Info@restitucija.ba
+387 63 653 463

Doc.dr. Esad Hrvačić; PORTALI NAKON ŠTO JE OSUĐENO LICE REHABILITOVANO MORAJU NA ZAHTJEV TOG LICA ANONIMIZIRATI ČLANKE KOJE SE TIČU KRIVIČNOG DIJELA A KOJI IDENTIFICIRAJU REHABILITOVANO LICE

Restitucija > Uncategorized > Doc.dr. Esad Hrvačić; PORTALI NAKON ŠTO JE OSUĐENO LICE REHABILITOVANO MORAJU NA ZAHTJEV TOG LICA ANONIMIZIRATI ČLANKE KOJE SE TIČU KRIVIČNOG DIJELA A KOJI IDENTIFICIRAJU REHABILITOVANO LICE
  • Restitucija
  • Nema komentara

Doc.dr. Esad Hrvačić; PORTALI NAKON ŠTO JE OSUĐENO LICE REHABILITOVANO MORAJU NA ZAHTJEV TOG LICA ANONIMIZIRATI ČLANKE KOJE SE TIČU KRIVIČNOG DIJELA A KOJI IDENTIFICIRAJU REHABILITOVANO LICE

U eri elektronski medija sve se više u praksi postavlja pitanje da li nakon rehabilitacije osuđeno lice ima pravo tražiti od portala da se anonimiziraju objavljeni članci u kojim se pominje ime osuđenoig lica i da li arhiviranje tih člana koji se ukucavanjem imena i prezimena na goouglu pretraživaču automatski aktiviraju, vrijeđaju pravo na poštivanje privatnog života rehabilitovanog lica? Da bi odgovorili na ovo dosta složeno pitanje prvo moramo obrazložiti termin rehabilitacije. Pravo na rehabilitaciju je regulisano pdredbom člana 125.KZ FBiH. KOJOM je određeno:

“(1) Osuda kojom je učinitelju krivičnog djela izrečena sudska opomena ili je oslobođen kazne briše se iz krivične evidencije ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

(2) Uvjetna osuda briše se iz krivične evidencije po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo.
(3) Osuda na novčanu kaznu briše se iz krivične evidencije po proteku roka od 3 godine od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo.
(4) Osuda na kaznu zatvora do 1e godine i na kaznu maloljetničkog zatvora do 1 godine briše se iz krivične evidencije po proteku roka od 5 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo.

(5) Sud može, na molbu osuđenog, odrediti da se briše iz krivične evidencije osuda na kaznu zatvora od jedne do 3 godine ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne, o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude.

(6) Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije dok traje primjena sigurnosne mjere.
(7) Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko 3 godine, neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda.

(8) Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uvjeti za brisanje svake od tih osuda.

Zavisno od toga o kojoj se osudi radi, ona će se iz kaznene evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima:

  • sudska opomena ili osuda kojom je učinitelj oslobođen kazne – briše se ako osuđenik u roku od 1 godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.
  • uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka vremena provjeravanja osuđenik ne učini novo krivično djelo.
  • osuda na novčanu kaznu – briše se iz krivične evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo.
  • osuda na kaznu zatvora do 1 godine i na kaznu maloljetničkog zatvora do jedne godine – briše se po proteku roka od 5 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđenik ne učini novo krivično djelo.
  • osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud može, na molbu osuđenog, odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, a za to vrijeme osuđeni nije učinio novo krivično djelo. Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o ponašanju osuđenog poslije izdržane kazne, o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude.

Ako je u toku roka za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora preko tri godine, neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Dakle, osuda na kazna zatvora preko 3 godine se ne briše!

Osuda se ne može brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti.

Više osuda iste osobe mogu se brisati iz krivične evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda.

Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije bitna ta nova kazna, već ona iz pravosnažne presude.

Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude briše po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuđeno lice može podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.

Kada je osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati.

Kod ovog instituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana ZKP-om.”

Iz citirane odredbe KZ se jasno vidi da nakon rehabitacije-brisanja dijela iz evidencije licu se izdaje uvjerenje u kojem se ne pominje dijelo koje je brisano. To znači protekom propisanog roka za pojedina djela nastupa puna rehabilitacija. U praksi se to zove i sudska rehabilitacija.

