Zakon o državljanstvu BIH
POGLAVLjE I
(1) Ovim zakonom uređuju se uslovi za sticanje i prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: državljanstvo BiH) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
(2) Zakoni o državljanstvu koje donose entiteti moraju biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i ovim zakonom.
(1) Svi državljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu: entiteti) samim tim su i državljani Bosne i Hercegovine.
(2) Promjena državljanstva jednog entiteta u državljanstvo drugog entiteta nema uticaja na državljanstvo BiH.
Svi državljani Bosne i Hercegovine uživaju ista ljudska prava i osnovne slobode kao što je to određeno Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav) i uživaće zaštitu ovih prava na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, pod istim uslovima i bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo.
Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da postoji bileteralni sporazum između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u skladu sa članom IV 4. d) Ustava.
Državljanstvo BiH u skladu sa odredbama ovog zakona stiče se:
a) porijeklom,
b) rođenjem na teritoriji Bosne i Hercegovine,
c) usvajanjem,
d) putem naturalizacije,
e) putem međunarodnog sporazuma.
Sticanje državljanstva BiH porijeklom
Dijete rođeno nakon stupanja na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH porijeklom:
a) čija su oba roditelja bili državljani Bosne i Hercegovine u vrijeme rođenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog rođenja;
b) čiji je jedan roditelj bio državljanin Bosne i Hercegovine u vrijeme rođenja djeteta i dijete je rođeno na teritoriji Bosne i Hercegovine;
c) čiji je jedan roditelj bio državljanin Bosne i Hercegovine u vrijeme djetetovog rođenja, a dijete je rođeno u inostranstvu, ako bi ono inače bilo bez državljanstva;
d) ako je rođeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin Bosne i Hercegovine u vrijeme djetetovog rođenja, pod uslovom da do vremena kada navrši 23 godine podnese prijavu za evidentiranje državljanstva BiH nadležnom organu.
Sticanje državljanstva BiH rođenjem na teritoriji Bosne i Hercegovine
Državljanstvo BiH biće dodijeljeno djetetu koje je rođeno ili nađeno na teritoriji Bosne i Hercegovine nakon stupanja na snagu Ustava i čija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, ili ako je dijete bez državljanstva.
Dijete mlađe od 18 godina koje je u potpunosti usvojio državljanin Bosne i Hercegovine nakon stupanja na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH.
Sticanje državljanstva BiH naturalizacijom
(1) Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje državljanstva BiH može steći državljanstvo naturalizacijom ako ispunjava sljedeće uslove:
a) da je napunio 18 godina starosti;
b) da ima odobren stalni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva;
c) da dovoljno poznaje pismo i jezik jednog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine;
d) da mu nije izrečena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljivanja stranaca sa teritorije Bosne i Hercegovine od strane organa čiji je legalitet uspostavljen Ustavom i da je ova odluka još uvijek na snazi;
e) da nije osuđivan na izdržavanje kazne za krivična djela sa predumišljajem na duže od tri godine u periodu od 8 godina od podnošenja zahtjeva;
f) da se odreknu ili na neki drugi način izgube svoje ranije državljanstvo prije sticanja državljanstva BiH, osim ako bilateralni sporazum iz člana 14. ne predviđa drugačije. Odricanje ili gubitak ranijeg državljanstva se neće zahtijevati ako ovo nije dozvoljeno ili se ne može razumno zahtijevati;
g) da se protiv njega ne vodi krivični postupak, osim ako se dokaz o ispunjavanju ovog uslova ne može razumno zahtijevati;
h) da ne predstavlja prijetnju po bezbjednost Bosne i Hercegovine;
i) da ima obezbijeđen stalni izvor prihoda u iznosu koji omogućava egzistenciju ili da je u stanju da obezbijedi pouzdan dokaz o finansijskim izvorima za sopstveno izdržavanje;
j) da je izmirio sve poreske ili druge finansijske obaveze;
k) da potpiše izjavu da prihvata pravni sistem i ustavni poredak Bosne i Hercegovine i
l) da ima važeću garanciju o sticanju državljanstva BiH.
