da je diplomiralo na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini ili prije 6.4.1992.
godine na pravnom fakultetu u bivšoj Jugoslaviji. Ukoliko je diploma stečena na
pravnom fakultetu u nekoj drugoj državi, ovaj uvjet se stiče nakon nostrifikacije
diplome od nadležnog organa,
4. da je položilo pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini ili prije 6.4.1992. godine u
bivšoj Jugoslaviji. Ukoliko je pravosudni ispit položen u nekoj drugoj državi, ovaj
uvjet se stiče nakon priznavanja tog ispita od strane Federalnog ministarstva,
5. da nije osuĎivano na kaznu zatvora za krivična djela protiv čovječnosti i
meĎunarodnog prava, protiv službene ili druge dužnosti ili za drugo krivično djelo
izvršeno s umišljajem, koje u vrijeme imenovanja još nije brisano iz kaznene
evidencije koju vodi nadležni organ,
6. da nije član neke političke partije, i
7. da ima položen notarski ispit.
Član 27.
Službeno sjedište notara i broj notara
Na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove uprave i
pravosuĎa (u daljem tekstu: kantonalni organ za upravu), vlada kantona odreĎuje broj
potrebnih notara za područje kantona, kao i njihovo službeno sjedište.
Službeno sjedište notara je općina ili grad koje odredi vlada kantona.
Nakon formiranja Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Notarska komora), prilikom odreĎivanja broja notarskih mjesta, kao i prilikom utvrĎivanja
službenih sjedišta pribavlja se mišljenje i Notarske komore.
Broj notara odreĎuje se prema broju stanovnika koji žive na području kantona, pri čemu se po
pravilu na 20.000 stanovnika treba otvoriti jedno notarsko mjesto, uzimajući u obzir i godišnji
broj isprava koje se notarski obrade.
Dvije ili tri općine koje imaju manji broj stanovnika od broja koji je utvrĎen u stavu 4. ovog
člana, mogu imati jednog notara.
Član 28.
Konkurs za izbor notara
Izbor notara vrši se konkursom.
Konkurs organizuje i provodi kantonalni organ za upravu.
Konkurs mora da sadrži pored općih uvjeta za izbor notara predviĎenih ovim zakonom i
sljedeće podatke: rok podnošenja prijava, rok obavještavanja kandidata o rezultatu konkursa,
kao i službeno sjedište za koje se vrši izbor notara.
Rok za podnošenje prijava na konkurs iznosi 30 dana od posljednjeg objavljivanja konkursa
prema stavu 5. ovog člana.
Konkurs se obavezno objavljuje u najmanje jednom dnevnom listu i u “Službenim novinama
Federacije BiH” i službenom glasniku kantona.
Član 29.
Izbor notara
Za notara se mogu izabrati samo takvi kandidati, koji su po svojim radnim i ljudskim
kvalitetima dostojni ugleda notarske službe.
Kod izbora izmeĎu više kandidata, koji ispunjavaju uvjete prema članu 26. ovog zakona,
odlučujući kriterij je uspjeh postignut na notarskom ispitu.
Izbor kandidata prijavljenih na konkurs mora se izvršiti najkasnije u roku od 30 dana od dana
isteka roka za podnošenje prijava na konkurs.
Rukovodilac kantonalnog organa za upravu formira komisiju za sprovoĎenje konkursa, koja
utvrĎuje listu kandidata koji ispunjavaju uvjete predviĎene konkursom. U ovu komisiju, kao
član, obavezno ulazi jedan predstavnik kojeg odreĎuje federalni ministar pravde.
Rješenje o izboru kandidata donosi rukovodilac kantonalnog organa za upravu uz prethodno
pribavljenu saglasnost federalnog ministra pravde.
Kandidati, koji ne budu izabrani za notara, dobijaju pismeno obavještenje, koje sadrži razloge
zbog kojih oni nisu izabrani, kao i podatke o kandidatu, koji je izabran za notara.
Protiv rješenja o izboru notara može se u roku od osam dana nakon prijema rješenja, odnosno
obavještenja uložiti prigovor federalnom ministru pravde. Prigovor protiv rješenja o izboru
kandidata za notara zadržava izvršenje rješenja.
Federalni ministar pravde dužan je odlučiti o prigovoru u roku od 30 dana od dana prijema
prigovora. Rješenje kojim je odlučeno o prigovoru je konačno.
Protiv rješenja iz stava 8. ovog člana, kandidat ima pravo na zaštitu svojih prava kod
nadležnog suda odnosno drugih zakonom odreĎenih organa u roku od 30 dana od dana
prijema rješenja donesenog po prigovoru.
Član 30.
Polaganje službene zakletve i povelja o imenovanju
Nakon što je rješenje o izboru notara prema članu 29. ovog zakona postalo konačno,
imenovanje notara vrši rukovodilac kantonalnog organa za upravu.
O imenovanju za notara rukovodilac kantonalnog organa za upravu uručuje notaru povelju o
imenovanju. Izgled i sadržaj povelje utvrĎuje federalni ministar pravde. Rješenje o
imenovanju se objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH” i službenim novinama
kantona.
Prije uručenja povelje o imenovanju, notar polaže službenu zakletvu pred rukovodiocem
kantonalnog organa za upravu. Službena zakletva glasi:
“Zaklinjem se da ću službu notara obavljati tako što ću štititi ustav i zakon i da ću službu
obavljati nepristrasno, savjesno, nezavisno i čuvajući poslovnu tajnu”.
Notar je obavezan u roku od 60 dana nakon prijema povelje o imenovanju kantonalnom
organu za upravu podnijeti dokaze da ima opremljenu notarsku kancelariju u svome
službenom sjedištu, da je pribavio službeni pečat i da je zaključio osiguranja od odgovornosti
u smislu člana 59. ovog zakona. Opremu i prostor koji mora ispunjavati notarska kancelarija
propisat će federalni ministar pravde.
Notar počinje sa radom kada ispuni uvjete iz stava 4. ovog člana, a najkasnije u roku od 60
dana od dana prijema povelje o imenovanju. U opravdanim slučajevima rukovodilac
kantonal- nog organa za upravu može produžiti ovaj rok.
Član 31.
Prestanak službe notara
Služba notara prestaje:
1. smrću,
2. navršenjem 70 godina života,
3. pismenim otkazom notara – danom donošenja konačnog rješenja o prestanku službe,
4. ako bude osuĎen za krivično djelo iz člana 26. tačka 5. ovog zakona počinjeno s
umišljajem ili ako mu bude izrečena zabrana daljeg obavljanja službe notara – danom
pravosnažnosti sudske odluke,
5. ako bez valjanog razloga ne započne s radom u roku utvrĎenom u stavu 5. člana 30.
ovog zakona,
6. kad na osnovu odluke disciplinskog tijela izgubi pravo na obavljanje službe notara –
danom donošenja konačne odluka disciplinskog tijela,
7. razrješenjem – danom donošenja konačnog rješenja o razrješenju.
Rješenje o prestanku službe notara, iz razloga utvrĎenih u stavu 1. ovog člana, donosi
rukovodilac kantonalnog organa za upravu kada nastane razlog za prestanak službe.
Član 32.
Razrješenje notara
Notar će biti razriješen:
1. ako naknadno prestanu postojati pretpostavke za obavljanje službe notara iz člana 26.
ovog zakona, ili ako se naknadno utvrdi da prilikom imenovanja te pretpostavke nisu
postojale,
2. ako zasnuje radni odnos ili ako počne koristiti starosnu ili invalidsku penziju ili počne
obavljati neku drugu službu, odnosno ako nastanu razlozi navedeni u članu 56. ovog
zakona,
3. ako mu sudskom odlukom bude oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
4. ako usljed tjelesnog nedostatka, tjelesne ili duševne slabosti ili zbog bolesti postane
trajno nesposoban za uredno obavljanje službe,
5. ako njegovi poslovni odnosi ili način voĎenja poslova notara, odnosno njegove
materijalne prilike ugrožavaju interese stranaka,
6. ako se nije osigurao od odgovornosti zaključivanjem ugovora o osiguranju ili ne plaća
naknadu za osiguranje Notarskoj komori u skladu sa članom 59. ovog zakona,
7. ako godišnje nije pohaĎao najmanje dva kursa za usavršavanje notara u skladu sa
članom 132. stav 3. ovog zakona.
Rješenje o razrješenju donosi rukovodilac kantonalnog organa za upravu nakon konsultacija
sa Notarskom komorom, s tim da se prije donošenja rješenja notar mora saslušati na okolnosti
za razrješenje i da se izjasni o tom razlogu.
Protiv rješenja o razrješenju može se koristiti pravni lijek predviĎen u st. 7. do 9. člana 29.
ovog zakona.
Član 33.
Gubljenje prava na upotrebu službenog naziva
Prestankom službe ili udaljenjem iz službe notar gubi ovlaštenje da nosi naziv “notar”.
Član 34.
