SKRIPTA IZ UPRAVNOG PAVA I (priručnik za polaganje ispita)

SKRIPTA IZ UPRAVNOG  PRAVA I

(PRIRUČNIK ZA POLAGANJE ISPITA)

NAUKA UPRAVNOG PRAVA

Uvod

Upravno pravo je grana prava koja se bavi regulacijom odnosa između pojedinaca i državne uprave, te uređenjem organizacije i funkcioniranja javne uprave. Upravno pravo predstavlja specifičnu granu prava koja se fokusira na regulaciju odnosa između pojedinaca i organa državne uprave. Ono se bavi organizacijom, funkcioniranjem i kontrolom javne uprave, te postavlja okvire za zakonit rad državnih organa. Osnovni cilj upravnog prava je osiguranje zakonitosti i efikasnosti u radu javne uprave, te zaštita prava građana u njihovom odnosu s administracijom.

Ključne komponente upravnog prava:

1. Upravni postupak: Ovo je procedura kroz koju upravni organi donose odluke koje utječu na prava i obaveze građana. Upravni postupak obuhvata faze kao što su podnošenje zahtjeva, vođenje dokaznog postupka, donošenje odluke i žalbeni postupak.
2. Upravni akti: To su pravni akti koje donose upravni organi i koji imaju pravne posljedice. Upravni akti mogu biti pojedinačni (koji se odnose na konkretnu situaciju) ili opći (koji se primjenjuju na širi krug osoba).
3. Pravno sredstvo: Građani imaju pravo na pravnu zaštitu protiv upravnih akata, što uključuje podnošenje žalbi, prigovora ili tužbi. Ova pravna sredstva omogućavaju kontrolu zakonitosti i pravilnosti odluka upravnih organa.
4. Upravno sudstvo: U Bosni i Hercegovini, upravni sporovi se rješavaju pred upravnim sudovima koji ocjenjuju zakonitost upravnih akata i odluka. Ovi sudovi imaju ključnu ulogu u zaštiti prava građana i osiguravanju pravne sigurnosti.

Upravno pravo je dinamično područje koje se neprestano razvija, kako kroz zakonodavne promjene, tako i kroz sudsku praksu. Stoga je kontinuirano praćenje novina i istraživanje ključnih pitanja u ovom polju od suštinske važnosti za pravnike i studente prava.

Pravci upravnog prava

1. Evropsko kontinentalno pravo (Civil Law): Ovaj pravni sistem je dominantan u mnogim evropskim zemljama, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Karakterizira ga detaljno kodificirano pravo, pri čemu su upravni zakoni često jasno definirani i sistematizirani. Na primjer, u Francuskoj se upravno pravo temelji na Kodeksu upravnog postupka, dok u Njemačkoj Savezni upravni sud igra ključnu ulogu u nadzoru nad zakonitošću upravnih odluka.
2. Anglosaksonsko pravo (Common Law): Primjenjuje se u zemljama poput Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, gdje se pravo razvija kroz sudske odluke i presedane. Ovaj sistem omogućava upravnim organima široke diskrecione ovlasti, dok sudovi često igraju ključnu ulogu u tumačenju prava. U Velikoj Britaniji, upravno pravo se oslanja na presedane i diskrecione ovlasti upravnih tijela.
3. Pravo Evropske unije: Kao supranacionalni pravni poredak, pravo EU-a ima značajan utjecaj na upravno pravo država članica. Ono uključuje specifične regulative i direktive koje države članice moraju implementirati u svoje nacionalno zakonodavstvo. Pravo Evropske unije (EU) je jedinstven pravni sistem koji djeluje kao supranacionalni pravni okvir unutar kojeg države članice EU usklađuju svoje zakonodavstvo i pravne standarde. Ovo pravo je posebno po svom karakteru, jer ima prednost nad nacionalnim zakonima u slučajevima kada se reguliraju pitanja iz nadležnosti EU. Pravo EU je rezultat sporazuma između država članica koje su prenijele određene ovlasti na zajedničke institucije EU radi postizanja zajedničkih ciljeva.

Ključne karakteristike prava EU