Info@restitucija.ba
+387 63 653 463

DA LI JE PRESUDA JOVICI STANIŠIĆU I FRANKU SIMATOVIĆU U BITI PRESUDA SRBIJI I SLOBODANU MILOŠEVIĆU? Doc.dr.Esad Hrvačić

Restitucija > Uncategorized > DA LI JE PRESUDA JOVICI STANIŠIĆU I FRANKU SIMATOVIĆU U BITI PRESUDA SRBIJI I SLOBODANU MILOŠEVIĆU? Doc.dr.Esad Hrvačić
  • Restitucija
  • Nema komentara

DA LI JE PRESUDA JOVICI STANIŠIĆU I FRANKU SIMATOVIĆU U BITI PRESUDA SRBIJI I SLOBODANU MILOŠEVIĆU? Doc.dr.Esad Hrvačić

Slobodan Milošević bio je dio udruženog zločinačkog poduvata u BiH i Hrvatskoj!!!!

 

Ovo je suština presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Haagu protiv bivših čelnika Službe državne bezbednosti (sigurnosti) Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića.Njih su dvojica 30. juna ove godine osuđeni na po 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskom Šamcu, a oslobođeni za druge zločine. Kako je tom prilikom objavljeno, Raspravno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović sudjelovali u udruženom zločinačkom poduvatu čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.

 

Pretresno vijeće zaključuje da je zajednički “zločinački cilj dijelilo više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu i Republici Srpskoj, s ključnim članovima koji su varirali ovisno o području i vremenu izvršenja zločina”.Članovi udruženog zločinačkog pothvata bili su, kako se navodi, Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan, stoji u presudi pod tačkom 380.

 

Izvan razumne sumnje je dokazano” da je barem “od kolovoza 1991. postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno ukloni, činjenjem zločina progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvati, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, navedeno je presudi Mehanizma. Dakle, sada postoji dokazani i pravomoćni pravni osnov da je Slobodan Milošević i službeno – zločinac. Ne kaže se uzalud da je pravda spora, ali dostižna jer je proteklo dvadeset godina od Miloševićeva uhićenja i premještaja u Scheveningen te 15 godina od njegove smrti.

Ono što se sada postavlja pitanje kao ključno pitanje je to “da li ova presuda ima pravne posljedice za Bosnu i Hercegovinu i žrtve zločinačkih a sada osuđenih sistema. Nama je poznato da tužbe Bosne i Hercegovine protiv R.Srbije je pravomoćna odbijena. Javnost se pita da li je sada zbog vanrednih okolnosti moguće razgovarati o vanrednoj reviziji? Ako po tom pitanju konsultujemo Statut Međunarodnog suda pravde u Hagu u odrebi člana 61  je jasno navedeno:” Nikakav zahtjev za reviziju ne može se staviti pošto je protekao rok od deset godina od dana presude.” Znači da je neupitno jasno da rok za pokretanje bilo kakve revizije je  protekao i da ja ovaj postupak konačno stavljena tačka.

Šta je onda moguće? Ono što smaram za potrebnim da se raspravi jeste pokretanje novih tužbi koje će se isključivo temeljiti na činjenicama koje su korištene o ovom krivičnom postupku i dokazima koje mi već posjedujemo i koje treba izvesti u toku postupaka. Ukoliko je sud u krivičnom postupku dokazao udruženi zločinački poduhvat predesjednika jedne države i ključnih ljudi usmjeren ka jednoj državi u cilju da se istrijebi jedan narod, I to se u istinu  u praksi i uradi, ta država mora preuzeti punu materijalno- pravnu odgovornost.

Drugo pitanje koje se postavlja jeste “da li državlajni Bosne i Hercegovine imaju pravo tražiti odštete za pretrpjlu štetu koja je nastala usljed udruženog zločinačkog poduhvata?” Ukoliko pratimo zauzeti stav Ustavnog suda BiH po pitanju odštenih zahtjeva protiv Republike Srpske a koja šteta je nastala usljed djelovanja Vojske RS, onda prvi problem sa kojim će se žrtve suočiti jesu zastare. Naime, Ustavni sud BiH u poznatom postupku Islamska Zajednica u BiH protiv R. Srpske za rušenje Banjalučkih džamija je zauzeo stav da Republika Srpska jeste odgovorna po osnovu objektivne odgovornosti jer nije spriječila rušenje džamija, ali je utvrdio zastaru jer se sud pozvao na odredbe ZOO koje se odnose na objektivnu odgovornost od 5 godina od dana prestanka  opće opasnosti i neposredne ratne opasnosti. Islamska zaednica se pozivala na odredbe ZOO koje se odnose na štetu nastale usljed krivičnog dijela. Kako krivična dijela ratnog zločina ne zastarjevaju to se smatralo da ni ta šteta nije zastarila. Uprskos toga Ustavni Sud smatra da se ova odredba može primjeniti samo ka pojedincu koji je počinio dijelo.

Ono što je novom presudom promjenjeno jeste činejnica da se po prvi put utvrđuje “Udruženi zločinački poduhvat ključnih ljudi jedne države”. Usljed pravomćno dokazanog zločina posljedice tog zločina moraju biti sankcionisane.

Postaviće se i pitanje “nadležnosti  sudova u eventualnoi pokrenutim sudskim postupcima?” Mjesto nastanka štete mora biti opredjeljujući faktor za određivanje stvarno i mjesno nadležnog suda. Svakako ako su u pitanju pojedinci sporovi se moraju voditi pred sudovima BiH jer je tu  šteta i nastala. Kada je u pitanju Tužba BiH protiv R.Srbije a nakon što je utvrđen udružen zločinački poduhvat, smatram da to treba spustiti na zakonodavstva domaćih sudova, jer bi se i tu radilo o naknadi štete koja je nanesena usljed udruženog zločinačkog poduhvata! Ova moja tvrdnja je podkrijepljena činjenicom da je Haški tribunal u svom Statutu nije predvidio građansko odjeljene jer je to spustio na zakonodavstva domaćih sudova. Nakon što je donesena presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu od strane Haškog tribunala, šteta je posljedica koja se mora riješiti u građanskim parnicama domaćih sudova!

Pod hitno akademska zajednica BiH  treba otvoriti rasprave po ovom pitanju i dati jasne upute i smjernice kuda i kako dalje!?