Privremeno udaljavanje iz službe
Notar može biti privremeno udaljen iz službe:
1. ako je protiv njega pokrenut postupak radi oduzimanja poslovne sposobnosti,
2. ako se ispune pretpostavke za razrješenje iz člana 32. ovog zakona ili ako je pokrenut
postupak za razrješenje.
Ako je u krivičnom postupku protiv notara naložen pritvor, za vrijeme trajanja pritvora
nastupaju dejstva privremenog udaljavanja po sili zakona, bez izdavanja rješenja.
Rješenje o privremenom udaljavanju notara iz službe donosi rukovodilac kantonalnog organa
za upravu po službenoj dužnosti.
Član 35.
Posljedice privremenog udaljavanja iz službe
Rješenjem o udaljenju iz službe po osnovu člana 34. ovog zakona, mora se odlučiti o čuvanju
spisa, poslovnih knjiga i pečata i štambilja za vrijeme dok traje udaljenje.
Za vrijeme privremenog udaljenja iz službe notar ne smije poduzimati nikakve službene
radnje iz nadležnosti notara.
3. Vršilac dužnosti notara
Član 36.
Vršilac dužnosti notara
Ako je služba notara prestala kantonalni organ za upravu može bez javnog konkursa odrediti
vršioca dužnosti notara. Za vršioca dužnosti notara može biti postavljen samo drugi notar ili
lice koje ispunjava uvjete iz člana 26. ovog zakona.
Mandat vršioca dužnosti notara traje do imenovanja novog notara, a najduže šest mjeseci, s
tim što u opravdanim slučajevima taj rok može biti produžen za još šest mjeseci.
Vršilac dužnosti notara preuzima sve spise, knjige i drugu dokumentaciju notara na čije
mjesto je postavljen.
Zadatak vršioca dužnosti notara je da nastavi službene radnje koje je započeo notar i nije
ovlašten poduzimati nove notarske poslove.
Vršilac dužnosti notara ima pravo da potražuje troškove ukoliko oni dospiju nakon
preuzimanja poslova, a ukoliko je stranka platila notaru predujam za poduzimanje odreĎene
službene radnje, ima pravo taj predujam uračunati prilikom obračuna sa vršiocem dužnosti
notara.
Vršenje dužnosti se obavlja na trošak i za račun Notarske komore, kojoj vršilac dužnosti
notara podnosi obračun svoje djelatnosti i od nje dobija primjerenu naknadu za obavljene
poslove notara.
Vršilac dužnosti notara koristi, ukoliko je neophodno, pečat notara, čija je služba prestala, uz
dodatak , vršilac dužnosti notara.
Odredbe člana 46. st. 1. i 2. i člana 47. stav 2. ovog zakona, primjenjuju se i na vršioca
dužnosti notara.
4. Notarski pomoćnik
Član 37.
Notarski pomoćnik
U notarskoj kancelariji može biti zaposlen asistent (u daljem tekstu – notarski pomoćnik).
Notarski pomoćnik se svojim radom osposobljava za kasnije samostalno vršenje poslova
notara, kao i za polaganje notarskog ispita.
Član 38.
Uvjeti za službu notarskog pomoćnika
Za notarskog pomoćnika mogu biti primljena samo lica koja su svojim radnim i ljudskim
kvalitetima dostojna ugleda djelatnosti notara.
Izbor izmeĎu više kandidata vrši se primjenom kriterija koji se odnose na lične i stručne
kvalitete svakog kandidata, pri čemu se naročito uzimaju u obzir rezultati postignuti za
vrijeme studija na pravnom fakultetu.
Član 39.
Potreba za notarskim pomoćnicima i uvjeti za njihovo imenovanje
Potrebu za prijemom notarskog pomoćnika u notarske kancelarije utvrĎuje Notarska komora,
pri čemu treba pribaviti i mišljenja notara, a konačnu odluku o broju i o konkursu za mjesta
notarskih pomoćnika donosi kantonalni organ za upravu na prijedlog Notarske komore.
Za notarskog pomoćnika može biti imenovano samo lice koje ispunjava sljedeće uvjete:
1. da je državljanin Bosne i Hercegovine,
2. da je položilo pravosudni ispit u smislu člana 26. tačka 4. ovog zakona.
Član 40.
Konkurs za popunu mjesta notarskog pomoćnika
Izbor notarskog pomoćnika vrši se konkursom.
Konkurs organizuje i provodi kantonalni organ za uprave na prijedlog Notarske komore.
Konkurs mora sadržavati sljedeće podatke: opće uvjete za imenovanje notarskog pomoćnika,
rok podnošenja prijava i rok za obavještavanje kandidata o rezultatu konkursa.
Konkurs se obavezno objavljuje u najmanje jednom dnev- nom listu i u “Službenim novinama
Federacije BiH”.
Rok za podnošenje prijava na konkurs iznosi 30 dana od posljednjeg objavljivanja konkursa u
smislu stava 4. ovog člana.
Član 41.
Postupak izbora notarskog pomoćnika
Kantonalni organ za upravu dužan je da u roku od 15 dana nakon isteka roka za podnošenje
prijava na konkurs predoči Notarskoj komori listu kandidata, koji ispunjavaju uvjete navedene
u konkursu.
Notarska komora u roku od 30 dana nakon predočavanja liste kandidata, a uz konsultacije s
notarom, donosi rješenje o izboru kandidata za notarskog pomoćnika.
Kandidati, koji ne budu izabrani za notarskog pomoćnika, dobijaju pismeno obavještenje,
koje sadrži razloge zbog kojih oni nisu izabrani, kao i podatke o kandidatu koji je izabran za
notarskog pomoćnika.
Protiv rješenja o izboru notarskog pomoćnika može se u roku od osam dana nakon prijema
rješenja, odnosno obavještenja uložiti prigovor federalnom ministru pravde. Prigovor protiv
rješenja o izboru kandidata za notarskog pomoćnika odlaže izvršenje rješenja o izboru
notarskog pomoćnika.
Federalni ministar pravde dužan je odlučiti o prigovoru u roku od 30 dana od dana prijema
prigovora. Rješenje kojim je odlučeno o prigovoru, je konačno.
Protiv rješenja iz stava 5. ovog člana, kandidat ima pravo na zaštitu svojih prava pred
nadležnim sudom odnosno pred drugim nadležnim organima, u skladu sa zakonom, u roku od
30 dana od dana prijema konačnog rješenja.
Član 42.
Položaj notarskog pomoćnika
Osposobljavanje notarskog pomoćnika kod notara za polaganje notarskog ispita traje
najmanje tri godine.
Posao notarskog pomoćnika prestaje imenovanjem za notara ili otkazom ugovora o radu od
strane Notarske komore. Ugovor o radu može se raskinuti na lični zahtjev notarskog
pomoćnika. On može biti otpušten ukoliko definitivno nije položio notarski ispit.
Odredbe člana 57. ovog zakona na odgovarajući način važe i za notarskog pomoćnika. Danom
stupanja na posao, notarski pomoćnik mora okončati eventualno postojeći drugi radni odnos.
Član 43.
Poslovi notarskog pomoćnika
Notarski pomoćnik može u notarskoj kancelariji obavljati, pod neposrednim nadzorom notara,
sve poslove, za koje je po zakonu ovlašten notar.
Notarski pomoćnik ne smije lično potpisivati notarske isprave ili zabilježbe o ovjeri.
Notarski pomoćnik je dužan za vrijeme svoje službe u notarskoj kancelariji da se pridržava
istih službenih i ostalih obaveza koje važe za notara.
Član 44.
Plaća notarskog pomoćnika
Notarski pomoćnik od dana stupanja na posao i za vrijeme trajanja službe ostvaruje
primjerenu plaću, kao i ostala prava u vezi sa radom kod notara od Notarske komore.
Notarska komora će svojim aktom utvrditi mjerila za plaću notarskog pomoćnika.
Aktom iz stava 2. ovog člana, utvrĎuje se i visina naknade koju je notar, kojem je upućen
notarski pomoćnik na rad, dužan plaćati Notarskoj komori.
5. Zamjenik notara
Član 45.
Zamjenik notara
Ako je notar spriječen duže od dvije sedmice u vršenju službe, obavezan je to odsustvovanje,
bez odlaganja prijaviti kantonalnom organu za upravu. Ako ova spriječenost traje duže od
jednog mjeseca notaru je potrebno odobrenje kantonalnog organa za upravu. Odobrenje se
izdaje samo ako se time ne ometa primjena i zaštita prava stranaka.
Ako spriječenost notara traje duže od jednog mjeseca, notar mora zahtijevati postavljanje
zamjenika notara, a ako notar ne podnese taj zahtjev za postavljenje zamjenika notara,
kantonalni organ za upravu može i bez zahtjeva postaviti zamjenika notara.
Na zahtjev notara, kantonalni organ za upravu može notaru postaviti zamjenika i za njegovo
odsustvo ili spriječenost za rad koje će trajati i kraće od dvije sedmice. Postavljenje zamjenika
notara može se izvršiti i unaprijed za sve slučajeve spriječenosti za rad notara koji nastupe
tokom jedne kalendarske godine (takozvani stalni zamjenik notara).
