Info@restitucija.ba
+387 63 653 463

DA LI RADNICI I ČLANOVI NJIHOVIH PORODICA KOJI SE TOKOM RADA ZARAZE VIRISOM IMAJU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE?

Restitucija > Aktuelnosti > Uncategorized > DA LI RADNICI I ČLANOVI NJIHOVIH PORODICA KOJI SE TOKOM RADA ZARAZE VIRISOM IMAJU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE?
  • Restitucija
  • Nema komentara

DA LI RADNICI I ČLANOVI NJIHOVIH PORODICA KOJI SE TOKOM RADA ZARAZE VIRISOM IMAJU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE?

Kao bomba odjeknula  je vijest o smrti vozača direktora preduzeća Igman Konjic. Utvrđene su i javno objavljene bitne činjenice a to je da je umrli bio zaražen korona virusom, da je zaražen na 70 godišnjici proslave preduzeća koji je sa aerodroma dovezao “nultu” osobu i da je umro kao posljedica zaraze. Ono što se postavljao kao pitanje je “da li članovi porodice imaju pravo na naknadu štete i po kom pravnom osnovu?” Naravno ovo pitanje se postavljao i za sve slične buduće slučajeve posebno za medicinske radnike koji budu zaraženi virusom za vrijeme obavljanja  poslova.

Prvo treba odgovoriti na pitanje da li je preduzeće ili ustanova u kojoj lice radi odgovorno za štetu?

Članom 93. stav 1. Zakona o radu je propisano:”(1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog  prava.”

Članom 200 ZOO FBiH je propisano: ” (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu. (2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.”

Članom Član 201 ZOO FBiH je propisano: “(1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (2) Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. (3) U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog, postojala trajnija zajednica života.”

Iz citiranih zakonskih odredbi se jasno zaključuje da poslodavac odgovara za štetu koja se nanese njegovom uposleniku  prilikom obavljanja poslova. Ukoliko radnik recimo oboli od virusa te se izoluje i na kraju izliječi on ima pravo na naknadu  nematerijalne štete. Nematerijalna šteta se ogleda u duševnim bolovima koje je radnik trpi a kao posljedica straha, fizičkog bola i umanjena životne aktivnosti. Visina štete je regulisana orjentacionim kriterijima Vrhovnog suda FBiH po principu stepena straha ili fizičkog bola  i broja dana ili procenta umanjena životne aktivnosti. Kriteriji su utvrdili koliko košta jedan dan ili procent zavisno o kojem vidu štete se radi. Obavezno je da se u toku postupka vrši vještačenje po vještaku medicinske struke.

Ako je nastupila smrt kao u navedenom slučaju citirana odredba zakona je propisala ko ima pravo na naknadu štete. Prema orijentacionim kriterijima visina ove vrste štete je:

” Za slučaj smrti bračnog i vanbračnog partnera i djeteta …….. 20.000,00 KM 

Za slučaj gubitka ploda roditeljima……………………………………… 7.000,00 KM 

Za slučaj smrti roditelja…………………………………………………….. 20.000,00 KM 

Za slučaj smrti brata ili sestre ……………………………………………… 7.000,00 KM ”

Ono što se u postupcima treba dokazati je da su radnici zaraženi obavljanjem poslova i zadataka i da zaraza nije nastala krivnjom radnika. U slučaju Igman Konjic umrli je obavljao svoj zadatak i nije mogao pretpostaviti da je neko od gostiju zarazan. Posebno pitanje koje  se treba utvrditi je “da li je skup organizaovan nakon što je donesena odluka i prirodnoj nesreći?”

Prema svim dosadašnjim oklonostima smatramo da postoji velika vjerovatnoća da porodica ima pravo na naknadu štete, a supruga ukoliko nema primanja i pravo na doživotnu rentu.