(2) Naturalizacija se neće odobriti, čak ako podnosilac zahtjeva ispunjava opšte uslove za naturalizaciju, ukoliko postoje osnovani razlozi za sumnju da bi se odobrenjem naturalizacije tom licu ugrozila bezbjednost Bosne i Hercegovine i javni red i mir, ili ukoliko naturalizacija nije u skladu sa interesima Bosne i Hercegovine iz nekog drugog razloga utvrđenog na osnovu cjelokupne procjene stanja podnosioca zahtjeva.
Sticanje državljanstva BiH olakšanom naturalizacijom
Bračni drug državljanina Bosne i Hercegovine – stranac, može steći državljanstvo BiH pod sljedećim uslovima:
a) da je brak trajao najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u momentu podnošenja zahtjeva;
b) da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo prije sticanja državljanstva BiH, osim ako to nije drugačije riješeno bilateralnim sporazumom iz člana 14. Odustajanje ili prestanak ranijeg državljanstva se ne zahtijeva ako to nije dopušteno ili se ne može razumno zahtijevati;
c) da ima odobren stalni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine;
d) da ne predstavlja prijetnju po bezbjednost Bosne i Hercegovine.
(1) Dijete mlađe od 18 godina čiji je jedan roditelj stekao državljanstvo BiH ima pravo da dobije državljanstvo BiH naturalizacijom ako ono ima odobren privremeni ili stalni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine.
(2) Roditelj koji ima državljanstvo BiH može tražiti sticanje državljanstva BiH u ime maloljetnog djeteta u skladu sa stavom (1) ovog člana. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
(1) Lice bez državljanstva i lice koje ima status izbjeglice može steći državljanstvo BiH, bez ispunjavanja uslova iz člana 9. stav (1) tač. b), c), f), i) i j), samo ako u statusu lica bez državljanstva ili izbjeglice ima neprekidan boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u trajanju od pet godina prije podnošenja zahtjeva.
(2) Maloljetno dijete lica koje je steklo državljanstvo BiH na osnovu stava (1) ovog člana ima pravo da dobije državljanstvo BiH, bez ispunjavanja uslova iz člana 9. stav (1) tač. a), b), c), f), i) i j), ako ima status izbjeglice ili odobren privremeni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na dužinu boravka.
(3) Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
(1) Sljedeća lica imaju pravo da dobiju državljanstvo BiH na osnovu zahtjeva bez ispunjavanja uslova iz člana 9. stav (1) tač. b) i f).
a) emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu,
b) prva i druga generacija potomaka lica navedenih u stavu (1) koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu,
(2) Bračni drug lica navedenog u stavu (1) ovog člana, ima pravo na sticanje državljanstva BiH na osnovu molbe bez ispunjavanja zahtjeva iz člana 9. stav (1) tačka b) ukoliko ispuni uslove člana 10. tač. a) i b).
Lice kojem je državljanstvo BiH, radi sticanja ili zadržavanja državljanstva druge države, prestalo odricanjem ili otpustom, može podnijeti zahtjev za ponovno sticanje državljanstva BiH, ako ispunjava uslove iz člana 9., osim uslova iz stava (1) tač. a) i b), samo ako ima odobren privremeni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje jednu godinu neposredno prije podnošenja zahtjeva ili odobren stalni boravak.
Ako se u pojedinačnim slučajevima naturalizacija lica smatra od naročite koristi za Bosnu i Hercegovinu, lice može steći državljanstvo BiH bez ispunjavanja uslova iz člana 9. stav (1) tač. a), b) i f).
U svim slučajevima gdje ovaj zakon propisuje gubitak ranijeg državljanstva licima koja stiču državljanstvo BiH, takvim licima će biti dozvoljeno da i dalje zadrže državljanstvo ranije države gdje god je to omogućeno bilateralnim sporazumom između Bosne i Hercegovine i te države koji je odobrila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u skladu sa članom IV 4. d) Ustava.
Državljanstvo BiH se ne može izgubiti ako bi lice koje je u pitanju time ostalo bez državljanstva (apatrid), osim u slučaju utvrđenim članom 23. tačka a).