U slučaju privremenog udaljenja notara iz službe, zamjenik notara može biti postavljen i bez
zahtjeva notara.
Za zamjenika notara može biti postavljen drugi notar ili notarski pomoćnik.
U odnosu na pitanja koja nisu regulisana u odredbama čl. 46. i 47. ovog zakona, primjenjuju
se odredbe ovog zakona koje vrijede za notara, osim odredbi člana 59. ovog zakona.
Član 46.
Postavljenje zamjenika notara
Zamjenika notara bez konkursa postavlja pismenim rješe- njem rukovodilac kantonalnog
organa za upravu.
Zamjenik notara mora, ukoliko nije već ranije kao notar položio zakletvu, prije početka rada
položiti zakletvu. Ukoliko je već jednom kao zamjenik nekog notara položio zakletvu,
dovoljno je da se u rješenju izvrši uputa na ranije položenu zakletvu.
Postavljeni zamjenik notara može se u svako doba opozvati.
Član 47.
Prava i dužnosti zamjenika notara
Zamjenik notara obavlja službu kao notar i obavezan je na ispravama koje izdaje, uz svoj
potpis dopisati dodatak, koji ga označava kao zamjenika i upotrebljavati pečat i štambilj
notara koga zamjenjuje.
Zamjenik notara mora se uzdržavati od poduzimanja onih službenih radnji koje su zabranjene
i notaru koga zamjenjuje.
Zamjenik notara vrši službu na trošak notara koga zamjenjuje i notar je obavezan zamjeniku
notara isplatiti primjerenu naknadu za rad.
Službena ovlaštenja zamjenika notara počinju sa preuzimanjem službe i prestaju, ako se
postavljenje prethodno ne opozove, sa predajom službe notaru. Za vrijeme tog perioda notar
se mora uzdržavati od obavljanja svoje službe.
Oštećenoj stranci zbog povrede službene dužnosti zamjenika notara, pored zamjenika,
odgovara i notar, kao solidarni dužnik. U odnosima izmeĎu notara i zamjenika notara,
obavezan je samo zamjenik notara.
6. Stručni saradnik u kancelariji notara
Član 48.
Stručni saradnik
(1) Notar može zaposliti stručnog saradnika, koji ima položen pravosudni ispit u skladu sa
članom 26. tačka 4. ovog zakona.
(2) Stručni saradnik za vrijeme trajanja službe ostvaruje plaću i ostala prava iz radnog odnosa
kod notara, a u skladu sa shodnom primjenom federalnih zakona i drugih federalnih propisa,
koji se odnose na radne odnose i plaće službenika federalnih organa uprave.
7. Prava i dužnosti notara
Član 49.
Službeno područje notara
Notar može imati samo jednu kancelariju za rad.
Službeno područje notara je područje kantonalnog suda. Notar može svoju djelatnost u vezi sa
izdavanjem isprava obavljati samo unutar svog službenog područja, ukoliko u izuzetnim
slučajevima opravdani interesi tražioca prava ne nalažu djelovanje izvan službenog područja.
Član 50.
Radno vrijeme
Uobičajeno radno vrijeme notara odreĎuje rješenjem rukovodilac kantonalnog organa za
upravu. Notar može, prema potrebi, službene radnje poduzimati i izvan utvrĎenog radnog
vremena.
Član 51.
Obaveza poduzimanja službenih radnji
Notar je obavezan poduzimati sve službene radnje iz oblasti svoje zakonom utvrĎene
nadležnosti i ne smije bez valjanog razloga odbiti poduzimanje službenih radnji.
Član 52.
Izuzeće notara
Notar ne smije djelovati, ako postoje sumnje u njegovu nepristrasnost. U pogledu izuzeća
notara od poduzimanja službene radnje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona
o upravnom postupku, koje se odnose na izuzeće nekog službenog lica.
U slučaju sumnje o tome da li postoje razlozi za izuzeće, notar je obavezan odbiti
poduzimanje službene radnje.
O izuzeću notara, vršioca dužnosti notara, zamjenika notara ili notarskog pomoćnika,
odlučuje rukovodilac kantonalnog organa za upravu na prijedlog stranke ili notara.
Službene radnje, koje su protivno stavu 1. ovog člana, poduzeli notar, notarski pomoćnik,
vršilac dužnosti notara ili zamjenik notara, ništave su.
Član 53.
Odbijanje službene radnje
Notar je obavezan odbiti poduzimanje službene radnje, ukoliko se ova radnja odnosi na
pitanje, koje po zakonu ne spada u nadležnost notara, a naročito ukoliko se sudjelovanje
notara zahtijeva radi postizanja očigledno nedozvoljenog ili nečasnog cilja.
Notar ne smije kod zaključivanja pravnih poslova posredovati izmeĎu stranaka niti u vezi sa
nekom službenom radnjom preuzeti jemstvo ili drugo obezbjeĎenje za stranku. Notar je
obavezan paziti na to da se ni lica koja su kod njega zaposlena ne bave takvim poslovima.
Član 54.
Obaveza čuvanja službene tajne
Notar je obavezan čuvati kao službenu tajnu ono za što je saznao u obavljanju svoje službe,
osim ako iz zakona, volje stranaka ili sadržaja pravnog posla ne proizilazi što drugo.
Na čuvanje službene tajne iz stava 1. ovog člana, obavezna su i lica zaposlena u kancelariji
notara.
Stranke mogu notara osloboditi obaveze čuvanja službene tajne.
Obaveza čuvanja službene tajne postoji i nakon prestanka službe notara.
Član 55.
Zajedničko obavljanje službe
Notari koji su postavljeni u istom službenom sjedištu, a radi zajedničkog obavljanja službe,
mogu se povezivati i imati zajedničke prostorije za smještaj kancelarije za rad.
Povezivanje radi zajedničkog vršenja službe ili radi zajedničkog korištenja istih prostorija, za
smještaj kancelarija dopušteno je samo ako time nije ugrožena nezavisnost i nepristrasnost
notara.
Član 56.
Profesionalno obavljanje službe
Notar ne može istovremeno biti advokat.
Notar ne smije istovremeno biti u kojoj drugoj profesionalnoj službi ili imati kakvo drugo
profesionalno zaposlenje.
Zabrana iz stava 2. ovog člana, ne odnosi se na obavljanje službe izvršitelja oporuke, skrbnika
ili koje druge slične službe zasnovane na odluci nadležnog organa.
Zabrana se ne odnosi ni na obavljanje naučne, umjetničke ili predavačke djelatnosti, te na
obavljanje dužnosti u Notarskoj komori i u meĎunarodnim udruženjima notara.
Član 57.
Dopunska djelatnost
Notar ne može za bilo kakvu naknadu ili platu obavljati dopunsku djelatnost u nekom organu,
privrednom društvu i drugim pravnim licima koja ostvaruju dobit (u daljem tekstu: pravno
lice) niti može biti član uprave ili nekog drugog organa u pravnom licu.
Notar može obavljati neku dopunsku djelatnost samo ako ona nije u suprotnosti sa njegovom
službom i ako mu to odobri rukovodilac kantonalnog organa za upravu.
8. Naknada štete
Član 58.
Naknada štete
Notar je dužan naknaditi štetu, koju je drugom prouzrokovao povredom svoje službene
dužnosti.
Za prouzrokovanu štetu notar odgovara po općim pravilima za naknadu štete.
Notar odgovara i za štetu koju je prouzrokovao notarski pomoćnik ili drugo uposleno lice u
njegovoj kancelariji. Notar odgovara za štetu koju učini zamjenika notara, u skladu sa
odredbama člana 47. stav 5. ovog zakona.
Član 59.
Osiguranje od odgovornosti
Notar je dužan prije početka rada da se osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao
počiniti trećim licima obavljanjem svoje službene dužnosti. To osiguranje obuhvata i
osiguranje od odgovornosti za radnje zamjenika notara, notarskog pomoćnika i drugih lica
uposlenih u notarskoj kancelariji.
U uvjetvima osiguranja može se predvidjeti da štetu do odreĎenog iznosa naknaĎuje notar
direktno.
Osiguranje od odgovornosti vrši se tako što svaki notar treba da zaključi ugovor o osiguranju
s odgovarajućim društvom za osiguranje (osiguravajuće društvo) i da to osiguranje uredno i
blagovremeno produžava. Osigurana suma iznosi najmanje 250.000 KM za svaki osigurani
slučaj.
Uvjeti osiguranja zajednički utvrĎuju osiguravajuća društva u Federaciji i Notarska komora.
Smatraće se da je notar zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti kada je podnio zahtjev
za osiguranje osiguravajućem društvu.
Osiguravajuća društva su dužna zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti s notarom
koji im se za to obrati.