Ono što je potrebano pomenuti su i posebne mjere koje se mogu  izreći osuđenom licu. To su zabrane obavljanja određenog zvanja i  djelatnosti. Ove zabrane su propisane odredbom člana 76 KZ FBiH koji glasi:

“ (1) Sigurnosna mjera zabrane obavljanja određenog zvanja, djelatnosti ili dužnosti može se izreći počinitelju koji je počinio krivično djelo vezano uz svoj poziv, djelatnost ili dužnost, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati da počini novo krivično djelo vezano uz svoj poziv, djelatnost ili dužnost.

(2) Sigurnosna mjera zabrane vršenja određenog poziva, aktivnosti ili funkcije može se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od jedne niti duže od deset godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere.

(3) Kao u slučaju iz člana 44. (Rad za opće dobro na slobodi) stav 5. ovog zakona, izvršenje kazne zatvora može se odrediti učinitelju krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije.

(4) Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja određenog u uvjetnoj osudi, može se postupiti prema odredbi člana 66. (Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza) ovog zakona.”

Ono što je također bitno jeste da se mjera zabrane obavljanja zvanja i djelatnosti može izreći u trajanju od 1 do 10 godina. Znači nema trajne zabrane obavljanja bilo koje djelatnosti i poziva. Neke javne ustanove kao što su Advokatska komora stoje na stajalištu da se bez obzira što je nastupila rehabilitacija i što je protekao rok od 5 godina koji je predvidio Zakona o Advokaturi,  osuđenom licu treba trajno zabraniti mogućnost bavljenja  ovom djelatnošću jer se postavlja pitanje podobnosti. Ovo je pogrešan stav i pogrešno tumačenje koje je protivno naprijed citiranim zakonskim odredbama. Nakon rehabilitacije i proteka određenog roka zakon smatra da to lice nikada i nije osuđivano tako da se o podobnosti ne može raspravljati na takav način.

Možemo zaključiti da nakon što nastupi sudska rehabilitacija  takvo lice se ima smatrati kao osoba koja niie osuđivana i ona može ostvarivati sva prava kao i sve druge neosuđivanie osobe. Takvo lice se ne može diskreditovati  niti mu se može ograničavati pravo na privatni život.

Nakon što smo naveli pravni osnov rehabilitacije i istu definisali jasno proizlilazi da portali na zahtjev rehabilitovanih lica moraju anonimizirati objavljene članke koji nakon toga nesmiju biti dostupni javnosti putem bilo kojih pretraživača. Učiniti dustupnim članke javnosti i nakon rehabilitacije je nedvismisleno  uplitanje u privatni život sa ozbiljnim štetama koje se nanose rehabilitovanim licima. Portali se pozivaju na slobodu izražavanja iz člana 10 Evropske Konvencije a rehabilitovana lica na pravo poštivanja  na privatni život. Kada se suprostave ova dva prava čini se opravdanim  legitimni cilj da se naloži portalima da anonimiziraju članke jer nakon što nastupi rehabilitacija potrali nemaju legitimnog cilja da članke o rehabilitovanom licu a koji se tiču brisane osude čine dostupnim javnosti.

Sudska praksa Evropskog suda u Strazburu je upravo stala na stranu ovakvog stajališta. U presudi  br. 57292/16 od 22.06.2021.g. (Hurbain v.Belgium) sud je odbio apelaciju glavnog urednika lista Le Soir jednog od vodećih dnevnih novina, a u kojoj se žalio na odluke sudova u Belgiji kojim je njima kao tuženim naloženo da anonimiziraju objavljeni članak o vozaču koji je izdržao kaznu, rehabilitovo se i protekao rok od 20 godina. Upravo odluka suda potvrđuje gore izneseni stav da pravo na poštivanje privatnog života nakon rehabilitacije ime veći legitimni cilj od prava na slobodu izražavanja.

Izvod presude je dostupan u SUDSKOJ PRAKSI broj 88 na strani br.  337.