Državljanstvo BiH prestaje:
a) odricanjem,
b) otpustom,
c) oduzimanjem,
d) međunarodnim sporazumom.
(1) Građanin koji je napunio 18 godina, koji živi u inostranstvu i ima državljanstvo druge države, ili mu je zagarantovano sticanje državljanstva druge države, ima pravo da se odrekne državljanstva BiH.
(2) Djetetu koje živi u inostranstvu i ima državljanstvo druge države ili mu je isto zagarantovano prestaje državljanstvo BiH odricanjem na zahtjev oba roditelja kojima je državljanstvo BiH prestalo odricanjem, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je državljanstvo BiH prestalo odricanjem uz saglasnost drugog roditelja koji je državljanin Bosne i Hercegovine, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je državljanstvo BiH prestalo odricanjem, ako je drugi roditelj mrtav ili je izgubio roditeljsko pravo ili je stranac ili lice bez državljanstva ili na zahtjev usvojioca ako mu je prestalo državljanstvo BiH odricanjem i odnos između usvojioca i usvojenog djeteta je odnos potpunog usvojenja. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
(3) U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog člana, državljanstvo BiH prestaje licu kada nadležni organ utvrdi da su ispunjeni potrebni uslovi iz st. (1) i (2) ovog člana i stranci uruči rješenje o prestanku državljanstva BiH, ili kad joj ga nadležno diplomatsko-konzularno predstavništvo Bosne i Hercegovine u inostranstvu uputi poštom.
Odluka o odricanju može biti poništena na zahtjev lica koje nije steklo državljanstvo države koja mu je izdala garanciju.
Otpust iz državljanstva BiH može biti odobren na osnovu zahtjeva lica koje živi na teritoriji Bosne i Hercegovine, koje ispunjava sljedeće uslove:
a) da ima 18 godina;
b) da se protiv njega ne vodi krivični postupak zbog učinjenog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, ili ako je osuđen na kaznu zatvora u Bosni i Hercegovini, da tu kaznu izdržava;
c) da je izmirio sve nužne doprinose, poreze ili druge zakonske obaveze plaćanja utvrđene pravosnažnim odlukama nadležnih organa;
d) da je stekao ili mu je garantovano državljanstvo druge države;
e) da je ispunio svoje vojne obaveze.
(1) Djetetu mlađem od 18 godina koje je steklo, ili kojem je zagarantovano sticanje državljanstva druge države, i koje još uvijek živi na teritoriji Bosne i Hercegovine, prestaje državljanstvo BiH otpustom na zahtjev:
a) oba roditelja čije je državljanstvo BiH prestalo otpustom;
b) jednog roditelja čije je državljanstvo BiH izgubljeno otpustom, ako drugi roditelj nije živ, ili su mu oduzeta roditeljska prava, ili je stranac ili lice bez državljanstva;
c) jednog roditelja, koji izvršava roditeljske dužnosti i čije državljanstvo BiH je izgubljeno otpustom a drugi roditelj, koji je državljanin Bosne i Hercegovine, se slaže;
d) usvojioca ako mu je državljanstvo BiH prestalo otpustom, a odnos između usvojioca i usvojenog djeteta predstavlja odnos potpunog usvojenja.
(2) Ako je dijete starije od 14 godina, u slučajevima iz tač. a), b) i c) zahtijeva se njegov pristanak.