Notarska komora može preuzeti osiguranje od odgovornosti svih notara u Federaciji, s tim što
su u tom slučaju notari dužni Notarskoj komori plaćati naknadu za utvrĎenu visinu osiguranja
od odgovornosti.
Ako se u postupku utvrdi da je notar štetu trećim licima počinio namjerno ili iz krajnje
nepažnje, osiguravajuće društvo, koje je naknadilo tu štetu, ima pravo regresa prema notaru.
9. Pečat i štambilj notara
Član 60.
Pečat i štambilj
Notar ima pečat i štambilj.
Oblik, sadržaj, način izdavanja, korištenje i čuvanje pečata i štambilja notara ureĎuje svojim
propisom federalni ministar pravde.
Član 61.
Službeni potpis notara
Notar je obavezan dostaviti predsjedniku kantonalnog suda, koji je nadležan za njegovo
službeno sjedište, potpis koji on upotrebljava prilikom poduzimanja službenih radnji. Notar
mora uz potpis navesti i svoje službeno svojstvo.
III – NOTARSKA KOMORA
Član 62.
Notarska komora
Svi notari sa teritorije Federacije obavezno se organizuju u Notarsku komoru.
Notarska komora ima svojstvo pravnog lica.
Sjedište Notarske komore je u Sarajevu.
Notarska komora upisuje se u nadležni registar Federalnog ministarstva.
Član 63.
Zadaci i organizacija Komore
Notarska komora predstavlja notare kod nadležnih organa vlasti, čuva ugled, čast i prava
notara i stara se da notari savjesno i odgovorno i u skladu sa zakonom obavljaju službu
notara.
Notarska komora izvršava zadatke koji su joj zakonom i drugim propisima stavljeni u
nadležnost, a može izvršavati i druge zadatke koji odgovaraju svrsi njenog osnivanja.
Ako drugačije nije odreĎeno ovim zakonom, organizacija, nadležnost, broj, sastav, način
izbora i prava i dužnosti tijela Notarske komore i druga pitanja od značaja za organizaciju i
rad Notarske komore ureĎuju se Statutom Notarske komore.
Statut Notarske komore donosi Skupština komore, uz saglasnost federalnog ministra pravde.
Član 64.
Izvještaj o radu
Notarska komora je obavezna svake godine podnijeti kantonalnom organu za upravu izvještaj
o svom radu, te svoje stavove o stanju u notarskim kancelarijama, kao i o mjerama koje bi
trebalo poduzeti radi unapreĎenja tog stanja.
Član 65.
Doprinosi za Notarsku komoru
Notarska komora se finansira od doprinosa, koje uplaćuju notari u iznosu koji utvrdi
Skupština Notarske komore.
Član 66.
Ovlaštenja Notarske komore
Notarska komora ima pravo, u skladu sa ovim zakonom i Statutom Notarske komore donositi
opće akte koji su za notare obavezujući.
Član 67.
Pravni lijek protiv odluka Notarske komore
Protiv konačnih odluka tijela Notarske komore kojima se odlučuje o pravima i dužnostima
notara, zamjenika notara, notarskih pomoćnika i drugih lica na radu kod notara, može se
voditi spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.
Član 68.
Organizacija i registracija
Organizacija i registracija Notarske komore vrši se u skladu sa Zakonom o udruženjima i
fondacijama.
Nadzor nad radom Notarske komore vrši Federalno ministarstvo.
IV – NADLEŽNOSTI NOTARA
Član 69.
Poslovi notara
Notar je nadležan da poduzima notarsku obradu isprava, izdaje potvrde, kao i da ovjerava
potpise, rukoznake i prepise.
Notar može obavljati ostale poslove koji su mu prema ovom zakonu dopušteni.
Član 70.
Notarska obrada isprave
Notarska obrada isprave znači da je isprava u cjelosti sačinjena od strane notara, u skladu sa
odredbama čl. 74. do 89. ovog zakona i time dokazuje u ispravi zapisane izjave, koje su
stranke dale pred notarom i koje su one svojim potpisom odobrile.
Član 71.
Ovjera i potvrda
Ovjera i potvrda znači da je isprava sačinjena u skladu sa odredbama čl. 92. do 101. ovog
zakona.
Član 72.
Nalog suda ili organa vlasti
Sud ili drugi organ vlasti mogu notaru, uz njegovu saglasnost, povjeriti vršenje i drugih
poslova, koji su u saglasnosti sa njegovom djelatnošću. Tu spadaju naročito:
1. popis i pečaćenje ostavinske imovine i stečajne mase,
2. procjene i javne prodaje /licitacije/ pokretnih stvari i nekretnina u vanparničnom
postupku, osobito dobrovoljne prodaje,
3. razdioba prodajne cijene u izvršnom postupku.
V – OBAVEZA NOTARSKE OBRADE ISPRAVA
Član 73.
Pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava
Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se
na:
1. pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa izmeĎu bračnih drugova, kao i
izmeĎu lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici,
2. raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica,
3. pravne poslove kojima se obećava neka činidba kao poklon s tim što se nedostatak
notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane činidbe,
4. pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava
na nekretninama,
5. osnivačka akta privrednih društava i utvrĎivanje njihovih statuta, kao i svaka
promjena statuta.
Pravni poslovi, za koje, protivno stavu 1. ovog člana, nisu sačinjene notarski obraĎene
isprave, ništavi su.
Neovisno od odredbe stava 1. ovog člana, obaveze notarske obrade isprava mogu biti
predviĎene i u drugim zakonima.
Stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, koji nisu
navedeni u st. 1. ili 3. ovog člana.
Odredbe ovog člana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom
o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage.
VI – PRAVILA POSTUPKA O NAČINU POSLOVANJA NOTARA
1.Opće odredbe o notarskoj obradi isprava
Član 74.
Sadržaj izvornika notarske isprave
Izvornik notarske isprave (u daljem tekstu: izvornik) mora sadržavati:
1. podatke o notaru koji sudjeluje u sastavljanju izvornika (prezime, ime i sjedište
notara),
2. podatke o strankama (prezime, ime, zanimanje i adresu), te podatke o eventualnim
svjedocima i tumačima / prevodiocima,
3. način na koji je utvrĎen identitet lica pod tačkom 2. ovog člana,
4. tekst pravnog posla s naznakom eventualnih punomoći i priloga,
5. napomenu da je izvornik strankama pročitan ili da je postupljeno po odredbama člana
87. stav 2., člana 88. stav 1. i člana 89. ovog zakona,
6. dan, mjesec, godinu i mjesto, a kada to zakon ili stranke zahtijevaju, i sat kada je
izvornik sastavljen,
7. potpis lica pod tač. 1. i 2. ovog člana i pečat notara koji je sastavio izvornik.
Član 75.
Provedbeni propisi
Federalni ministar pravde će svojim propisom bliže regulisati način pisanja, obilježavanja,
ispravljanja grešaka, povezivanja i obilježavanja isprava sa više stranica, čuvanje i izdavanje
isprava i druga pitanja od značaja za valjanost notarskih isprava.
Član 76.
Način pisanja izvornika
Izvornici se moraju napisati strojem ili drugim sredstvom pisanja, jasno i čitko. Izuzetno,
izvornici se mogu pisati rukopisom, i to samo trajnom tintom.
Kratice u izvorniku smiju se upotrebljavati samo ako su uobičajene ili opće poznate s tim da
se prazna mjesta u tekstu popunjavaju crtama.
Član 77.
Potpis i pečat
Notar je obavezan izvornik vlastoručno na njegovom kraju potpisati svojim imenom i
dodatkom “notar”. Pored potpisa stavit će svoj službeni pečat. Na kraj izvornika, ali iznad
potpisa notara, stavljaju se i potpisi stranaka, te svjedoka, ako su i oni sudjelovali u
sastavljanju izvornika.
Ako stranka ne zna pisati, to će se u izvorniku naznačiti. Ako stranka ne može pisati, u
izvorniku će se naznačiti i razlog zbog čega ne može pisati.
Član 78.
Izmjene i dopune
Ako se u izvorniku moraju izvršiti izmjene ili dopune, to će se učiniti na kraju izvornika s
time što se mora navesti na koji se dio teksta izvornika izmjene ili dopune odnose. Izmjene i
dopune potpisat će stranke i notar, ako su te izmjene i dopune unesene u izvornik nakon što je
on potpisan.
Član 79.
Precrtavanje riječi
U izvorniku se ne smije ništa brisati.
Ako treba koju riječ precrtati, to će se učiniti tako da ona ostane čitka. Broj precrtanih riječi
napisat će se na kraju izvornika s oznakom strane i reda izvornika i broja precrtanih riječi.
Takvu napomenu stranke će potpisati po pravilima koja vrijede za potpisivanje izmjena i
dopuna u izvorniku (član 78.).
Član 80.
Postupak notarske obrade isprave
U okviru postupka notarske obrade isprave notar mora provjeriti da li su stranke sposobne i
ovlaštene za poduzimanje i zaključivanje pravnog posla.
