Usmeni testament prema Zakonu o nasljeđivanju Federacije BiH: Pravila, procedure i zloupotrebe
Usmeni testament je specifičan oblik izražavanja posljednje volje zavještatelja koji se koristi samo u izuzetnim okolnostima. Zakonske odredbe o usmenom testamentu regulisane su članovima 77-80 Zakona o nasljeđivanju Federacije BiH, a predviđaju stroge uvjete, jasno definisane dužnosti svjedoka i ograničenja kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe ovog oblika testamenta.
Šta je usmeni testament?
Prema članu 77. Zakona zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka, ali samo ako se nalazi u izuzetnim okolnostima koje mu onemogućavaju da sačini pismeni testament. Takve okolnosti uključuju tešku bolest, neposrednu opasnost po život, prirodne nepogode ili druge hitne situacije koje zahtijevaju hitno izražavanje posljednje volje.
Međutim, usmeni testament nije trajne prirode – on prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen. Ako zavještatelj preživi vanredne okolnosti i ponovo postane sposoban da sačini pismeni testament, usmeni testament automatski gubi pravnu snagu.
Ko može biti svjedok usmenog testamenta?
Član 78 propisuje da svjedoci pri sačinjavanju usmenog testamenta moraju ispunjavati iste uvjete kao i svjedoci sudskog testamenta, s tim da nije potrebno da znaju čitati i pisati. Ovo omogućava fleksibilnost u vanrednim situacijama, ali istovremeno naglašava odgovornost svjedoka u potvrđivanju zavještateljeve posljednje volje.
Dužnost svjedoka i vjerodostojnost izjava
Član 79 Zakona naglašava obavezu svjedoka da, nakon što zavještatelj izrekne svoju posljednju volju, bez odlaganja stave njegovu izjavu napismeno i predaju je sudu. To se može učiniti na nekoliko načina:
- Davanje izjave kod notara – Svjedoci mogu otići kod notara, gdje će njihovu izjavu ovjeriti u skladu sa zakonom.
- Svojeručno sačinjavanje izjave – Svjedoci mogu napisati izjavu vlastitom rukom, potpisati je i ovjeriti kod nadležnog organa.
- Davanje izjave direktno pred sudom – Najvjerodostojniji način potvrde testamenta jeste davanje izjave pred sudom na zapisnik.
Sud u vanparničnom postupku konstatuje dostavljanje izjava svjedoka ili direktno uzima njihove iskaze. Izjave date pred sudom smatraju se najsigurnijima, jer uključuju formalno ispitivanje činjenica i okolnosti pod kojima je zavještatelj iznio svoju posljednju volju.
Dalji postupak nakon davanja izjava
Nakon što svjedoci daju izjave, sud u vanparničnom postupku sastavlja zapisnik i dostavlja ga sudu ili notaru koji vodi ostavinski postupak. U tom postupku proglašava se usmeni testament i određuje testamentalni nasljednik, pod uvjetom da zakonski nasljednici ne ulažu prigovor.
Ako zakonski nasljednici ospore usmeni testament, spor se upućuje na redovan sudski postupak. U tom slučaju, sud procjenjuje valjanost testamenta na osnovu dostavljenih izjava svjedoka, utvrđivanja postojanja vanrednih okolnosti i vjerodostojnosti iskaza.
Ograničenja u raspolaganju imovinom svjedocima
Član 80 propisuje da su ništavne odredbe usmenog testamenta kojima se imovina ostavlja svjedocima koji su prisustvovali njegovom sačinjavanju, njihovim bračnim partnerima, precima, potomcima ili srodnicima do četvrtog stepena. Ovo pravilo je uvedeno kako bi se spriječila mogućnost manipulacija i zloupotreba povjerenja zavještatelja.
Zloupotrebe i manipulacije usmenim testamentom u praksi
Usmeni testament, zbog svoje specifične prirode i fleksibilnosti, često je predmet manipulacija u praksi. Neki od najčešćih oblika zloupotreba uključuju:
- Lažne izjave svjedoka – Svjedoci mogu dati netačne iskaze pod pritiskom ili motivisani ličnom koristi.
- Falsifikovanje okolnosti – U nekim slučajevima pokušava se prikazati da su vanredne okolnosti postojale, iako one zapravo nisu bile dovoljno ozbiljne da opravdaju usmeni testament.
- Neprecizne izjave – Nedosljedni i kontradiktorni iskazi svjedoka dodatno doprinose sumnjama u vjerodostojnost testamenta.
Zbog ovih manipulacija, sudovi su posebno oprezni kada je riječ o validaciji usmenih testamenata. U praksi, izjave svjedoka koje su date pred sudom na zapisnik smatraju se pouzdanijima od svojeručno sačinjenih izjava.
Uloga suda u procjeni valjanosti testamenta
Sud ima ključnu ulogu u procjeni da li je usmeni testament važeći. U vanparničnom postupku analizira se:
- Da li su vanredne okolnosti zaista postojale u trenutku sačinjavanja testamenta;
- Da li su svjedoci vjerodostojni i njihove izjave dosljedne;
- Da li su svjedoci imali lični interes u nasljedstvu, što bi moglo uticati na njihove iskaze.
Ako sud utvrdi da su svi zakonski uvjeti ispunjeni i da nema razloga za sumnju u iskaze svjedoka, usmeni testament može biti proglašen pravno važećim.
Usmeni testament, iako zakonski priznat, ostaje rizičan oblik izražavanja posljednje volje zbog svoje privremene prirode i podložnosti osporavanju. Manipulacije i zloupotrebe su česte, što zahtijeva oprezan pristup sudova prilikom njegovog razmatranja. Zavještateljima se savjetuje da, kad god je to moguće, svoju posljednju volju sačine u pismenoj formi kako bi osigurali pravnu zaštitu svojih nasljednika i izbjegli potencijalne pravne sporove.