Državljanstvo BiH može biti oduzeto u sljedećim slučajevima:
a) ako je državljanstvo Bosne i Hercegovine stečeno pomoću prevare, lažnih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne činjenice koja se može odnositi na podnosioca zahtjeva,
b) kada državljanin Bosne i Hercegovine vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama uprkos pravne zabrane takve službe,
c) kada je državljanstvo BiH stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona, bez ispunjenja uslova iz čl. 9. i 10.,
d) kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine pravosnažnom presudom, radi preduzimanja radnji kojima se narušavaju ustavni poredak i bezbjednost Bosne i Hercegovine, ili kada je osuđen radi članstva u organizaciji koja preduzima takve radnje, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim ineresima Bosne i Hercegovine,
e) kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine pravosnažnom presudom za krivično djelo koje uključuje krijumčarenje vatrenog oružja, eksploziva, radioaktivnog materijala ili narkotičkih sredstava i psihogenih supstanci; ili ilegalni prevoz i trgovinu materijalima i opremom za proizvodnju oružja ili drugih sredstava masovnog uništenja; ili ilegalni ulazak u Bosnu i Hercegovinu, ostanak ili izlazak iz Bosne i Hercegovine pojedinaca ili grupa; ili organizuje ili učestvuje u trgovini ljudima i krijumčarenjem ljudima, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim interesima Bosne i Hercegovine,
f) kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine pravosnažnom presudom za krivično djelo koje proizilazi iz aktivnosti koje se razlikuju od onih iz tač. d) i e) ovog člana, a koje ozbiljno štete vitalnim interesima Bosne i Hercegovine.
(1) Državljanstvo BiH prestaje otpustom, odricanjem ili oduzimanjem, danom dostavljanja rješenja o prestanku državljanstva BiH licu na koje se ono odnosi.
(2) Ako mjesto prebivanja tog lica nije poznato, ili ne može biti potvrđeno, državljanstvo BiH prestaje danom objavljivanja rješenja u “Službenom glasniku BiH”.
Odnosi između državljanstva BiH i državljanstva entiteta
Za lica koja imaju državljanstvo BiH u skladu sa čl. 6., 7. i 8. smatra se da već imaju državljanstvo jednog od entiteta.
Sve odluke o sticanju i prestanku državljanstva BiH koje donose entiteti ili Bosna i Hercegovina moraju se donijeti u skladu sa čl. 31. i 32. ili sa prelaznim odredbama poglavlja VII ovog zakona.
Lice koje izgubi državljanstvo jednog entiteta, a ne stekne državljanstvo drugog entiteta gubi državljanstvo BiH. Lice koje izgubi državljanstvo BiH istovremeno gubi i državljanstvo entiteta.
(1) Dijete koje državljanstvo BiH stiče porijeklom ili potpunim usvojenjem, u skladu sa članom 8., stiče državljanstvo entiteta roditelja ili usvojioca koji posjeduje državljanstvo BiH.
(2) Ako roditelji ili usvojioci imaju državljanstva različitih entiteta, dijete će:
a) steći državljanstvo entiteta u kojem je rođeno, i
b) ako je rođeno u inostranstvu, dijete će:
1) steći državljanstvo entiteta kako je to dogovoreno među roditeljima, ili
2) ako dogovor nije postignut, dijete će steći:
– u slučaju sticanja porijeklom, državljanstvo entiteta roditelja koji je u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine upisao dijete u matičnu knjigu rođenih, ili
– u slučaju sticanja potpunim usvajanjem, državljanstvo entiteta u kojem ima prebivalište u Bosni i Hercegovin, ili ako mjesto prebivališta ne postoji, državljanstvo entiteta roditelja koji je podnio molbu za upisivanje djeteta.
(3) Dijete koje stiče državljanstvo BiH prema članu 7. stiče državljanstvo entiteta u kojem je rođeno ili nađeno.
Nakon promjene mjesta prebivališta sa teritorije jednog entiteta na teritoriju drugog entiteta, državljanstvo entiteta se takođe mijenja ako to lice želi.
(1) Državljanin Bosne i Hercegovine koji ima prijavljeno prebivalište u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, a koji ima državljanstvo jednog od entiteta, ostaje državljanin tog entiteta, osim ako na svoj zahtjev ne promijeni svoje entitetsko državljanstvo.
(2) Državljanin Bosne i Hercegovine koji ima prijavljeno prebivalište u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, a koji nema izjavljeno entitetsko državljanstvo, ima pravo da izabere svoje entitetsko državljanstvo.
(3) Lica sa prebivalištem u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine koja stiču državljanstvo BiH naturalizacijom, biraju svoje entitetsko državljanstvo.
(1) Odluke o sticanju ili prestanku državljanstva BiH donosi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo), osim odluka iz čl. 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 21., 22. i 42.