Notar mora ispitati pravu volju stranaka, objasniti situaciju, stranke poučiti o pravnom dometu
posla i njihove izjave jasno i nedvosmisleno pismeno sastaviti u obliku notarskog izvornika.
Pri tome notar mora paziti da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte
stranke ne budu oštećene.
Izvornik se mora strankama pročitati u prisustvu notara, neposrednim pitanjima notar se
uvjerava, da sadržaj izvornika odgovara volji stranaka, nakon toga stranke moraju odobriti i
svojeručno potpisati taj izvornik. U izvorniku se mora, prije potpisa stranaka, konstatovati da
se tako postupilo.
Prilozi se takoĎe moraju uvijek pročitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da
su upoznate sa sadržajem priloga. Ovo mora biti zabilježeno u izvorniku. Sastavljanje
izvornika može se vršiti samo onda, kada prilikom čitanja izvornika prilozi stoje na
raspolaganju strankama.
Član 81.
Obaveza upozoravanja i pouke
Ako stranke hoće da se u izvornik unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi
mogle dati povoda sporovima, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo
smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, notar će upozoriti na to stranke i dati im
odgovarajuće pouke.
Ako stranke ipak ostanu kod tih izjava, notar može sačinjavanje izvornika odbiti ili ih tako
unijeti u izvornik, ali će notar u tom izvorniku posebno napomenuti da je stranke upozorio na
posljedice takvih izjava.
Član 82.
UtvrĎivanje identiteta
Ako notar ne poznaje stranke lično i po imenu, njihov identitet utvrdit će ličnom kartom ili
pasošem, ili drugim ličnim dokumentom. Ako ni to nije moguće, njihov identitet mora
posvjedočiti koji drugi notar ili dva svjedoka.
U izvorniku notar će navesti da li poznaje stranke, odnosno na koji je način utvrdio njihov
identitet, uz tačno navoĎenje imena, zanimanja i prebivališta svjedoka, datuma i broja isprave
upotrijebljene za utvrĎivanje identiteta i organa vlasti koji je tu ispravu izdao.
Član 83.
Pozivanje svjedoka
Dva svjedoka su potrebna pri sastavljanju notarskog izvornika, ako je koja od stranaka
nepismena.
U ostalim slučajevima ovisiće o notaru i strankama da li će pri sastavljanju notarskog
izvornika biti pozvani svjedoci.
Umjesto dva svjedoka može se pozvati bilo koji drugi notar.
Član 84.
Uvjeti u ličnosti svjedoka
Svjedoci moraju biti punoljetni i znati jedan od službenih jezika, s tim da jedan od svjedoka
mora znati čitati i pisati.
Identitet svjedoka utvrĎuje se na način predviĎen u odredbama člana 82. ovog zakona.
Član 85.
Lica koja ne mogu biti svjedoci
Svjedoci ne mogu biti:
1. lica koja ne mogu valjano svjedočiti uslijed svojih duševnih ili
tjelesnih nedostataka,
2. lica koja su zaposlena kod notara koji obavlja službenu radnju,
3. lica koja mogu imati kakvu korist od posla čije zaključivanje posvjedočuju,
4. lica koja su sa strankom ili s onim koji bi nakon notarske radnje trebao dobiti kakvu
korist, ili sa samim notarom stoji u odnosu, zbog kojega se može tražiti izuzeće
notara.
Član 86.
Prisustvo svjedoka
Ako zakonom nije drugačije odreĎeno, svjedoci, ili drugi notar moraju biti prisutni najkasnije
kada notar čita strankama izvornik i kad ga oni potpisuju.
Ako to stranke zahtijevaju, svjedoci mogu biti, ako što drugo nije za pojedine slučajeve
odreĎeno, isključeni za vrijeme čitanja izvornika, ali u tom slučaju stranke moraju potpisati
izvornik u prisustvu svjedoka i izjaviti da su izvornik pročitale ili da im je bio pročitan i da
odgovara njihovoj volji. Sve će se to naznačiti u notarskom izvorniku.
Član 87.
Gluha, nijema ili gluhonijema stranka koja je pismena
Gluha stranka koja zna čitati mora sama pročitati izvornik i izričito izjaviti da ga je pročitala i
da odgovara njenoj volji.
Nijema ili gluhonijema stranka koja zna čitati i pisati mora na izvorniku svojeručno napisati
da ga je pročitala i da ga odobrava. Te izjave moraju se unijeti u izvornik ispred potpisa.
U izvorniku mora biti naznačeno da se postupilo prema odredbama st. 1. i 2. ovoga člana.
Član 88.
Gluha, nijema, slijepa ili gluhonijema stranka koja je nepismena
Ako gluha stranka ne zna čitati ili ako nijema ili gluhonijema stranka ne zna čitati i pisati,
mora se osim svjedoka pozvati i jedno lice njenog povjerenja koje se s njome može znacima
sporazumjeti. To lice mora imati svojstva svjedoka i ne mora znati čitati i pisati. To lice može
biti u srodstvu s gluhom, nijemom ili gluhonijemom strankom, ako nije lično zainteresovano
u pravnom poslu koji je predmet izvornika.
Ako je koja od stranaka slijepa, gluha ili nijema, svjedoci moraju biti prisutni kada stranke
daju izjavu o raspolaganjima koja će se unijeti u izvornik, zatim prilikom čitanja cijelog
izvornika strankama, ili kad ga oni sami čitaju te onda kada stranke izjavljuju svoj pristanak i
kad potpisuju izvornik. To će se naznačiti u izvorniku.
Notar se mora uvjeriti da li se lice od povjerenja zna putem znakova sporazumjeti s gluhom,
nijemom ili gluhonijemom strankom i u izvorniku navesti da se u to uvjerio.
Član 89.
Tumač
Ako koja od stranaka ne zna jedan od službenih jezika, mora se, pored svjedoka iz stava 1.
član 83. ovog zakona, pozvati i sudski tumač (prevodilac). U izvorniku će se naznačiti da se
tako postupilo.
Tumač može biti i lice zaposleno kod notara, ali mora imati sva druga svojstva svjedoka.
Tumač nije potreban ako notar i oba svjedoka, odnosno drugi notar vladaju jezikom stranke iz
stava 1. ovog člana.
U slučaju iz stava 3. ovoga člana, svjedoci se ne mogu isključiti za vrijeme čitanja izvornika.
U izvorniku će se naznačiti zašto nije pozvan tumač.
Kad je tumač potreban, notar će nastojati da preko njega sazna pravu volju stranaka, i prema
toj volji na jednom od službenih jezika sastaviti izvornik, kojeg će tumač prevesti strankama.
Ako to stranka traži, napisat će se prevod izvornika na jezik stranke i priložiti uz izvornik.
Notar treba da upozori stranke da mogu zahtijevati pismeni prevod i prilaganje uz izvornik. U
izvorniku treba biti navedeno da se ovako postupilo i da li su se stranke odrekle tog prava.
2. Izvršne isprave notara
Član 90.
Izvršna isprava
Isprave notara su izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sastavljene
o nekom pravu potraživanja, koje ima za predmet plaćanje neke odreĎene sume novca ili
davanje odreĎene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je u
ispravi pristao na izvršenje bez odlaganja.
Na osnovu notarske isprave na osnovu koje je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka ili
zemljišni dug na odreĎenoj nekretnini, može se u svrhu plaćanja obezbijeĎenog potraživanja
neposredno nakon dospjelosti zahtijevati izvršenje na toj nekretnini, ako je dužnik u izvorniku
na ovo izričito pristao.
Za izvršnost isprava iz st. 1. i 2. ovog člana nije potrebna nikakva dalja aktivnost izvršnog
suda.
Član 91.
Pobijanje izvršenja
Izvršenje isprave notara može se pobijati po odredbama zakona kojim je regulisan izvršni
postupak.
3. Notarske potvrde i ovjere
Član 92.
Potvrde i ovjere
O stvarima, koje su regulisane u čl. 93. do 101. ovog zakona, notar izdaje potvrde ili ovjere.
Ako odredbama čl. 93. do 101. ovog zakona nije propisano što drugo, kod potvrda i ovjera je,
umjesto izvornika, u smislu člana 74. ovog zakona, dovoljna isprava koja mora sadržavati
svjedočenje notara, njegov potpis, pečat, kao i mjesto i datum izdavanja.
Član 93.
Ovjera prepisa
Notar će ovjeriti samo prepis koji je sastavljen u notarskoj kancelariji, odnosno sačinjen uz
pomoć aparata za fotokopiranje u notarskoj kancelariji. S prepisom je izjednačena fotokopija
isprave.
Prepis se mora slagati s ispravom i u pravopisu, interpunkciji i skraćivanju riječi. Ako su u
ispravi neka mjesta preinačena, brisana, precrtana, umetnuta ili dodana, mora se to u ovjeri
navesti. U ovjeri će se navesti i je li isprava poderana, oštećena, ili inače po vanjskom obliku
očito sumnjiva, osim ako to već nije vidljivo iz samog prepisa ili fotokopije.
Notar mora tačno uporediti prepis s ispravom i ako utvrdi da se slaže, potvrdit će to na samom
prepisu, a uz to će navesti da je to prepis isprave koju je stranka označila kao original, ili da je
to prepis ovjerenog ili običnog prepisa isprave, da li je i kako taksiran, da li je pisan rukom ili
strojem ili kojim drugim mehaničkim ili hemijskim sredstvom, olovkom ili perom, i gdje se,
po njegovom znanju ili po tvrĎenju stranke, nalazi original, a ako ga je stranka donijela, ime i
prebivalište te stranke.
Ako se na ispravi nalazi kakva primjedba ili klauzula i ona će se unijeti u prepis.
Kad se ovjerava prepis jednog dijela isprave ili izvod iz koje isprave, iz prepisa se mora jasno
razabrati koji su dijelovi isprave ostali neprepisani.
Član 94.
Ovjera izvoda iz trgovačkih ili poslovnih knjiga
Pri ovjeri izvoda iz trgovačkih ili poslovnih knjiga notar će uporediti izvod s odnosnim
stavkama izvorne knjige i napisat će na izvodu klauzulu ovjere s primjedbom da se izvod
potpuno slaže s odgovarajućim stavkama izvorne knjige. U izvodu će se naznačiti datum
pregleda trgovačke, odnosno poslovne knjige.
Član 95.
Ovjera potpisa
Notar može potvrditi da je stranka u njegovoj prisutnosti svojeručno potpisala pismeno, ili
svoj potpis na njega stavila, ili da je potpis, koji je već na pismenu, pred njim priznala kao
svoj.
Identitet stranke mora se utvrditi u skladu s odredbama člana 83. ovog zakona.
Ovjera će se staviti na izvornom pismenu uz naznaku, na koji je način utvrĎen identitet i
dodatak da je potpis istinit, te onda staviti datum, potpis i službeni pečat notara.
Notar je dužan provjeriti pismeno samo u smislu da li po zakonu postoje razlozi za odbijanje
vršenja službene radnje.
Ukoliko su ispunjeni uvjeti stava 4. ovog člana, notar može ovjeriti i potpis na pismenu, koje
nije sastavljeno na službenom jeziku.
Ako je stranka slijepa ili ako ne zna čitati, notar će joj pročitati pismeno prije nego što ovjeri
potpis, a ako notar ne zna jezik na kome je pismeno napisano, pismeno će pročitati sudski
tumač, što će se navesti u ovjeri.
Ako se ovjerava potpis lica kao zastupnika pravnog lica ili organa, notar može u ovjeri
potvrditi da se to lice potpisalo za pravno lice ili organ samo ako je notar prethodno utvrdio da
je to lice ovlašteno to učiniti.
Član 96.
Potvrda o vremenu predočavanja pismena
Vrijeme kad je pismeno notaru ili u njegovoj prisutnosti kojem drugom licu predočeno,
potvrdit će se na samom pismenu uz tačnu naznaku dana, mjeseca, godine, a, ako to stranka
zahtijeva, i sata.
Ako to stranka zahtijeva, mora se utvrditi i identitet lica koje je pismeno predočilo i lica
kojem je pismeno predočeno. U potvrdi će se naznačiti na koji je način utvrĎen identitet tih
lica.
Član 97.
Potvrda o životu nekog lica
Notar može potvrditi da je neko lice živo, ako ga lično i po imenu poznaje ili ako je njegov
identitet utvrdio na način predviĎen u odredbama člana 83. ovoga zakona.
U izvorniku isprave, koji će se stranci izdati, potvrdit će se da je to lice bilo pred notarom, uz
naznaku dana, mjeseca i godine, a na zahtjev stranke, i sata, kad se to dogodilo i kako je
utvrĎen njegov identitet.
Član 98.
Potvrda o ovlaštenju za zastupanje
Notar je ovlašten izdati potvrdu o ovlaštenju za zastupanje ako to ovlaštenje proizilazi iz
sudskog ili drugog registra. Takva potvrda ima istu dokaznu snagu kao i potvrda registarskog
suda.
Notar će potvrdu iz stava 1. ovoga člana, izdati samo ako je prethodno obavio uvid u registar
ili ovjereni izvod iz registra. U potvrdi će se naznačiti dan uvida u registar, odnosno dan
izdavanja izvoda iz registra.
Član 99.
Potvrde o drugim činjenicama iz registra
Notar može izdati potvrdu o postojanju ili sjedištu nekog pravnog lica, o statusnim
promjenama ili drugim pravno važnim činjenicama, ako one proizilaze iz kojeg javnog
registra.
U slučaju iz stava 1. ovoga člana, notar je dužan postupati na način koji je propisan u članu
98. stav 2. ovog zakona.
Član 100.
PotvrĎivanje zaključaka organa pravnog lica
Ako je notar pozvan da potvrdi zaključke skupštine ili sjednice nekog drugog tijela pravnog
lica, u zapisnik će unijeti dan i vrijeme sjednice, zatim će opisati sve što se u njegovom
prisustvu dogaĎalo, predlagalo i izjavilo, ukoliko je to važno za prosuĎivanje pravilnosti
postupka, a posebno zaključke donijete na sjednici. On će potvrditi i sve drugo što je zakonom
propisano.
Zapisnik iz stava 1. ovoga člana, potpisaće i lice koje je predsjedavalo sjednici.
Na zahtjev se može utvrditi i identitet predsjednika i drugih lica koja su bila prisutna sastanku,
a u zapisniku će se navesti kako je njihov identitet utvrđen.
Član 101.
Potvrda drugih činjenica
Na zahtjev zainteresovanih lica notar može potvrditi i činjnice, koje su se dogodile u
njegovom prisustvu, poput rasprava o ponudama, licitacije, žrijebanja ili izjave lica o
činjenicama i stanjima za koje je notar sam ili uz sudjelovanje stručnih lica saznao.
O potvrĎivanju činjenica iz stava 1. ovoga člana, notar će sastaviti izvornik, u kojem će se
navesti mjesto, vrijeme, imena i adrese stranaka i drugih sudionika te tačan opis onoga što se
u njegovom prisustvu dogodilo ili što je inače utvrdio. Izvornik će potpisati svi sudionici. Ako
koji od sudionika odbije potpisati izvornik, notar će to naznačiti u izvorniku.
U izvorniku iz stava 2. ovoga člana posebno će se naznačiti kako je utvrĎen identitet stranaka
na koje se potvrda odnosi.
Član 102.
Propisi o sudskom postupku
Odredbama čl. 93. do 101. ovog zakona, ne dira se u propise kojima se ureĎuje nadležnost i
postupak sudova za poduzimanje radnji na koje se te odredbe odnose.
4. Čuvanje i izdavanje otpravaka i prepisa izvornika
Član103
Čuvanje izvornika isprava
Isprava koju je, u skladu s ovim zakonom, sačinio notar predstavlja izvornik isprave koji čuva
notar u svojoj arhivi. U toj arhivi notar čuva i sve druge isprave koje, u skladu sa zakonom,
sačini u vršenju službe notara.
Član 104.
Otpravak izvornika
Kad notar sačini izvornik obavezan je strankama izdati otpravak izvornika.
Otpravak izvornika mora po obliku, formi, sadržaju i drugim pitanjima u cjelini odgovarati
izvorniku, mora biti označen kao otpravak i u pravnom prometu zamjenjuje izvornik.
Ako je izvornik izdat, ne može se više o njemu izdati otpravak nego samo prepis izvornika.
Član 105.
Izdavanje otpravaka izvornika
Ako u izvorniku nije što drugo odreĎeno, otpravak izvornika može se izdati samo:
1. licima koja su pravni posao sadržan u ispravi zaključila u svoje ime,
2. licima u ime kojih je taj pravni posao zaključen,
3. licima u korist kojih je taj pravni posao zaključen,
4. pravnim nasljednicima lica pod tač. 1. do 3. stava 1. ovog člana.
Ako su zbog prestanka rada notara, notarske isprave, drugi spisi i dokumentacija predati na
čuvanje sudu ili drugom organu vlasti ili drugom notaru, izdavanje isprava iz stava 1. ovog
člana, vrše ti organi, odnosno notari kod kojih se nalaze na čuvanju ti spisi, a za vrijeme rada
zamjenika notara isprave izdaje taj zamjenik.
Član 106.
Otpravak izvornika u svrhu izvršenja
Otpravak izvornika u svrhu izvršenja izdaje se licima koja su u izvorniku označena kao
povjerioci, odnosno njihovim nasljednicima, pod uvjetom da je dokazano ispunjenje uvjeta za
izvršnost izvornika u skladu sa članom 90. ovog zakona.
O izvršnom izvorniku može se, osim u slučajevima predviĎenim u stavu 3. ovog člana, izdati
samo jedan otpravak izvornika u svrhu izvršenja.