(2) Odluke prema čl. 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 21., 22. i 42. donose kompetentne vlasti entiteta.
(3) Odluke prema članu 15. donosi konsenzusom Savjet ministara Bosne i Hercegovine.
(1) Odluke iz člana 31., stav (2), izuzev odluka donesenih u skladu sa čl. 6., 7., 8. i 42., moraju se poslati Ministarstvu u roku od tri sedmice od datuma donošenja odluke.
(2) Odluka kompetentne vlasti entiteta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja, ukoliko Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 9., 10., 11., 12., 13., 14., 21. i 22. U tom slučaju nadležni moraju uputiti slučaj kompetentnoj vlasti entiteta radi ponovnog razmatranja. Odluke donesene prema čl. 6., 7. i 8. stupaju na snagu nakon registracije od strane nadležnog organa.
(3) Ako nakon ponovnog razmatranja, ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i Bosne i Hercegovine, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u skladu sa članom VI 3. Ustava na konačnu odluku.
Molba za sticanje, odricanje ili otpust iz državljanstva BiH mora se neposredno podnijeti vlastima navedenim u članu 31., ili ako podnosilac živi u inostranstvu, putem diplomatsko-konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine.
(1) Nadležni organi iz člana 31. st. (1) i (2) moraju riješiti molbu u periodu od 60 dana od primanja uredne prijave. Odluke o odbijanju prijave za sticanje ili otpust ili odluke da se oduzme državljanstvo, moraju sadržavati razloge u pisanoj formi.
(2) Zainteresovana lica mogu pokrenuti upravni spor protiv odluke iz prethodnog stava.
(1) Ministarstvo vodi sljedeće evidencije o državljanstvu BiH:
a) Evidenciju o sticanju državljanstva BiH:
1) na osnovu međunarodnog sporazuma,
2) lica od naročite koristi za Bosne i Hercegovine iz člana 15. ovog zakona,
3) lica naturalizovanih između 06. aprila 1992. i 01. januara 2006. godine.
b) Evidenciju o prestanku državljanstva BiH:
1) odricanjem i
2) oduzimanjem.
(2) Nadležni organi entiteta i organi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vode evidencije o naturalizaciji i državljanstvu iz svoje nadležnosti.
(3) Evidencije iz ovog člana i evidencije iz člana 36. sadrže jedinstveni matični broj, ako je određen.
Ministarstvo vodi evidencije o predmetima davanja svoje saglasnosti na rješenja nadležnih entiteskih organa o naturalizaciji stranih državljana i o predmetima naknadnog upisa u matične knjige rođenih lica koja su stekla državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine.
Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz čl. 35. i 36.
Državljanstvo BiH i državljanstvo entiteta se dokazuje uvjerenjem o državljanstvu BiH i uvjerenjem o državljanstvu entiteta ili pasošem Bosne i Hercegovine.
(1) Uvjerenje o državljanstvu BiH i državljanstvu entiteta izdaje organ koji vodi matičnu knjigu rođenih, odnosno knjigu državljana.
(2) Državljanstvo se upisuje u matičnu knjigu rođenih bez posebne odluke kada se utvrdi da to lice ispunjava uslove sticanja prema čl. 6., 7. i 8.
(3) U slučaju da organi vlasti iz stava 1. ovog člana bez osnove odbiju da izdaju uvjerenje o državljanstvu BiH, resorno ministarstvo entiteta ili Ministarstvo izdaju uvjerenje o državljanstvu licu o kome je riječ na osnovu dokumentovanih podataka koje posjeduje Ministarstvo i nadležni organ entiteta ili organ u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, u okviru svojih nadležnosti. U slučaju spora između nadležnih organa entiteta i Bosne i Hercegovine, predmet se upućuje Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u skladu sa članom VI 3. Ustava.
(4) Kada su dokumentovani podaci koji se odnose na državljanstvo nedostupni ili ih državljani Bosne i Hercegovine ne mogu pribaviti u razumnom vremenskom periodu, nadležni organi pomenuti u prethodnom stavu dozvoliće takvim licima da pribave ove podatke na drugi način, uključujući i izjave date od strane tih lica ili za njih.