Ponovni otpravak izvornika u svrhu izvršenja još neizvršenog otpravka izvornika iz stava 1.
ovog člana, može se izdati samo:
1. ako sva lica iz člana 105. stav 1. tač. 1. i 2. ovoga zakona ili njihovi pravni nasljednici
na to pristanu. Taj pristanak mora biti notarski obraĎen bilješkom na samom
izvorniku, potpisanom od stranke, ili posebnom ovjerenom ispravom, koja će se
priložiti izvorniku,
2. ako je ranije izdati otpravak izvornika zbog kojeg nedostatka vraćen notaru ili ako je
uništen, oštećen ili na drugi način postao neupotrebljiv,
3. ako sud, na čijem području notar ima svoje sjedište, na prijedlog stranke, naredi da mu
se izda ponovni otpravak izvornika. Takvu će naredbu sud izdati ako stranka učini
vjerovatnim da joj je potreban ponovni otpravak izvornika.
Član 107.
Prepisi izvornika
Ako u samom izvorniku nije što drugo odreĎeno, ovjereni i obični prepisi izvornika o pravnim
poslovima meĎu živima, mogu se izdavati i svjedocima, licima koja iz tog pravnog posla
ostvaruju odreĎenu korist, zakonskim zastupnicima, te nasljednicima i drugim univerzalnim
pravnim nasljednicima lica koja iz tog pravnog posla ostvaruju odreĎenu pravnu korist, kad
god to oni zatraže. Tim će se licima dopustiti da mogu u svako doba razgledati te isprave.
Član 108.
Otpravak ili prepis izvornika izjava posljednje volje
Otpravci ili prepisi izvornika koji se odnosi na izjavu posljednje volje ili odredbe za slučaj
smrti koje je sastavio notar ili koje su njemu pismeno predate, ako u izvorniku nije što drugo
odreĎeno, mogu se izdati samo ostavitelju dok živi ili licu koje on na to izričito ovlasti
ovjerenom punomoći. Poslije smrti ostavitelja takvi se otpravci ili prepisi izvornika mogu
izdati samo poslije proglašenja odluke posljednje volje. Dan proglašenja odluke posljednje
volje zabilježiće se na otpravku ili na prepisu izvornika.
Član 109.
Strane notarske isprave
Notarske isprave izdate u inostranstvu imaju, uz uvjet uzajamnosti, ista pravna djelovanja, kao
i notarske isprave izdate po ovom zakonu.
Strane notarske isprave ne mogu u Federaciji imati pravna djelovanja koja nemaju po zakonu
koji je za njihovo izdavanje bio mjerodavan u inostranstvu.
5. Pravna zaštita
Član 110.
Postupak pravne zaštite
Nezadovoljna stranka ima pravo pritužbe kantonalnom organu za upravu zbog toga što notar
nije poduzeo traženu službenu radnju, ili zbog toga što traženu radnju u sadržajnom ili
formalnom pogledu nije poduzeo u skladu sa zakonom ili zbog toga što odugovlači s njenim
poduzimanjem.
Kantonalni organ za upravu dužan je rješenjem narediti notaru da poduzme traženu službenu
radnju i odrediti mu rok za izvršenje te radnje. Notar je dužan postupiti po tom rješenju.
6. Preuzimanje isprava, novca i vrijednosnih papira radi čuvanja i predaje
Član 111.
Čuvanje i predaja isprava
Notar je dužan preuzeti na čuvanje isprave svih vrsta, s tim što je ovlašten odbiti preuzeti na
čuvanje onu ispravu, za koju ocijeni da postoje opravdani razlozi za takvu odluku.
O preuzimanju isprava sastaviće se izvornik, u kojem će se navesti mjesto i vrijeme
preuzimanja, prezime i ime, zanimanje i adresa onoga ko je ispravu predao, oznaku položene
isprave, razlog zbog koga je položena i kome je treba izdati. Izvornik će potpisati lice koje je
ispravu predalo i notar. Na izvornik će notar staviti svoj službeni pečat.
Ako se isprava pošalje notaru pismom, o tome će se sastaviti izvornik u skladu sa stavom 2.
ovoga člana. Pismo zamjenjuje potpis lica koje je ispravu predalo.
Notar će o preuzimanju isprave izdati potvrdu. Ako je isprava poslata poštom, potvrda će se
poštom poslati pošiljaocu.
Notar je dužan utvrditi identitet lica kome predaje ispravu, u skladu sa odredbama člana 83.
ovoga zakona. Primalac je dužan potvrditi primitak isprave svojim potpisom na izvorniku.
Član 112.
Čuvanje gotovog novca i vrijednosnih papira
Notar može preuzeti na čuvanje gotov novac, mjenice, čekove, javne obveznice i druge
vrijednosne papire, a dužan ih je preuzeti samo onda kad su mu, u povodu sastavljanja
notarskog izvornika, predati zato da bi ih uručio odreĎenom licu ili da bi ih položio kod
odreĎenog organa vlasti.
Ako preuzimanje nije potvrĎeno prilikom sastavljanja notarskog izvornika, o preuzimanju će
se sastaviti izvornik u kome će se tačno naznačiti brojevi upisnika i depozitne knjige, mjesto i
vrijeme preuzimanja, odnosno oznaka i vrijednost iznosa novca, preuzetih papira te ime lica
koje ih je predalo i njegovu izjavu o tome šta s njima treba učiniti. Notar će o preuzimanju
izdati stranci potvrdu u kojoj će specificirati novac i vrijednosne papire koji su mu predati.
Ako se novac i vrijednosni papiri notaru pošalju pismom, o tome će notar sastaviti izvornik, u
skladu sa stavom 2. ovog člana. Pismo će se pričvrstiti uz izvornik.
Član 113.
Odvojeno čuvanje i predaja novca i vrijednosnih papira
Preuzeti novac i vrijednosne papire notar je dužan čuvati odvojeno od svog novca i
vrijednosnih papira, u posebnom omotu, na kome će se napisati predmet i ime stranke. Novac
koji mu je povjeren notar mora čuvati na posebnom računu kod banke ili druge finansijske
organizacije, koji ne može biti dostupan u okviru prinudnog izvršenja protiv notara.
Preuzeti novac i vrijednosne papire notar će bez odgaĎanja predati organu vlasti ili licu kome
se imaju predati, nakon što utvrdi njegov identitet. Primalac će prijem potvrditi na spisu ili u
depozitnoj knjizi.
Član 114.
Obaveza vraćanja
Ako notar ne može izvršiti naloženu mu predaju u odreĎe- nom roku, može po proteku tog
roka, a, ako rok nije odreĎen, najkasnije u roku od petnaest dana od dana preuzimanja, bez
odlaganja vratiti stranci preuzete vrijednosti ili, ako to nije moguće, može ih predati
nadležnom sudu na čuvanje i o tome obavijestiti predavatelja preporučenim pismom ili na
drugi vjerodostojan način.
Depozit učinjen kod notara ima djelovanje sudskog depozita.
Odredbe čl. 111. do 113. ovog zakona, primijenit će se na odgovarajući način i u slučaju u
kome notar kao sudski povjerenik preuzme ostavinske isprave, novac, vrijednosne papire ili
dragocjenosti.
VII – POSLOVNE KNJIGE NOTARA
Član 115.
Poslovne knjige
Notar vodi sljedeće poslovne knjige:
1. opći poslovni upisnik, u koji se upisuju svi notarski izvornici i ovjere potpisa,
2. imenik lica koja su pred notarom predala kakvo raspolaganje za slučaj smrti s
oznakom broja odnosnog spisa,
3. depozitnu knjigu o preuzetom i izdatom tuĎem novcu, vrijednosnim papirima i
dragocjenostima, u koju se, pored tačne oznake preuzetog depozita, treba unijeti ime i
adresa deponenta te onoga kome se predmet treba predati,
4. upisnik poslova koje je sud ili koji drugi organ vlasti povjerio notaru, s abecednim
imenikom,
5. zajednički abecedni imenik stranaka za njegove upisnike, te za depozitnu knjigu.
Federalni ministar pravde propisat će sadržaj, obrasce i način voĎenja poslovnih knjiga iz
stava 1. ovog člana.
VIII – ČUVANJE ISPRAVA I SPISA
Član 116.
Obaveza čuvanja
Notar je dužan sve notarske isprave koje je sam sastavio, kao i isprave koje je preuzeo na
čuvanje, čuvati pod ključem, odvojeno od drugih spisa.
Član 117.
Čuvanje kod prestanka notarske djelatnosti
Ako notar prestaje sa radom dužan je o tome odmah obavijestiti kantonalni organ za upravu, a
istovremeno je dužan poduzeti sve potrebne radnje radi čuvanja notarskih spisa, predmeta,
poslovnih knjiga, pečata i štambilja i druge dokumentacije odnosno novca i drugih
vrijednosnih papira koji se kod njega nalaze na čuvanju.
Kantonalni organ za upravu rješenjem će odrediti lica za preuzimanje spisa i druge
dokumentacije iz stava 1. ovog člana i odrediti mjesto čuvanja tih spisa i dokumentacije. Pri
obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana, ova lica postupaju u skladu sa odredbama ovog
zakona i propisom iz člana 118. ovog zakona.
Član 118.
Propisi o postupku
Federalni ministar pravde propisat će postupak preuzimanja, čuvanja i korištenja spisa,
dokumentacije, novca, vrijedonosnih papira i drugih pismena iz člana 117. ovog zakona.
IX – DISCIPLINSKA ODGOVORNOST NOTARA
Član 119.
Disciplinska odgovornost
Notar disciplinski odgovara za povrede službene dužnosti koje učini svojom krivicom.
Notar disciplinski odgovara samo za radnje utvrĎene ovim zakonom.
Odgovornost za krivično djelo i prekršaj ne isključuje disciplinsku odgovornost notara, ako
vrsta povrede predstavlja i povredu službene dužnosti notara.
Član 120.
Povrede službene dužnosti
Notar čini povrede službene dužnosti:
1. ako se pri sastavljanju notarskih isprava i poduzimanja drugih službenih radnji ne
pridržava odredaba ovog zakona,
2. ako potvrdi da se dogodila činjenica koja se nije dogodila u njegovom prisustvu,
3. ako protivno tarifi zaračunava ili traži veću nagradu, ili ako kao sudski povjerenik vrši
pritisak na stranke da ga postave za svog zastupnika,
4. ako uz obećanje da će sniziti nagradu, preko posrednika ili na drugi nedoličan način traži
stranke,
5. ako zastupa stranku ili sastavlja isprave u slučajevima u kojima mu je to zakonom
zabranjeno,
6. ako ne postupi po pravosnažnim odlukama sudova i nadzornih tijela,
7. ako neuredno vodi poslovne knjige,
8. ako na javnoj licitaciji, ili tokom kojeg drugog postupka koji vodi kao notar, ili kao
povjerenik suda, ili kao zastupnik stranaka, kupi za sebe ili za svoje srodnike stvar koja se
prodaje ili kupi stvari, nasljedna ili druga prava,
9. ako obavlja za plaću državnu ili koju drugu stalnu javnu ili privatnu službu, ako se bavi
trgovinom ili posredničkim poslovima, ili zanimanjem koje nije u skladu sa ugledom, čašću ili
nezavisnošću notara,
10. ako sklapa poslove pod svojim imenom za druge ili pod tuĎim imenom za sebe ili ako je
stranka u poslovima u kojima poduzima službene radnje kao notar ili sudski povjerenik,
11. ako novac koji mu je povjeren na čuvanje, uloži na svoje ime protivno odredbama ovoga
zakona,
12. ako preuzme obavezu jemstva ili odgovornosti u poslovima koji se zaključuju uz
njegovo sudjelovanje u svojstvu notara,
13. ako za vrijeme udaljenosti od obavljanja službe obavlja poslove notara,
14. ako ne osigurava rad notarskog pomoćnika, u skladu sa ovim zakonom.
Član 121.
Disciplinske kazne
Za povredu službene dužnosti notaru se mogu izreći sljedeće disciplinske kazne:
1. pismeni ukor,
2. novčana kazna u visini od 2.500 KM do 25.000 KM,
3. privremeno oduzimanje prava na obavljanje službe notara u trajanju do godinu dana.
Član 122.
Disciplinski postupak
Postupak za utvrĎivanje disciplinske odgovornosti notara pokreće kantonalni organ za
upravu.
Za provoĎenje disciplinskog postupka nadležna je Notarska komora.
U svrhu sprovoĎenja disciplinskog postupka formiraju se disciplinska vijeća prvog i drugog
stepena. Sastav i način izbora prvostepenog i drugostepenog disciplinskog vijeća, kao i njihov
metod rada propisuje Notarska komora.
Postupak disciplinske odgovornosti vodi se po pravilima, koja utvrdi Notarska komora.
Član 123.
Zalba protiv rješenja o disciplinskoj kazni
Disciplinske kazne izriče rješenjem prvostepeno disci- plinsko vijeće Notarske komore.
Na rješenje iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba drugostepenom disciplinskom vijeću
Notarske komore.
zalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Rješenje doneseno po žalbi je konačno.
Član 124.
Privremeno udaljavanje notara iz službe
Ako je protiv notara pokrenut disciplinski postupak može se donijeti rješenje o njegovom
privremenom udaljenju iz službe, ako je to nužno radi zaštite časti i ugleda službe ili radi
osiguranja interesa stranaka.
Notar će biti privremeno udaljen iz službe ako je protiv njega podignuta optužnica ili odreĎen
pritvor zbog krivičnog djela počinjenog s umišljajem, ili ako izdržava kaznu zatvora do šest
mjeseci.
Rješenje o privremenom udaljenju, u skladu sa odredbama st. 1. i 2. ovog člana, donosi
prvostepeno disciplinsko vijeće.
Protiv rješenja o udaljenju, iz službe notar može izjaviti žalbu drugostepenom disciplinskom
vijeću u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o udaljenju iz službe.
Izjavljena žalba ne odgaĎa izvršenje rješenja.
Drugostepeno disciplinsko vijeće obavezno je odlučiti po žalbi najkasnije u roku od 15 dana
od dana prijema žalbe.
Rješenje drugostepenog disciplinskog vijeća doneseno po žalbi je konačno.
Član 125.
Disciplinska odgovornost lica zaposlenih kod notara
Odredbe ovog zakona o disciplinskoj odgovornosti notara shodno se primjenjuju i na
disciplinsku odgovornost notarskog pomoćnika, zamjenika notara, vršioca dužnosti notara i
stručnog saradnika.
Član 126.
Opća mogućnost voĎenja postupka pred sudom
Protiv konačnih odluka disciplinskih organa Notarske komore može se voditi postupak pred
nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.
X – NAGRADA ZA RAD I NAKNADA TRO[KOVA
Član 127.
Nagrada za rad i naknada troškova
Notari imaju pravo na nagradu za svoj rad i naknadu troškova u vezi sa obavljenim radom, u
skladu sa tarifom o naknadama i nagradama.
Tarifu o nagradama i naknadama notara utvrĎuje Federalno ministarstvo, na prijedlog
Notarske komore.
Član 128.
Dospjelost nagrade i naknade troškova
Plaćanje nagrade za rad i naknade troškova notaru vrši se odmah po obavljenom poslu, a notar
može tražiti i da stranka plati primjereni iznos predujma u momentu preuzimanja posla.
Notar je obavezan stranci izdati potvrdu o plaćenoj nagradi i troškovima.
Član 129.
Solidarna odgovornost
Ako je više stranaka učestvovalo u zaključivanju pravnog posla pred notarom, ili je notar
izvršio jednu radnju za više stranaka, sve te stranke solidarno duguju nagradu i troškove
notaru, ako se stranke drugačije ne dogovore.
XI – NADZOR NAD SPROVO\ENJEM OVOG ZAKONA
Član 130.
Nadzor nad sprovoĎenjem ovog zakona
Nadzor nad sprovoĎenjem ovog zakona vrši Federalno ministarstvo, a nadzor nad radom
notara u vršenju službe vrši kantonalni organ za upravu i Federalno ministarstvo.
Notar je dužan omogućiti vršenje nadzora i staviti na raspolaganje sve spise, izvornike,
dokumentaciju i prostor koji se odnosi na poslove notara u vršenju službe notara predviĎene
ovim zakonom i postupiti po rješenju organa koji vrši nadzor.
XII – PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE
Član 131.
Provedbeni propisi
Federalni ministar pravde donijet će propise za koje je ovlašten ovim zakonom u roku od šest
mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 132.
Pripremni seminari za notarski ispit
U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu
člana 131. ovog zakona, Federalno ministarstvo dužno je organizovati posebne seminare radi
pripreme kandidata za polaganje notarskog ispita, po programu koji utvrdi to ministarstvo. U
programu se utvrĎuje bliži sadržaj gradiva za svaki predmet posebno koji su predviĎeni u
članu 10. ovog zakona.
Federalno ministarstvo je obavezno u roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog
zakona obezbijediti da se organizuju seminari za usavršavanje notara u smislu člana 32. stav
1. tačka 7. ovog zakona.
Federalno ministarstvo na prijedlog Notarske komore utvrĎuje uvjete pod kojim se seminari
za daljnju edukaciju notara smatraju kao seminari u smislu člana 32. stav 1. tačka 7. ovog
zakona.
Član 133.
Konstituisanje Notarske komore
U roku od tri mjeseca od dana završenog imenovanja prvih notara na teritoriji Federacije
mora se organizovati i konstituisati Notarska komora. Aktivnost na organizovaju Notarske
komore sprovodi Federalno ministarstvo u saradnji sa kantonalnim organima za upravu.
Član 134.
Prestanak važenja
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o javnom bilježništvu
(“Službene novine Federacije BiH”, broj 49/99).
Član 135.
Stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama
Federacije BiH”, a počet će se primjenjivati nakon proteka roka od 18 mjeseci od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