(5) Kompetentni organi u entitetima i organ u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine će, u pojedinačnim slučajevima, dostaviti Ministarstvu tražene informacije iz evidencije pomenute u stavu (1).
(1) Uvjerenje o državljanstvu se izdaje na obrascu koji sadrži sljedeće elemente:
a) naziv “Bosna i Hercegovina” i naziv entiteta,
b) naziv organa vlasti iz člana 39. koji je izdao ovo uvjerenje,
c) “Uvjerenje o državljanstvu BiH “,
d) naznake o pripadajućem državljanstvu entiteta,
e) ime i prezime lica kom je uvjerenje izdato, ime jednog roditelja i njegovo državljanstvo, datum i mjesto rođenja,
f) dokazi na osnovu kojih je uvjerenje izdato,
g) datum i mjesto izdavanja, pečat nadležnog organa i potpis odgovornog lica.
(2) Ministarstvo određuje oblik obrasca iz prethodnog stava ovog člana.
Sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Ustava, uključujući i sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine do 06. aprila 1992. godine, su državljani Bosne i Hercegovine, dok će se državljanstvo lica naturalizovanih u periodu od 06. aprila 1992. do 01. januara 2006. godine odrediti u skladu sa čl. 43. i 44.
(1) Sva lica koja su državljani Bosne i Hercegovine u skladu sa ovim zakonom i koja su na dan 06. aprila 1992. godine bila nastanjena na teritoriji koja sada pripada jednom od entiteta se smatraju državljanima tog entiteta, izuzev ako nemaju stalno prebivalište u drugom entitetu, u kojem slučaju se smatraju državljanima toga entiteta.
(2) Sva lica koja su državljani Bosne i Hercegovine u skladu s ovim zakonom i koja žive u inostranstvu na dan kad ovaj zakon stupa na snagu smatraju se državljanima entiteta u kojem su imala prebivalište ili boravište prije 06. aprila 1992. godine, ukoliko se stalno ne nastane u drugom entitetu ili izaberu državljanstvo drugog entiteta.
(3) Sva lica koja su bila državljani bivše SFRJ i koja su se u vremenu između 06. aprila 1992. godine i stupanja na snagu ovog zakona stalno nastanila na teritoriji jednog od entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalište ili boravište u trajanju od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog zakona, nakon podnošenja zahtjeva dobiće i državljanstvo tog entiteta i Bosne i Hercegovine.
(4) Sva lica koja su bila državljani bivše SFRJ i koja se u vremenu između dana stupanja na snagu ovog zakona i 31. decembra 2000. godine stalno nastane na teritoriji jednog od entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalište ili boravište u trajanju od tri godine, nakon podnošenja zahtjeva dobiće državljanstvo tog entiteta i Bosne i Hercegovine.
(5) Prebivalište djece, u smislu odredaba čl. 29. i 42. stav (1) ovog zakona, koja su bila maloljetna i nisu imala prijavljeno prebivalište, utvrđuje se na osnovu prebivališta roditelja i drugim dokazima.
Ministarstvo je dužno da, u skladu sa ovim zakonom, sprovede reviziju statusa lica naturalizovanih poslije 06. aprila 1992. godine, a prije 01. januara 2006. godine.
(1) Ministarstvo razmatra status lica koja su stekla državljanstvo naturalizacijom, a koja prethodno nisu imala dodijeljen jedinstveni matični broj, ili kojima je na teritoriji Bosne i Hercegovine dodijeljen novi jedinstveni matični broj državljana Bosne i Hercegovine, u periodu poslije 06. aprila 1992. godine, a prije 01. januara 2006. godine. S tim ciljem, Ministarstvo razmatra informacije koje pružaju lica o kojima se radi, kao i informacije prikupljene po službenoj dužnosti.
(2) Na zahtjev Ministarstva, lica o kojima se radi i nadležni organi u Bosni i Hercegovini, moraju mu dostaviti sve potrebne informacije u roku koji Ministarstvo odredi.
(3) Ako se lice o kome se radi ne povinuje zahtjevu za dostavom informacija iz stava (2), Ministarstvo mu može oduzeti državljanstvo.
(4) Ako lice time ne ostaje bez državljanstva, Ministarstvo može svojom odlukom oduzeti državljanstvo BiH u sljedećim slučajevima:
a) ako propisi koji su bili na snazi na području Bosne i Hercegovine u vrijeme naturalizacije nisu bili primijenjeni, ili
b) ako je državljanstvo BiH bilo stečeno prevarnim ponašanjem, lažnim informacijama ili prikrivanjem bilo koje relevantne činjenice ako se takvo ponašanje može pripisati licu o kojem se radi, ili
c) u slučaju nepostojanja stvarne veze između Bosne i Hercegovine i državljanina koji uobičajeno ne boravi u Bosni i Hercegovini, ili
d) u bilo kom slučaju iz člana 23. tač. b), c), d), e) i f) ovog zakona.
(5) Dokaz da ne postoji stvarna veza iz stava (4) tačke c) ovog člana može biti posebno neprijavljivanje prebivališta uključujući i adresu stanovanja u Bosni i Hercegovini ili nepodnošenje zahtjeva za izdavanje lične karte državljana Bosne i Hercegovine u skladu sa propisima o prijavljivanju, prebivalištu i boravištu, te o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine.
(6) Državljanstvo BiH neće se oduzeti u skladu sa stavom (4) tačka a) ovog člana ukoliko lice o kome se radi ispuni uslove za naturalizaciju ili olakšanom naturalizacijom prema ovom zakonu do trenutka kada Ministarstvo donosi odluku i ako je jasno da lice o kom se radi nije bilo svjesno da propisi nisu bili primijenjeni, niti se upustilo u ponašanje koje bi opravdalo oduzimanje državljanstva prema ovom zakonu, i nije svjesno prikrilo kakvu relevantnu činjenicu. Relevantna činjenica je posebno ona činjenica koja je suprotna propisima o statusu lica u Bosni i Hercegovini.
(7) Državljanstvo BiH prestaje danom dostavljanja odluke Ministarstva o njegovom oduzimanju. Ako adresa stanovanja ili mjesto prebivališta tog lica nisu poznati ili se ne mogu utvrditi, državljanstvo BiH prestaje danom objavljivanja obavještenja o odluci Ministarstva u “Službenom glasniku BiH”.
(8) U reviziju izdatih državljanstava, ne mogu biti uključeni zaposlenici Ministarstva, koji su na bilo koji način ranije bili uključeni u proces izdavanja državljanstava koja su predmet revizije.
Bez obzira na čl. 23. i 44. ovog zakona, u slučajevima kada je istom licu dodijeljeno državljanstvo BiH više puta po različitim osnovama, Ministarstvo će zaključkom objediniti postupak revizije te donijeti jedinstvenu odluku o statusu naturalizovanog državljanina.
Svi zakoni i propisi doneseni na osnovu njih, a koji regulišu pitanja državljanstva BiH prestaju važiti na dan stupanja na snagu ovog zakona.
Ministarstvo će donijeti ili uskladiti propise za sprovođenje ovog zakona u roku od 45 dana nakon stupanja na snagu ovog zakona. Nadležni organi entiteta će najkasnije 45 dana nakon toga donijeti propise o državljanstvu koji će biti usklađeni sa ovim zakonom.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se i okončati po odredbama onog zakona koji je povoljniji za stranku.
Ministarstvo će donijeti podzakonske akte utvrđene odredbama čl. 35. i 36. i podzakonske akte kojim će se precizirati izdavanje garancije za sticanje državljanstva BiH i dokazi o ispunjavanju uslova za naturalizaciju iz čl. 9., 10., 12. i 14. ovog zakona, u roku od 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.
Službeni prečišćeni tekst Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine obuhvata: Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 4/97), Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 13/99), Zakon o izmjeni Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 41/02), Zakon o izmjeni Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 6/03), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 14/03), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 82/05), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 43/09), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 76/09), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 87/13), a u kojima je naznačen dan njihovog stupanja na snagu.
